Često smo u svojim životima klovnovi, a kad se osvrnemo, bolje bi bilo da smo stvari drugačije gledali i više zabavili sebe nego druge! Bravo za Zdenka, radi bih vidjela tu predstavu!
23.12.2016. (07:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica...da, odlična je to Monodrama... Zdenkov diplomski rad koji nije izgubio na vjerodostojnosti,sinoć je oduševio znalce... snimljena je... bit će na you to... a bit će i ponovljena na daskama Koje život znače... i njegova pjesma Tarantela za jednog clowna još uvijek živi Ibrica je nezaustavljivo pjeva... :)
23.12.2016. (07:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro ti jutro draga prijateljice. Prva misao mi je bila o tome kako se savršeno dopunjujete. A druga, svi smo mi u nekom trenutku svog života bili klaunovi i tužnog i sretnog lica, sa suzom u i ispod oka. Valjda to tako treba biti jer svatko metaforički ima svoju Hekubu, a i svog Hamleta.
23.12.2016. (07:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Demetra...nadopunjujemo se već desetljećima... divan je život u okružju umjeća umjetnosti... i spoznaja da nas određujei Clown u nama, ona vječno nasmiješena luda, vječni homo ludens kojeg ne smijemo izgubiti... s njim lakše oplakujemo Hekubu koju imamo, a nije nam ništa... ugodan dan ti želim draga prijateljice... :)
23.12.2016. (08:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čestitke Zdenku, prekrasno! Nikad nisam voljela klaunove, plaši me njihovo prijetvorno lice, lažne emocije... Svi mi nekada lažnim osmijehom krijemo svoju tugu, pravi prijatelj će znati, pozdrav mila!
23.12.2016. (08:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Gurmanka...hvala ti... da svi mi osmijehom u suznom oku krijemo tugu... Zdenko upravo o tome govori u monodrami... i u njegovoj pjesmi... nacrtan lažni osmijeh na licu clowna krije Hekubu u njemu... a Hekuba, kraljica trojanska je tisućljetno svjedočanstvo tuge... ugodan dan ti želim... :)
23.12.2016. (08:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica...to je srž fenomenologije clowna... ali i glumca... no ipak... krijući svoje tuge oni izlaze na scenu... daruju nam ugodu... hvala im... :)
23.12.2016. (08:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E, ovo je pjesma po mom ukusu pogotovo kad je još uglazbljena i pjeva je Ibrica. Da sam pažljivo pročitao pjesmu neka ti kaže i ova mala primjedba: U tekstu piše stih: "Rumenio bi dobrim venom", a treba "Rumenio bi dobrim vinom". Ibrica je taj stih tako otpjevao. Eto ni @lastavica to nije primijetila. Jesam li u pravu?
23.12.2016. (10:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica... nema problema... razumijem te... sinoć gledajući i slušajući Zdenka na sceni sjetih se ovog 1987 napisanog teksta...
U perivoju iza granice moga pogleda je tutnjao život ali su zvukovi zaobilazili moje uši, nisu moglu prodrijeti u odaju tišine jer sam na okna postavila prigušivače svijesti. Znala sam da negdje u dohvatnoj blizini sjaje oči boje djetinjih snova, osjećala sam toplinu njegova daha u arkadama sjećanja ali nisam imala snage izađem iz sebe same, nisam imala snage razbiti krletku u koju sam zatvorila dušu da ne potraži grm spasenja i umre pjevajući. U jednom praskozorju svijesti dotaknuh beživotni mramor spoznaje, osjetih njegovu dušu, naslutih kolanje svete krvi u njegovim venama, dozvolih srcu da diše i zakoračih u zamak samoosjetilnosti. Vidjeh oris duše u ogledalu spokoja i sjetih se mita o prelijepom Narcisu. Bijela boja, kojom svjetlost kiti dan, se prelamala u prizmi spoznaje i odjevala trenutak u dugin boje. Danas se sretna, u zagrljaju univerzuma boja i svjetlosne muzike, prisjećam tog crno- bijelog vremena, proživljavam još jednom sivilo samoće, razmišljam što učiniti sa tim osjećajnim slikama, pitam se treba li ih baciti u Letinu rijeku zaborava, ali onda se ipak odlučujem za nezaborav, za djelić moga života bez kojega ja ne bih bila ova koja jesam, žena sa buketom uspomena u srcu. Zatvaram ih u škrinju sjećanja...
tada sam razumjela i Zdenkovu pjesmu i krabuljni ples osjećanja i postojanja Hekube u svakomod nas... i srce je mjenjalo ritam... i Szymborskini stihovi su se kovitlali u pamćenjeu... i drago mi je što ti objavljuješ novu knjigu... jednoga dana ću i ja moju davnu arhivu ukorićiti... :)
23.12.2016. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@nema garancije... o da draga, nadahnjuje... Uz njega naučih koračati na tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti, balansirati na sponi između sanjarija i epistemoloških istina. U pojavnostima percepcije naučih gledati događanja drugačije, promatrati ih kroz prizmu osjećaja u prostornosti osobne slobode, one tajanstvene Kafkijanske slobodnosti koju otkrivamo tek u sebi. U bravurama njegova izričaja susretoh snovitost na obroncima zbilje, djeliće života iz kojih se naučih uspinjati do vrhunca emocionalnih doživljaja. Naučih da cilj nije dosegnuće 15 minuta vorholovske slave, nego pronalaženje puta ka dostizanju sklada između sebe i svojih žudnji, uravnoteženost između sebe samoga i svijeta u kojem živimo, između pozitiva i negativa fotografskog pamćenja, između slike i preslike stvarnosti u našim maštanjima... :)
23.12.2016. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@nema garancije... da, Clown u nama živi, prepoznam ga gledajući se u ogledalu... svjesna da se iza osmijeha krije neka tajanstvena tuga, bolna uspomena odbacujem taj osjećaj... bacam ga u rijeku zaborava... sjetim se hamletova pitanja i ne želim više oplakivati Hekubu u sebi... :)
23.12.2016. (15:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Često smo u svojim životima klovnovi, a kad se osvrnemo, bolje bi
bilo da smo stvari drugačije gledali i više zabavili sebe nego druge!
Bravo za Zdenka, radi bih vidjela tu predstavu!
23.12.2016. (07:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...da, odlična je to Monodrama...
Zdenkov diplomski rad koji nije izgubio na vjerodostojnosti,sinoć je oduševio znalce... snimljena je... bit će na you to...
a bit će i ponovljena na daskama Koje život znače...
i njegova pjesma Tarantela za jednog clowna još uvijek živi
Ibrica je nezaustavljivo pjeva... :)
23.12.2016. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Život nas odredjuje i neznanjem : teško je biti klaun a da te ne prepoznaju kao čovjeka
Čestitam Zdenku !
23.12.2016. (07:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Dobro ti jutro draga prijateljice. Prva misao mi je bila o tome kako se savršeno dopunjujete. A druga, svi smo mi u nekom trenutku svog života bili klaunovi i tužnog i sretnog lica, sa suzom u i ispod oka. Valjda to tako treba biti jer svatko metaforički ima svoju Hekubu, a i svog Hamleta.
23.12.2016. (07:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annaboni...hvala ti.. da, da je znao clown stari...
Zdenko je sinoć briljirao... prepoznavali smo čovjeka u njemu... :)
23.12.2016. (08:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Demetra...nadopunjujemo se već desetljećima...
divan je život u okružju umjeća umjetnosti... i spoznaja
da nas određujei Clown u nama, ona vječno nasmiješena luda,
vječni homo ludens kojeg ne smijemo izgubiti... s njim lakše oplakujemo Hekubu koju imamo, a nije nam ništa... ugodan dan ti želim draga prijateljice... :)
23.12.2016. (08:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Čestitke Zdenku, prekrasno!
Nikad nisam voljela klaunove, plaši me njihovo prijetvorno lice, lažne emocije...
Svi mi nekada lažnim osmijehom krijemo svoju tugu, pravi prijatelj će znati, pozdrav mila!
23.12.2016. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Gurmanka...hvala ti... da svi mi
osmijehom u suznom oku krijemo tugu... Zdenko upravo o tome
govori u monodrami... i u njegovoj pjesmi... nacrtan
lažni osmijeh na licu clowna krije Hekubu u njemu... a Hekuba,
kraljica trojanska je tisućljetno svjedočanstvo tuge...
ugodan dan ti želim... :)
23.12.2016. (08:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Osobito mi je leglo:
"Ne bi nikad, ne bi nikad
Proskakutao svijetlom binom
Svoj bi nos umjesto šminkom
Rumenio dobrim venom."
23.12.2016. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...to je srž fenomenologije clowna...
ali i glumca... no ipak... krijući svoje tuge oni izlaze
na scenu... daruju nam ugodu... hvala im... :)
23.12.2016. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Svatko ima svoju Hekubu koja mu nije ništa.
To ja odgovor koji traje .... ;)
23.12.2016. (09:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Aneta...da, i trajat će... :)
23.12.2016. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Veliki glumac, obeležio svoje vreme...
23.12.2016. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@mecabg...da obilježio je svoje, ali i moje vrijeme...
uz njega naučih gledati život kroz zrcalo spokoja... :)
23.12.2016. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
E, ovo je pjesma po mom ukusu pogotovo kad je još uglazbljena i pjeva je Ibrica.
Da sam pažljivo pročitao pjesmu neka ti kaže i ova mala primjedba:
U tekstu piše stih: "Rumenio bi dobrim venom", a treba "Rumenio bi dobrim vinom". Ibrica je taj stih tako otpjevao. Eto ni @lastavica to nije primijetila. Jesam li u pravu?
23.12.2016. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ups, u pravu si, semper contra! Unosim ispravke lektorke
u moju knjigu i više ne vidim ništa...
23.12.2016. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@semper contra...hvala ti na pohvali Zdenkove pjesme...
i hvala na upozorenju na grešku... ispravih je... :)
23.12.2016. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica... nema problema... razumijem te... sinoć gledajući i slušajući Zdenka na sceni sjetih se ovog 1987 napisanog teksta...
U perivoju iza granice moga pogleda je tutnjao život ali su zvukovi zaobilazili moje uši, nisu moglu prodrijeti u odaju tišine jer sam na okna postavila prigušivače svijesti. Znala sam da negdje u dohvatnoj blizini sjaje oči boje djetinjih snova, osjećala sam toplinu njegova daha u arkadama sjećanja ali nisam imala snage izađem iz sebe same, nisam imala snage razbiti krletku u koju sam zatvorila dušu da ne potraži grm spasenja i umre pjevajući. U jednom praskozorju svijesti dotaknuh beživotni mramor spoznaje, osjetih njegovu dušu, naslutih kolanje svete krvi u njegovim venama, dozvolih srcu da diše i zakoračih u zamak samoosjetilnosti.
Vidjeh oris duše u ogledalu spokoja i sjetih se mita o prelijepom Narcisu. Bijela boja, kojom svjetlost kiti dan, se prelamala u prizmi spoznaje i odjevala trenutak u dugin boje. Danas se sretna, u zagrljaju univerzuma boja i svjetlosne muzike, prisjećam tog crno- bijelog vremena, proživljavam još jednom sivilo samoće, razmišljam što učiniti sa tim osjećajnim slikama, pitam se treba li ih baciti u Letinu rijeku zaborava, ali onda se ipak odlučujem za nezaborav, za djelić moga života bez kojega ja ne bih bila ova koja jesam, žena sa buketom uspomena u srcu. Zatvaram ih u škrinju sjećanja...
tada sam razumjela i Zdenkovu pjesmu i krabuljni ples osjećanja i postojanja Hekube u svakomod nas... i srce je mjenjalo ritam... i Szymborskini stihovi su se kovitlali u pamćenjeu... i drago mi je što ti objavljuješ novu knjigu... jednoga dana ću i ja moju davnu arhivu ukorićiti... :)
23.12.2016. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
Čestitke "starom provincijalcu" koji oplemenjuje i nadahnjuje,
tebe sigurno da, kako bi inače nastala sva ona poezija:))
23.12.2016. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
P.s. Ponekad je potrebno pogledati svoj odraz u ogledalu i
smijat ćemo se cijeli dan, neka nismo registrirani klauni:)
23.12.2016. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@nema garancije... o da draga, nadahnjuje... Uz njega naučih koračati na tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti, balansirati na sponi između sanjarija i epistemoloških istina. U pojavnostima percepcije naučih gledati događanja drugačije, promatrati ih kroz prizmu osjećaja u prostornosti osobne slobode, one tajanstvene Kafkijanske slobodnosti koju otkrivamo tek u sebi. U bravurama njegova izričaja susretoh snovitost na obroncima zbilje, djeliće života iz kojih se naučih uspinjati do vrhunca emocionalnih doživljaja. Naučih da cilj nije dosegnuće 15 minuta vorholovske slave, nego pronalaženje puta ka dostizanju sklada između sebe i svojih žudnji, uravnoteženost između sebe samoga i svijeta u kojem živimo, između pozitiva i negativa fotografskog pamćenja, između slike i preslike stvarnosti u našim maštanjima... :)
23.12.2016. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@nema garancije... da, Clown u nama živi, prepoznam ga
gledajući se u ogledalu... svjesna da se iza osmijeha
krije neka tajanstvena tuga, bolna uspomena odbacujem
taj osjećaj... bacam ga u rijeku zaborava...
sjetim se hamletova pitanja i ne želim više oplakivati Hekubu u sebi... :)
23.12.2016. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
ti si ovim uradkom zauzela 1. mjesto kod @fresha, za izbor miss love..))
kad je već Ibrica u pitanju, najjača mu je ona "Kad bi vi znali moja gospođa!"
23.12.2016. (16:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@tigranius...hvala ti...počašćena sam... Ibrica i njegova pjesma...
kad bi vi znali moja gospoja
i Ibrica iZdenko sa...
Poezija Kiše
prenijet ću im tvoje pohvale...da, te pjesme govore o ljubavi... :)
23.12.2016. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
"Svatko ima svoju Hekubu koja mu nije ništa."
Sjajno!
I bilo je lijepo pročitati i sve ostalo.... i divne Meštrovićeve misli, posvetu, zahvalnost Ženi.
Čestitke, na sinoćnjem predstavljanju!
23.12.2016. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...