Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Lastavica

    Znam neke koji provode bosi skoro cijelu godinu. U dodiru sa
    tlom dobijaju energiju, tako kažu, a njihovo zdravlje potvrđuje.
    I ti si to iskusila!

    avatar

    12.09.2017. (06:53)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Rasplesane grane vrba zazivale su me provlačiti se između njih izlažući im lice i uranjajući ga u slap njihove duge raspletene kose.''

    izdvojeno mi se prikazalo kao slika i vidjela sam te baš u toj slici

    avatar

    12.09.2017. (09:31)    -   -   -   -  

  • viviana

    Jesam, u mjeri u kojoj sam to opisala ovdje, @Lastavice

    :) možda bih, da sam na tvom mjestu, i ja izdvojila isto, @shadow-of-soul

    avatar

    12.09.2017. (13:40)    -   -   -   -  

  • easy

    hodali smo bosi dok smo mogli :)), srećom nismo morali :)
    sada samo po pijesku :)

    kako to ne bi bila neopisiva sreća, kad u podsvijesti imamo oca ili majku koji su nas za ručice držali dok smo mi svoja nježna stopala " ravnali" po sličnom obilju prirode, naravno, tko je imao tu sreću,

    odzvoni to, da, kao zagrljaj u srcu, kao ponovna želja da te netko vrati kući, kao duboka jeka u oceanu, koju smo ostavili na dnu duše....
    zaželimo se tako i
    poljubaca, i nedostajanja, i svega što nam je bilo darovano, a mi mislili,

    da je to tako prirodno...

    i kao prepoznavanje nečeg što nas je kao bilješka na papiru
    uvijek podsjećalo
    da smo voljeni i zbrinuti...

    je, i odmorište je, igrom slučaja, prava riječ....rekla je, da smo
    "budale" koje ne uzimaju sve, baš sve, kao odmorište...

    avatar

    12.09.2017. (15:16)    -   -   -   -  

  • meroveus

    nešto nedostaje. završni udarac. koji bi trebao sve naglo utihnuti ili glasom iz svega se snažiti. ovaj dojam ne bi trebalo osobno shvatiti. dojam je selektivan. a ja ga bez zadrške ponekad predstavljam s krivnjom riječi od kojih je složen. ne ubijaj glasnika!

    avatar

    12.09.2017. (15:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    da, poznam taj osjećaj... bosonoga koračati smaragdnim tepihom... i stvarno nestvaran čovjek na samostojećim vratima...
    i osjećati poeziju Walta Whitmana... eto, uzburkala si sjećanja...
    Divan osjećaj... :)

    avatar

    12.09.2017. (17:38)    -   -   -   -  

  • viviana

    @easy, predivan komentar, koji je u meni dotaknuo neke tako bolne točke... ali je prelijep, sve što si napisala, kao pjesma, pa utoliko još i sigurnije neobranjivo taknu iznutra...
    a poanta na kraju ti je izvrsna!

    @meroveus, imam na umu! - imat ću na umu. hvala ti na ovako predstavljenom dojmu, znači mi. jer, uviđam i sama, sad kad si mi ukazao, i razumijem na što me upućuješ. stoga sam ti iskreno zahvalna, jer treba mi jedno ovakvo naznačavanje nedostajućeg i ono me dobro upućuje onom što shvaćam kakvo bi moglo biti u dijelu, gdje nedostaje i izostalo je.
    vrijedno mi je ovo tvoje mišljenje, jako.

    @Dinaja, ... hvala. :)

    avatar

    12.09.2017. (18:24)    -   -   -   -  

  • Potok

    Nedostaje taj treći pasus- opis povratka u limeni, zagušljivi autobus, suprotnost vrtu i predahu koji si doživjela kao povratak u doba "statičnog" djetinjstva koje je uzbudljivije nego putovanje- kretanje bez "bosog" užitka. Povratak u surovu stvarnost, naglašava sanje, glorificira bijeg.

    Ti si u stalnoj potrebi otkrivanja sebe u svemu. Kao da to činiš namjerno, kao da sama sebi zvoniš kako bi ti potekla slina, kao da si Pavlovljev pas koji zna kako izazvati reakcije na glad.

    Opis krčmara je upečatljiv i ja sam onda vidio takvog čovjeka... ja sam ga sreo i ja sam bio unutra.

    avatar

    13.09.2017. (07:44)    -   -   -   -  

  • viviana

    Da, mogla sam završiti, npr. sa
    Vozač autobusa, Josip, kako sam nešto ranije doznala da se zove, sitan, sa sjajnom naušnicom u uhu koja je na njemu i najupečatljivija, iz vrha autobusa prebrojava putnike, visoko podignute ruke, kretnjama prstiju kao da svako sjedalo škropi svetom vodicom, pitajući: 'Jesmo li svi na broju? Nedostaje li tko?'

    Ili u skraćenoj verziji:
    Vozač autobusa, sitan, s naušnicom u uhu koja je na njemu i najupečatljivija, prebrojava putnike: 'Jesmo li svi na broju? Nedostaje li tko?'

    A u opise u nedostajućem trećem pasusu, mogla sam možda uvesti i putnicu koja se u pregrijanom autobusu konačno mogla raskomotiti i ne navlačiti više kapuljaču na glavu jer joj je glava mrzla od ventilacije klima uređaja nad glavom
    možda dometnuti i repliku, gdje joj suputnica, nudeći nešto kaže: 'Zeljanica ne može dugo stajat! Zeljanica, danas - i sutra gotovo!'
    (ova replika, nije iz iste priče, već sam to čula maloprije, kroz otvoreni prozor u svom uredu, gdje je netko dovoljno glasno da čujem, rekao to iz susjedne zgrade)
    ... Uglavnom, mogla sam na neki od načina, da sam mislila na to, završiti, a ne znam kakav bi zapravo bio, a čemu bi me vodio tekst tad dok sam ga pisala....

    Meni su iznimno vrijedni - i potrebni ovakvi komentari, kao što mi je to rekao i @meroveus, važni su mi - da bih imala feedback o svom pisanju - važno mi je to. I radujem se kad ima takav feedback - i (potajno) ga očekujem, moram reći, jer u mene - moje tlo - to pada na način, da me inspirira, daje impuls, potiče na bolje pisanje, uspijevala li ja u tome ili ne.

    U dijelu gdje mi kazuješ o svom dojmu - kao da sama sebi zvonim... kao da sam Pavlovljev pas... :)
    - u pravu si! samo što ta namjernost kao da je sad inkorporirana, instalirana u moj OS, osjećana - prirodnom.

    Hvala, @Potok!

    avatar

    13.09.2017. (13:38)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Tako si lijepo dočarala dodir trave da si me vratila u djetinjstvo na jednu predivnu, isto tako "mekanu" livadu, pored rijeke čiji brzaci mlate grane vrba koji se nadvijaju nad njom.

    avatar

    13.09.2017. (23:27)    -   -   -   -  

  • U Japanu

    Putovao sam autobusom na duge i duge relacije i svaka pauza je normalna i dobrodošla.Zagledati se u to da li su čisti vrata,prozori ili bilo što u gostionama,restoranima bilo bi suvišno kod silne potrebe za odmorom,jelom,pićem i daljnjim natavkom vožnje.

    avatar

    14.09.2017. (07:06)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Riba zvana Luca, i ti si meni dočarala tu rijeku i njene brzace, grane vrba, iz vremena svog djetinjstva. :)

    @U Japanu, ne misliš li da je literarni tekst - priča, nešto drugo? Da se vodi drugačijim kriterijima od ovog što navodiš? I gdje su opažanja, naglašavanja ili pridodavanja, u funkciji i za potrebe teksta? Ovo nije reportaža ili putopis razmažene putnice koja zagleda kakvi su higijenski uvjeti negdje.
    Samo čitati tekst, nije dovoljno - treba ga i pročitati.

    avatar

    14.09.2017. (10:33)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    to je ničija zemlja

    avatar

    15.09.2017. (16:07)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepa priča, trebali bi češće hodati bosi kako bi osjetili energiju Zemlje, a i sjetiti se kako smo bili i djeca. (Nakon orijent. i treking utrka mnogi se izuju i hodaju bosi po travi prije presvlačenja).

    avatar

    15.09.2017. (19:11)    -   -   -   -  

  • viviana

    je, @pametni zub
    dobro opažanje
    :)

    Povezati se s tim energijama, @gogoo
    hvala!

    avatar

    16.09.2017. (18:35)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...