Komentari

tragovivremana.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • Petra

    Sujeta je u stanju preobraziti čovjeka tako da ne samo da se ne sjećala svog prvobitnog položaja, nego još vjeruje da je neka otmjena, nadljudska pojava ...

    avatar

    09.01.2018. (09:34)    -   -   -   -  

  • Euro

    trenutno sam nikakav

    avatar

    09.01.2018. (09:44)    -   -   -   -  

  • Petra

    Euro
    Ozdravićeš, ajde glavu gore! ;)

    avatar

    09.01.2018. (09:58)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    sujeta je poguba ljudske osobnosti... Vanitas vanitatum omnia vanitas i
    sjetih se fotke... maca sebe vidi kao lava u zrcalu... :)

    avatar

    09.01.2018. (10:33)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    odgovor na tvoje pitanje: može, samo se treba sebe iskreno pogledati, priznati sebi sve u lice, dakle, bez trećega - sebe objektivno sagledati i sujeta će odletjeti

    avatar

    09.01.2018. (10:46)    -   -   -   -  

  • Petra

    Dinaja
    velika pogubnost ... :-)

    avatar

    09.01.2018. (10:50)    -   -   -   -  

  • Petra

    shadow-of-soul
    To da se vidi neće mu dopustiti njegova sujeta ... ona je oklop koji zatvara pogled prema spoljašnjem svijetu ... u tome i jeste problem ...

    avatar

    09.01.2018. (10:52)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ipak, svi imamo mogućnost izbora, a izbor nas onda određuje u daljem životu - što izaberemo - to jesmo

    avatar

    09.01.2018. (11:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    da draga... u pogubnosti osobnosti je problem... promjene se ne događaju pogledom u vanjsko zrcalo nego u nutrini... zrcalni neuroni su ono zrcalo iz bajke snjeguljica... teško je govor srca prevesti na jezik međuljudskog razumjevanja... umijeće je to... a vanitas simboli nas na to prisjećaju... sjetimo se svoje smrtnosti i pitajmo se... čemu taština? i osjećam prohujale godine... buket se povećao... istin mi je sve bliža... možda je dovatim jednoga dana... :)

    avatar

    09.01.2018. (11:48)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ne može.

    avatar

    09.01.2018. (15:23)    -   -   -   -  

  • Prozor u svijet

    Ajme nemam pojma...

    avatar

    09.01.2018. (18:32)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Ne može, Nikada. Jer nezadovoljena sujeta ni ne zna da je sujetna...:(((((( A ima ih takvih.....((((( Pusa, L+B+G

    avatar

    09.01.2018. (19:49)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    "Ogledalce, ogledalce..."
    Tastina je skoro pa urodjena mladima, odnosno tom dobu...vremenom se kod mnogih 'izlize' jer iskustvom shvate i prihvate neku realnost. Oni bas uporni - njih ili izbegavam ili, ako moram, gledam da im racionalno, po kratkom postupku - razbijem njusku (naravno, ne bukvalno, nije Vlad bas toliki divljak!) :)))

    avatar

    09.01.2018. (23:38)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Sujeta je jedna od onih osobina za koje vjerujemo da je uvijek prisutna u drugima, ali ne i u nama. Zabluda, naravno, prisutna je u svakom od nas, u manjoj ili većoj mjeri. Prvi korak ka ozdravljenju uvijek započinje priznanjem samo sebi.

    avatar

    10.01.2018. (07:20)    -   -   -   -  

  • Petra

    shadow-of-soul
    Da. Kao i sa porokom koji bi nas mogao omrznuti u očima drugih, a čÄłega smo postojanja kod nas samih manje svjesni. Što smo više tim porokom zaraženi, to nam se on manje sviđa kod drugih.

    avatar

    11.01.2018. (08:33)    -   -   -   -  

  • Petra

    Dinaja
    Ljubav je najbolji lijek i način ... kad prestanemo robovati svom Egu, kada postanemo svjesni svojih nesavršenosti i prihvatimo ih, kada dopustimo ljudima da imaju svoje mišljenje o nama i prihvatimo ih ... kada postanemo zreli.

    avatar

    11.01.2018. (08:41)    -   -   -   -  

  • Petra

    Lastavica
    Ne može, jer sujeta se nastanjuje tamo gdje nema ljubavi u srcu, a bez ljubavi je čovjek u suštini nesiguran. Nesigurnost proizvodi strah i tako u krug, ...pa čovjek potvrdu svoje vrijednosti traži u mišljenju drugih, i kalkuliše s tim, svima bi da se nametne, da ga svi vole ... gubi sebe, a što se više gubi to Ego raste i sujeta cvjeta ...

    avatar

    11.01.2018. (08:46)    -   -   -   -  

  • Petra

    Prozor u svijet
    :-)

    avatar

    11.01.2018. (08:47)    -   -   -   -  

  • Petra

    luki 2
    Sve druge slabosti mogu zbližiti ljude, jedino je sujeta ta koja čovjeka izoluje od drugih ljudi. Ona se hrani hvalospjevima i lažima i to je nabrži put u propast.

    avatar

    11.01.2018. (08:52)    -   -   -   -  

  • Petra

    Vlad je duhovit i simpatičan. :-)
    U godinama sam kada sve manje mogu podnositi te mladalačke hormone i stare nadobudne njuške. ;)
    Čitam skoro da su ankete pokazale da su najsujetnije profesije lekarska pa profesori, kao i to da su žene sujetnije od muškaraca. ;)

    avatar

    11.01.2018. (08:57)    -   -   -   -  

  • Petra

    brod u boci
    Kod tebe sam saznala da smo vršnjaci, a sada vidim da smo i istomišljenici, možda je to nešto generacijski. ;)

    Svi mi jesmo pomalo sujetni, jer mi ljudi smo u principu nesavršeni, sa više ili manje slabosti i poroka, ali mislim da sujeta postaje istinska opasnost onda kada počne proizvoditi oholost i kada čovjek postane izvor trajnog nezadovoljstva (svi smo izvor povremenog nezadovoljstva). Ohol se čovjek ne zadovoljava onime što ima, zadovoljan je tek kada ima više od drugih. Ali ljudi ne postaju oholi zbog svoga bogatstva, svoje pameti, dobrog izgleda, ljudi su oholi iz dubokog unutrašnjeg nezadovoljstva, zato se stalno nameću da budu bogatiji, pametniji ili zgodniji od drugih, bolje obučeni od drugih, imućniji, značajniji od drugih .... da bi nahranili sujetu - njihovo zadovoljstvo dolazi od saznanja da su iznad drugih. Zato oni imaju stalnu potrebu za takmičenjem i dokazivanjem.
    Oni su kao baloni, što su naduveniji, to više lete gore, a da bi letjeli više više se naduvavjau, naravno dok ne puknu i ne strmoglave se. Oni su iznutra jedno veliko ništa koje traži slatkorječivost i hvalospjeve da ih nahrani, ispuni prazninu koja zjapi i vrišti ništavilom.
    Ali meni su daleko odvratniji ti ljigavi uvlakači, kakvo je to tek mizerija!
    Zato i kažu da je oholost glavni uzrok bÄłede svakoga naroda jer ništavilo umnožava mizeriju ... postaje izvor neiskrenih i nekvalitetnih odnosa u kome su svi lišeni ljubavi ...
    A tako je i u ljubavnim odnosima, ohol čovjek ti neće oteti djevojku zato što je želi, on će to učiniti da sebi dokaže kako je bolji tebe.
    Čovjek se može otimati za nešto čega nema dovoljno za sve, ali samo ohol čovjek otima ono čega ima i više nego što može poželjeti, da bi imao još više, više od drugih - samo da potvrdi svoju moć. Sva zla sebičnosti najčešće su posljedica oholosti.

    avatar

    11.01.2018. (09:21)    -   -   -   -  

  • Petra

    Hvala vam svima. :-)

    avatar

    11.01.2018. (09:35)    -   -   -   -  

  • meroveus

    sujeta se poistovjećuje s ohološću i samodovoljnošću. ipak - ona je temeljno nužna kao bitno određenje osobe s kojim se pokazuje autentičnost. ne treba ju miješati s iskazima moći i sa svim onim osobinama koje su u ljudskim odnosima zasnovane na nasilju.
    nije li bog sujetan, pa ga se ne smije uzalud spominjati, imenom osloviti, slikom pokazati, nedajbože prostu riječ uputiti? zbog toga se pokreću ratovi i odmazde, traju generacijska neprijateljstva.
    pretpostavlja se kako sujeta teži za dominantnošću (poglavito nezasluženoj). stoga je kristijanizacijom (oholost) uvrštena na prvom mjestu među smrtnim ljudskim grijesima kojih se treba stidjeti i izbjegavati, u krajnjem slučaju treba nositelje grijeha kamenovati. zašto? jer u sebi nemaju poslušnosti pravilima (!).
    ako danas promatramo sujetu, za koga bismo mogli reći kako je sujetan i u isto vrijeme ohol?
    što znači zadovoljenje sujete, odnosno što je ugoda sujeti? posebice: što je patnja nezadovoljene sujete?
    možda je svemu kriv Narcis? Možda Prometej? Ali, to su im bile kazne, kao Sizifu guranje kamena uzbrdo. Pouka je promašena u svima. Poruka silom svima postaje jasna.

    avatar

    11.01.2018. (16:04)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus johannes (!)
    Svi smo mi različiti i jedinstveni u svojim osobenostima i svi u sebi nosimo nagon opstanka najjačeg gena kao urođen odgovor prirodnom odabiru vrste te nam je kao takvima prirođen takmičarski duh iz kojeg se rađa i nastaje sujeta - ta temeljna odrednica autentičnosti.
    Stoga, baš kao što ne možemo u životu ostati tabula raza, izolovani i bez interakcije sa ostatkom svijeta, tako se ne možemo lišiti sujete. Ona nužno postoji.
    Dakle, u ovom dijelu se slažem sa tobom.
    Radi se o tome da se ljudske sujete takmiče. Pitanje motiva i upotrijebljenih sredstava u tom natjecanju uvodi pitanje moralnosti u priču. Sav "problem" je u stavu prema drugome. Sujetan čovjek nikome ne da ispred sebe, a ohol čovjek podcjenjuje drugoga, podcjenjuje svakoga i zato ne može vidjeti nikoga ko je stvarno iznad njega.
    Ohol čovjek podcjenjuje i boga i zato hrišćanska religija oholost smatra najvećim mogućim zlom (ruši vertikalu moralnih vrijednosti).
    U središtu hrišćanskog morala je ljubav i dobrota. Imajući u vidu da je bog ljubav, dobrota i svjetlost, to je vertikala hrišćanskog morala usmjerena ka Njemu. Hrišćanstvo osuđuje oholost, jer oholost predstavlja potpuno odsustvo ljubavi, a ne zbog odsustva poslušnost (oholost zaista i podrazumijeva neposlušnost).

    Ovdje bih mogla napraviti i digresiju o tome šta je to (ne)poslušnost? Razlikujemo li poslušnost od discipline. Ako ne slušamo ništa ne bismo mogli ni naučiti ... ako smo površni slušaoci - usputni, dogodiće se to da se neće dogoditi ... riječi koje slušamo dopiru do našeg srca i označiće naš život, ako im povjerujemo; dopru li do našeg mozga, učiniće da ne budemo duhovno slijepi, poslušni u bukvalnom smislu riječi ...

    Međutim, hrišćanski moral ne negira natjecanje. Sjetila sam se mudrih i ludih (glupih) djevica u prispodobi iz 32. nedelje liturgijske godine koja govori o mudrosti, o susretu sa Zaručnikom (bogom) ....
    (nastaviću)

    avatar

    12.01.2018. (22:21)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus:
    ako danas promatramo sujetu, za koga bismo mogli reći kako je sujetan i u isto vrijeme ohol?

    Ovo mi je veoma zanimljivo pitanje.
    Oholost je duhovne naravi, ona je duhovni rak koji izjeda samu mogućnost postojanja ljubavi, ličnog zadovoljstva i u krajnjem slučaju i razuma. To kada je čovjek prestao biti samo sujetan i postao u isto vrijeme i ohol i sujetan reći će oholost, ona je "mjera" sujete, ona pokazuje u kojoj mjeri je osoba sujetna (0-100).

    što znači zadovoljenje sujete, odnosno što je ugoda sujeti? posebice: što je patnja nezadovoljene sujete?

    Ovo su valjda retorička pitanja, jer ko ne voli ulizice, korisne budale? One su, možda, generatori prerastanja sujete u oholost!?

    avatar

    12.01.2018. (22:22)    -   -   -   -  

učitavam...