Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • Lastavica

    Prejak je ovo tekst, draga moja. Sa mnogo dubine.
    Nasmijalo me :"a ja mrzim mogućnost da mi tekst bude pun rupa."
    Ovo trebaš sačuvati kao autobiografiju!

    avatar

    30.09.2017. (06:58)    -   -   -   -  

  • viviana

    Obradovala si me, @Lastavice! I jer ja, odn. mi sami - ne možemo vidjeti svoj tekst kao što to može drugi, a posebno dok se još nema i nikakav odmak.
    Hvala ti!
    ...

    avatar

    30.09.2017. (07:41)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    I duhovito i gorko, realno i nježno... svega ima u ovoj
    ispovjednoj prozi. Volim što sam ovo pročitala. Sačuvat ću.
    A rado bih imala tu knjigu.

    avatar

    30.09.2017. (07:47)    -   -   -   -  

  • Tot Kaša - ART

    ovo je odlično sročeno ;)

    avatar

    30.09.2017. (08:15)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Lastavice, imat ću na umu.
    ... i hvala ti još jednom.

    @Art-kristina, :) drago mi je čuti!

    avatar

    30.09.2017. (08:33)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    Do zla boga komplicirano čeljade :))

    Znaš mnogi bi ovako nešto napisali, barem donekle slično, kad bi bili vješti s riječima, kao ti, evo recimo ja bih mogao, ipak kod tebe ima neki tračak koji kaže da uradak nije fikcija :)

    avatar

    30.09.2017. (10:23)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    Godine poredane u plusu
    Htjeli nehtjeli zarobe nam misli
    Dohvate nam život i budemo jači
    Neizbježno uhvate nas za ruku
    Ojačaju nam dušu

    avatar

    30.09.2017. (10:59)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    može biti, da se zaboravi ona "ja" u dobi od 13 ili 17 ili 23, može biti da se više ni ne sjeti na onu od možda 38 ili onu od 45 ... može biti da je i život fiktivnost nekih godina, ali ne može biti, da se ne sjetim kako sam bila ''luda'' tog 31.12.1975. kad smo prijateljica Zlatka i ja hodale ulicom, pjevale i slavile Novu godinu

    nikad više nisam bila tako "luda" :), jer to: to je bila sloboda! :) i nikad više poslije nisam okusila takvu slobodu

    avatar

    30.09.2017. (11:54)    -   -   -   -  

  • robyn

    ti imaš sve , a ja se sjećam fione.:),
    vidimo se onako kako je i kako bi htjeli, zato dobro i bolje vidimo druge, a ni to nije zanemarivo. pomaže nam i jedno i drugo.
    hvala dragom bogu na djeci. :)

    avatar

    30.09.2017. (12:47)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Odličan zapis...Divim Ti se Viv!!!

    avatar

    30.09.2017. (14:02)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Predivno! Draga, draga Viviana...Pusa, L+B+G

    avatar

    30.09.2017. (18:20)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Hvala na prekrasnom komentaru kod mene: slažem se, treba samo razgovarati, komunicirati, htjeti...I sve se može rješiti...Ono "Ne cijeni me dovoljno" kaže ona....Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    30.09.2017. (18:50)    -   -   -   -  

  • viviana

    @FreshCaYg, nasmija me s ovim kompliciranim čeljadetom. ;) Mogla bih reći - inspirirano životom.

    @Sjedokosi, ojačaju nam dušu, da. I to i sve ovo što si napisao je jedan veliki plus!

    vidiš @shadow.... najrađe i nezaboravno pamtimo naše ludosti, one su nam i najdraže i volimo ih; upravo one obilježuju to naše 'ja' posebnošću i divne su jer u njima jeste ili je bilo toliko puno nas samih neponovljivo takvih!

    @wonder :)) - evo, ovako kasno se javljam, jer danas bi jedna promocija diplomanata, pa smo to malo proslavili. sjećaš se fione ;) ... davno još na starom blogu bilo je prijedloga da napišem što bi s njom poslije, a ja sam pokušavala nešto... ovo sad u mjeri u kojoj se moglo, oblik je jedne takve namjere.

    @modrinaneba, hvala Tebi!

    ej, @luki2, ... :) hvala ti.
    p.s. tko god da kaže znakovito je, i daje prostora za komunikaciju, samo treba čuti i uvažiti.

    Hvala svim komentatorima!

    avatar

    30.09.2017. (22:07)    -   -   -   -  

  • Potok

    U razdoblju si polagane predaje. Silaziš s planine vrhunaca svoje ženske moći? Osvrćeš se u ovoj ispovijedi koja zavarava da si ravnodušna. Djeca samo potvrđuju da je prošlost teret. A bilo bi dobro imati nekoga i njemu govoriti kao nekad koja ti je boja naljepša, koji band te podiže 2 cm izna poda, koji dani te ushićuju.... Vrijeme gradi, vrijeme razgrađuje. La Rochefoucauld je rekao da je strašno biti mlada, a ne biti lijepa, i biti lijepa, a ne biti mlada. Ti si bila mlada i lijepa?! Koliko toga ne ovisi o nama. Koliko toga životnog nadoknađujemo surogatima kao što je pisanje! Volim tvoje surogate!

    avatar

    01.10.2017. (10:18)    -   -   -   -  

  • viviana

    Zna bit strašno i biti mlada i lijepa. Lijepi se za tebe sreća ali i nesreća. ... U ranijem tekstu o Fioni, ona kaže - sa osamnaest voljela bih da me nema. Ovdje se May Be oslanja na taj detalj kad joj kći kaže da nje sa osamnaest i nije bilo. Jednim dijelom, pokušala sam zadržati nit poveznicu s tim ranijim tekstom, i stilski.
    Smije li se reći - ja sam planina?
    Što god da bih rekla, čini se moglo bi bit pretenciozno. I jer tako smo krhki, sve je tako krhko... ili bar podložno utjecajima, neobranjivo iako fleksibilno.
    Baš neki dan u šetnji kroz park, ne mogu se sjetiti koje je doba dana bilo i je li bilo svjetla, puno svjetla ili je bio sumrak, znam da je bilo mirno i lijepo, poželjela sam kraj sebe nekog s kim bih tako šetala i pričali bi, malo... ili nevažno koliko i kako, tek biti u prisustvu nekog s kim dijelim osjećaj bliskosti i vlastitosti i nečeg čemu vrijeme dodaje posebnost i ljepotu, ali koga ne može biti u takvoj šetnji....
    Volim i ja tvoje komentare i kad me kroz njih pronalazi - pogađa nešto u nešto moje nutarnje.

    avatar

    01.10.2017. (14:19)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Hvala Ti na komentaru i posjeti

    avatar

    02.10.2017. (08:40)    -   -   -   -  

  • AnaBoni

    Moja kći misli da mene sa osamnaest i nije bilo.
    Kaže mi, ti si mama, ti nikada i nisi imala osamnaest.

    mene oduševljava ne samo stil, nego i istina medju riječima...
    Odmak ili bijeg ne završava zamišljenom točkom : zašto nas vide drugi drukčije od nas samih, jesmo li preslabi da bi bili vidljivi ovakvi kakvi jesmo ili kod nekih, u nečijim očima nikad nismo ono što jesmo?

    avatar

    02.10.2017. (14:59)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala, AnaBoni!

    avatar

    02.10.2017. (15:23)    -   -   -   -  

  • artbystarakost

    viviana, super....
    glatko teče priča - to volim

    avatar

    02.10.2017. (16:55)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) thanks, artbystarakost

    avatar

    02.10.2017. (18:12)    -   -   -   -  

  • Divlje srce

    Lijepo, zaista. Imala sam dojam da sjedim kraj tebe i držim te za ruku. Na kraju mi je došlo da te zagrlim. Da ti kažem da te razumijem. I da nam skuhaš kavu.
    Eto.

    avatar

    02.10.2017. (18:22)    -   -   -   -  

  • viviana

    Oo, kako si me iznenadila! I evo, smijem se sad na ovaj tvoj koment. Puno, hvala, Divlje srce. ;)

    avatar

    02.10.2017. (18:44)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Dopada mi se razmještaj pokućstva u sobi vremena. Nadasve zaokret u potrazi za odgovorima. I kad kažemo: pusti, ne trebaju mi odgovori!; imperativ prerasta u osobno otkrivanje nove širine. Nismo ovdje kako bismo se u krugu vrtjeli oko sebe. To je stupica. Čar je izvan kruga.

    avatar

    02.10.2017. (19:57)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    e da... da te sa 18 ni ni bilo?? pa naravno kad ti je sad tek 17 :))))))))))

    avatar

    02.10.2017. (21:23)    -   -   -   -  

  • viviana

    @meroveus, :) kako me obradovao ovaj tvoj koment. hvala za naglašavanje onog što je bitno. meni daje vidjeti bolje i obnavlja pogled s takvog vidikovca...

    @Domenico, je.... još malo pa ću tek krenuti u školu. :))

    avatar

    03.10.2017. (09:50)    -   -   -   -  

učitavam...