Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • viviana

    pustit ću ga neka pada večeras i svu noć a sutra ću ga zaustaviti. :)

    avatar

    03.11.2016. (18:45)    -   -   -   -  

  • .

    Odlično... ja sam danas kupila vino i šalicu 'odjevenu u vunenu vesticu' :)

    avatar

    03.11.2016. (18:51)    -   -   -   -  

  • viviana

    Eto. :)

    avatar

    03.11.2016. (19:04)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    kad se bijelo prekrije samo u sebi i kad se sve sakrije, ostaje ona tišina koja me i odvela u moj tajni svijet

    avatar

    03.11.2016. (19:42)    -   -   -   -  

  • j.

    ja ga baš ne čekam željno tu u nizini, jer me s njim čeka i lopata :) ali hodati u bijeloj bajci do prvog doma s kuhanim vinom, e to da! pozdrav

    avatar

    03.11.2016. (19:44)    -   -   -   -  

  • viviana

    znam, shadow... lijepo je. poznato mi...
    :)

    avatar

    03.11.2016. (20:11)    -   -   -   -  

  • viviana

    Pozdrav, j. !
    :))

    avatar

    03.11.2016. (20:11)    -   -   -   -  

  • međiko

    pustit ću ga neka pada večeras i svu noć a sutra ću ga zaustaviti. :)
    Bravo za ovakav način razmišljanja:-)

    avatar

    04.11.2016. (00:28)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Već? Nemoj mi ga odmah poslati, ovih dana mi ne odgovara :)

    avatar

    04.11.2016. (07:16)    -   -   -   -  

  • easy

    taj prozor zove u romantiku, meni može kuhani čaj sa cimetom i neki
    keksići..:)
    je, tak je to, svaki trenutak svatko ima neki svoj prozor,
    ja želim svim ljudima, prvo, da imaju "prozore", a drugo, da iza njih
    ne budu gladni ili bolesni ili oboje
    eto
    a što se tiče osmijeha na cesti, ja sam ga doživjela na jednom
    tužnijem mjestu, ali osmijeh je bio, uh bio je...:)

    avatar

    04.11.2016. (09:49)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    divna cratica... kroz prozor uron u bijelu idilu...
    sjetih se jednog, u zbirci odakle dolazi ljepota, opisanog trenutka...

    Gazeći po prvom snijegu u lakiranim cipelama, željeli smo sreći odrediti smijer, pobijediti hladnoću, zamesti tragove vremena, proći kroz vrata Raja i zakoračiti u vječnost ljubavi... Stavio si ruke na moja leđa, voljela sam dodir tvoje kože i sudbinu i novembar i vjerovala da ćemo plivajući uz rijeku pobijediti prolaznost. U davnom snijegu su ostale latice bijelih ruža koje sam nosila kao znamen neprolaznosti sreće.

    hvala ti na ovom sjećanju... i ljepoti tvog štiva... :)

    avatar

    04.11.2016. (11:17)    -   -   -   -  

  • viviana

    @arosainmyheart, drago mi je da si prepoznao to kao zgodno. :)

    Neću, @Lastavice ;), ne brini. A ako slučajno padne i kod tebe, da znaš da nije do mene. :)

    eto, @između, osmijesi se pamte.... posebno osmijesi kad su posebni, ili se pamćenje katkad voli odmoriti smiještajući se blizu nekog osmijeha što ga je usvojilo (da se poslužim ovim tvojim izrazom u ovom kontekstu, jer mi se svidio u onom tvom). Znaš, pomislila sam i ja, izražavajući ovdje svoju ljubav za romantičnost, bajkovitost snježnih pahuljica i sliku snijega što pada i zasipa krajolik, na one kojima to otežava ionako težak život, zimu, s čime se sve suočavaju pri tom... i da li staviti ovu snježnu crticu, pa jesam, ali nikad ne smetnem s uma i realnost drugih, svjesna.... ne zaboravljam.

    Onda, evo, čaj s cimetom i jabukom, i prhki keksići, i... osmijeh. :)

    avatar

    04.11.2016. (11:27)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Dinaja, hvala i tebi na podijeljenom jednom opisanom trenutku iz zbirke Odakle dolazi ljepota. :)

    avatar

    04.11.2016. (11:36)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    obožavam zimu. Tada moji prozori gledaju na sve četiri strane svijeta i na one daleke, bijele i nepoznate , bijele horizonte beskonačnosti i vječnosti. Volim igru bijelih pahulja, onako nježne i snježne lepršaju od neba do zemlje....joj, baš si me raznježila ovim zapisom

    avatar

    04.11.2016. (12:28)    -   -   -   -  

  • viviana

    .... i ti si lijepo opisala ono svoje nešto ovim zapisom pobuđeno...

    avatar

    04.11.2016. (15:41)    -   -   -   -  

  • međiko

    Viviana, sam čovjek ne može funkcionirati niti ekonomski niti fizički, treba , mlade ljude po staroj kineskoj poslovici naučiti kako se lovi riba a ne da mu poklanjaš ribu.
    Zamisli ne daj bože da si bila na dnu dna, svijet ti se naopačke kreće, sunce ti zalazi na istoku, to je užas, zato kad sam postao sa svojim znanjem bogat čovjek , i što je najvažnije oplemenjen sa dobrim navikama i kada se rukujem sa bogatašima koji nemaju sluha za običnog čovjeka ,sjetim se, da moram osvijestiti barem jednog beskućnika .

    avatar

    04.11.2016. (16:28)    -   -   -   -  

  • viviana

    Iznenadio si me. Ostavila sam ti komentar vezano uz tvoj post. I ne vidim da ima nekog nesuglasja jer zvučiš kao da mi protusloviš ili uvjeravaš nečemu, a nemaš čemu: i ja mislim upravo na način kako slovi i ova stara kineska poslovica; tako je bio intoniran i moj koment. Ako si ti iščitao nešto drugo... ne znam; nisam očekivala reply ovdje namjesto kod tebe, ako si želio odgovoriti. Nemam običaj na komentare na mom blogu odgovarati komentatoru na njegovom, nevezano uz post, pa preporučujem isto. Osobito jer to zbunjuje čitatelje i komentara na (ovom) blogu.

    avatar

    04.11.2016. (16:56)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Romantiziram, idealiziram snijeg i svu čežnju za bijelim pahuljama, pa i više od usputnih osmjeha i svih pogleda unutar drugih prozora
    Ja bih malo snijega ;)

    avatar

    06.11.2016. (09:08)    -   -   -   -  

  • viviana

    Iako je skopnio u međuvremenu, donijela si mi osmijeha pa ih i ja tebi isto tako šaljem... sa svog prozora :)

    avatar

    06.11.2016. (19:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...