Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Lastavica

    Za one koji vole lijepu riječ, pisanje je potreba.
    A malo ih je svjesno težine, snage, ubojitosti riječi.
    I olako je puštaju, poganu i oštru, u svijet, da ranjava
    gdje i koga stigne.
    Ti znaš pravila lijepih i jasnih riječi, zato te volim čitati.

    avatar

    03.02.2017. (11:30)    -   -   -   -  

  • stara teta

    konačno si opet tu!! veselim se, jako, jako, jako:) :) :)
    kad dojdem doma si bum sela i sprečitala onak kak treba čitati. tvoje riječi. koje su često i tako moje. :)

    avatar

    03.02.2017. (13:02)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    ja ti neman pojma o tom pisanju
    ja ovdi gubin vrime
    inače mense čini da su sva mista na svitu ista, sve se svodi na to želi li čovik bit tu ili negdi drugo

    avatar

    03.02.2017. (13:15)    -   -   -   -  

  • odmak

    Pročitla sam. Nema odgovora na pitanje zašto pišemo. Komunikacija? Način izražavanja? Pokušaj razumjevanja samog sebe? Pomisao da možda nešto promijenimo?
    Ne znam. Možda samo igra!.
    Koliko si rekla da si u Ljubljani?

    avatar

    03.02.2017. (17:29)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    Hvala ti @Lasto. Nisam sasvim sigurna da znam pravila ali učim, trudim se. Ponekad uspije, ponekad falije. :))

    @teteeeec – hvalaaaaa. Nedostajao mi je blog i pisanje, svi vi, dragi ljudi. Ali obaveze su trenutno puno preče i vise za vratom, pa 'doziram' Internet, rigornozno - sam na kapaljku :))

    @Frecajg – hahaha, 'ajd i to je dobar razlog za pisanje.
    Ma, što ja znam sa otim mistima. Men' je svaki grad u kojen san živila bija drukčiji, prvenstveno zbog ljudi, kako su me prihvatili ili nisu. Ljubljana mi je kul, onako totalno mi paše po tim nekim vrijednostima koje su mi važne ali nedostaje mi taj međik ljudski tač. A poznata san i po teoriji o gradovima i ljudima sa argumentom da nemo'š maslinu sadit u snigu i mrazu, svaka biljka triba svoju zemlju i klimu, ekosustav koji je osnažuje. :))

    @odmak – Da, nema jednostavnog odgovora, svatko si mora odgovoriti na svoj svojstven način, podijeliti vlastitu vrijednost svom djelovanju. Mene je to dugo kopkalo, sad kad mi je jasnije, nije više tako važno. A da me je kopkalo - godinama kao hrčak u krugu svoga mozga :)) Prije sam živjela i u drugim gradovima Slovenije, ali u Ljubljani sam najduže, trideset godina. :/

    avatar

    03.02.2017. (19:22)    -   -   -   -  

  • gali

    neopisiva radost duše...jednostavno tako jest:-)))
    sve sam ispročitala od riječi do riječi i puno lijepih, prekrasnih rečenica si ispisala..teško mi izdvojiti bilo koju ...ispada mi onda iz cejlokupnog konteksta, u svakom slučaju vjerujem da pisanje i jeste neopisiva radost duše kako si to prelijepo rekla:-)))

    avatar

    03.02.2017. (20:46)    -   -   -   -  

  • Olja

    Poznato mi je to nepremrežavanje, jednom sam čak i pisala o tome... nalikovalo je ovom tvome, samo je grad bio drugi.
    Pišemo iz čiste potrebe, jer smo nepotpuni bez toga, jer nam dan nije ispunjen, jer fali baš ta kockica...Pa krademo od sna, od "pravog" posla, od obaveza...Jer smo samo tada potpuni.
    :-*

    avatar

    03.02.2017. (23:24)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Pisanjem si razrijeđujem krv:-) to je moj odgovor.
    Bez pisanja bih svakako bila ružnija. Bolesna sigurno.
    Razboljela bih se, to znam. Ama, ne bi me bilo!
    A ti...tvoja rječita rijeka, tvoji misaoni meandri, to kako nas mekano posjedneš u krilo, pa umješnošću prave srčane cantadore, pjevaš između redaka i zavijutaka o otuđenosti ljudskoj, hladnoći uma i duše, pa nas polegneš uz šiblje ono visoko, i pušeš nam u promrzle prste..tim svojim posebnim, naizgled jednostavnim riječima...
    Gromko mi nedostaješ! Sad već vičem iz sveg grla! Ti trebaš biti negdje pored mene, sebično zaključujem:-) da kuhamo, uspavljujemo patuljke, vodimo small talk, ma malo do zvijezda se navirimo...vozim..vježbam...brzo će proljeće...visibabe se došaptavaju po jarcima..volim te moja ti.:-*

    avatar

    04.02.2017. (00:08)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    pišemo jer volimo pisanu riječ. Riječ je izvorište i polazište svega. I onoga lijepoga i manje lijepoga. Podijeliti riječ srcem ....znači pisati. Nagrada je napisano.

    avatar

    04.02.2017. (21:39)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    Hvala @gali, o pisanju i osjećanju nikad dosta riječi :)))

    @Olja – tako je to sa 'osjetljivcima', na podražaje okoline pozorni, pa tako i to umrežavanje nekad uspije, nekad uz sav napor ne. Pisanje, da to je potreba. Potreba za upotpunjavanjem sebe. Ti to tako dobro znaš i radiš :*

    @Kintsuki – japanko moja najdraža :* Kako si ti to lijepo opisala - pisanjem se razrjeđuje krv, uistinu ponekad pišući krvarimo, ali u isti mah i liječi. A ovo drugo, hvala ti, rasplakalo me. Mislim da mi nitko nije toliko lijepih riječi rastrosiio o meni po meni. Ti si jedno predivno, predivno stvorenje koje tako vješto riječi polaže na dušu i liječi, ma jel' znaš da si ti vidateljica rana. :) :*

    @Razmi – da, upravo tako, nagrada je napisano. Pisati srcem … :)

    avatar

    05.02.2017. (09:48)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    pisala sam, pišem, pisat ću... čItala sam, čitam čitat ću ... tvoje odlično razmišljanje mi dokazuje dobru odluku... ne odustajati... sve napisano smo mi... ti, on ona, oni... ja... prohujalo vrijeme zgusnuto u riječi... slijed riječi kapljice znoja našeg srca... poezija naših suza... struna naše svjesti, titraj duše... fotoni naše nutarnje svjetlosti, zrake sunca... i kao što @Razmišljanja jedne žene napisa... nagrada je napisano... i nije važno je li ukoričeno... je li dobilo ISBN... tu je... jednostavno napisano...
    P.S. hvala ti na kreativnom komentaru kod mene... i to ostaje u analima napisanog... :)

    avatar

    05.02.2017. (11:48)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    zagrliše te riječi, a i ti njih :) blog je prozor u svijet, tvoja web-stranica, čitana i pregledana ne samo od tebe, već i od onih koji vole tvoje napisano, doživljeno, proživljeno ...

    mnoge moje riječi u poetskom izrazu sam pretočila u knjige, zaštitila ih od kradljivki koje neumorno prerađuju i dorađuju, kolažiraju, prekrajaju tuđe napisano i prikazuju to kao svoje; na žalost, kazna protiv takvih je javno prozivanje, ali to nema odjeka kod osoba bez obraza i karaktera

    imaš u svojim tekstovima puno puno dobrih stvari, blog je prilika to izraziti u jednoj drugoj dimenziji ... samo nastavi

    avatar

    05.02.2017. (12:05)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    A jooooj što je ovo lijepo i prepoznatljivo. Pronašla sam se u puno tvojih priznanja, riječi, rečenica. Da ti olakšam život u Ljubljani savjetom i spoznajom do koje sam došla i sama. Oduvijek volim ljude, život i često sam ovako poput tebe čekala prvu riječ, prvi mig, prvi pozdrav. U tom čekanju i čestom razočaravanju sam odlučila da ću ta prva postati ja. Život mi se totalno okrenuo! Sve ono što sam željela primati dajem i znaš što- primam natrag! Pokušaj, živi svjesnije, vidjet ćeš promjenu, Ljudi su samo nesvjesni, ali svi željni ljubavi, nježnosti, brige, ljudskosti, topline, lijepe riječi.
    O blogu...dvije godine predivnog iskustva.Ono negativno je ojačalo moju pozitivu. I dan danas jača i jačat će.To kažem svima, najlakše je odustati, ali je veći izazov pobijediti negativu svojom pozitivu.
    Uživaj i samo piši, te emocije vrijedi izbaciti, prvo zbog samoga sebe, a već će dotaći onoga koga treba.

    avatar

    05.02.2017. (12:13)    -   -   -   -  

  • neukrotivacarolija

    Čekaj čekaj, sad kad dođemo do tebe u Ljubljanu, ne buš mogla disat od nas, požalit ćeš svaku sekundu u našoj, čitaj mojoj centrifugi... Obećala nas je upoznat s tobom... Znaš o kojoj maloj pričam :)..jedva čekam.. Nekako s proljeća..

    avatar

    05.02.2017. (15:47)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Dinaja – lijepo si to napisala, sva ta poezija je poezija življenja, života samoga. Kao da je pisanje neka zahvala našem životu, kakav god bio, ona je biljeg vremena što nas ispisuje. Pisanje je čudo ljudskog postojanja ;-)

    @Šadov – Hvala, lijepo si to rekla – „zagrliše te riječi, i ti njih“. Možda je to najkraća definicija zašto volim riječi. A blog je uistinu naš prozor u svijet, gdje i ja „mala“ ispod zvijezda imam priliku nešto javno reći, u tome vidim napredak tehnologije. Blog je odlična stvar! :-)

    @O-da – Hvala! :) I na savjetu, slažem se sa tobom, napraviti prvi korak. Takva mi je i narav, nisam ćutljiv tip, to radim i sa mama u vrtiću, zato mi je neobičan taj odaziv. Kao zanimljivost – onaj dan, kad sam objavila ovaj post, u vrtiću me poslijepodne pita jedna mama, sa kojom u par navrata pričah – „Družite li se roditelji ovdje?! Ja nikog ne poznajem u grupi svog djeteta. Druže li se ovdje ljudi uopće, moja doktorica, koja nije Slovenka, isto se to preispituje.“ – Koja koincidencija, poslije razmišljah o tom ljubljanskom fenomenu i mislim da je to neki kulturološki odaziv. Možda čak i znak neuljudnosti ustupati u polje intimnosti, ne znam. Zanimljiva mi je i činjenica da je generacija moje bake svojoj majci govorila „oni“ – ne „“ti, niti 'vi' – „Majka su rekli.“ Koja je to udaljenost. Svaki narod svoju narav nekako očituje i u jeziku. Iako smo svi ljudi među sobno slični i želimo više/manje iste stvari, kulturološko smo drukčije sazdani. Različiti. Ali sve je to život – cijeloživotno upoznavanje ljudi i sebe. Hvala ti na poticaju! :)

    @čarolićna – jedva čekam da dođete, mislim da će mi dobro doći malo te tvoje centrifugalne sile :D Proljeće je na vratima, počnite sa planiranjem! :)

    avatar

    18.02.2017. (10:23)    -   -   -   -  

  • Nisa

    :*

    avatar

    18.02.2017. (21:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...