Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (46)

Marketing

  • Lastavica

    Sretan čovjek izvlači pouke iz svega to se desilo i zadržava
    samo lijepa sjećanja. Uživa u danas, a o sutra ne misli mnogo,
    o onome što ne zavisi od njega..

    avatar

    08.10.2016. (07:32)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...ovo je stari, prastari tekst, a uvijek aktualan...
    tek onaj tko se pomiri sa prohujalim vremenom osjeća ljepotu
    trenutka... ćuti njenu moć... a sjećanja iskre kao
    zvijezde na nebu Maloga princa... i smiješe se...
    uvijek u vremenu oko rođendana učinim bilansu prohujalog,
    katarzu nutrine... a onda uranjam pročišćena u novo doba...
    u trenutak dolazeće ljepote... :)

    avatar

    08.10.2016. (07:39)    -   -   -   -  

  • Elly01

    Sretan čovjek nema prošlost, ali ima sjećanja...baš tako.....uživala sam u ovom tekstu, u kojem se svatko može naći. Pozdrav...

    avatar

    08.10.2016. (07:43)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Elly01...pozdrav tebi... i hvala ti na čitanju i vrednovanju teksta... :)

    avatar

    08.10.2016. (07:59)    -   -   -   -  

  • easy

    sretni ljudi uglavnom šute i smiju se..što ne znači da ne prolaze teške
    trenutke..to je moje iskustvo...sviđa mi se ovaj tvoj osvrt...:)

    avatar

    08.10.2016. (09:20)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    U trenutku prohujalog rođendana...
    želin ti puno trenutaka i godina dolazece ljepote!.. :))

    avatar

    08.10.2016. (09:34)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @između...da, sretni ljudi i kada prolaze teške trenutke,
    osmjehuju se... hvala ti na čitanju i vrednovanju moga iskustva... :)

    avatar

    08.10.2016. (10:26)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @nisan EL DIABLO...hvala ti na želji... :)

    avatar

    08.10.2016. (10:27)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Poetično i neodoljivo privlačno, ali ... ;)
    P.S.
    Meni se ipak pokazalo praktičnije razmišljati
    i o budućnosti, i to ne samo o onoj skroz bliskoj.

    avatar

    08.10.2016. (10:58)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @...dražeN ;)... ja volim moje povratke u odsanjanu budućnost...
    P.S. hvala ti na vrednosvanju napisanog... :)

    avatar

    08.10.2016. (11:09)    -   -   -   -  

  • Sukiyaki

    Predivnooooo napisano Dinajice! Zaista je nekako tako, dovoljno da čovjek malo promisli i shvati neke stvari. Neki kažu da treba živjeti baš ovaj trenutak, ne opterećivati se prošlošću ni budučnošću ali činjenica je da na sve nas utjeće prošlost iz koje moramo izvući ono njpotrebnije i najvažnije za našu budućnost. A ljubav je temelj svega toga.

    avatar

    08.10.2016. (11:26)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sukiyaki...dobro ti jutro... pomiriti se sa prošlosti, da,
    to je trenutak u kojem sanjamo budućnost... nedohvatnu, ali
    ipak... život je san, volim tu misao Calderona da la Barce...
    i pučinu oceana snova i jedrenjak zbilje na njoj...
    ma volim i živim život tako jednostavan i lijep... :)

    avatar

    08.10.2016. (11:32)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    "Odrasti do djeteta" je umijeće s kojim nemamo svakodnevne
    susrete, a samo dijete i dijete u nama prepoznaje sreću ovu
    danas, prepoznaje je u tragovima prošlosti, a budućnost...,
    nema garanciju:))

    avatar

    08.10.2016. (13:45)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''...a onda iznenada primjetih sirotinju,
    sirotinju strpljivu do zvijezda i
    osjetih plimu vlastite prošlosti.
    ''Nesretni ljudi imaju prošlost'',
    prisjetih se davno rečenog. ...''

    strpljivost ispod zvijezda nameće neograničenu udaljenost od sebe, jer gledanjem u taj beskraj tamnog neba zaokupi dušu pa i nesretni ljudi zaborave prošlost, obuku neku čudnu radost i krenu drugačijim putom života, rekla bih, tek neki zacrtani pravac može odvesti tamo gdje plime prošlosti ne prelaze i ne zalaze, već odlaze...

    avatar

    08.10.2016. (15:40)    -   -   -   -  

  • gali

    sve sam nadoknadila propušteno kod tebe draga Di i osupnuta stihovima koje ovdje sad već ne znam po koji puta čitam ponovno samo jedna misao pada mi na um, a opet ne znam ovoga trenutka tko ju je izrekao a ona jest;-pogriješio nebi svijete kada bi u sebi prepoznao dijete- e sad koliko ima , ili nema veze sa ovim o čemu ti pišeš nisam sigurna ,jer zadnje vrijeme zbilja preopterećena silnim obvezama ne stižem niti samu sebe polovit, nebitno, čitam ponovno pa se vratim još jednom u ovaj tvoj zaista prekrasan kutak koji oplemenjuje

    avatar

    08.10.2016. (15:59)    -   -   -   -  

  • gali

    da, to je to što mi je ono na prvu upalo u misli ; -o budućnosti ću razmišljati sutra i u pravu si , jednostavno je tako , e sad opet da
    s e vratim jednom citatu, a mislim iako malo mutno vidim d a je u tvom oblaku napisan;
    -jučer je prošlo i vratiti se neće,
    sutra je neizvjesno i pitanje je hoće li stići
    dakle, preostaje danas, ako si postavim pitanje;-danas je posljednji dan mog života što mi je činiti?
    eto o čemu sada razmišljam .-....uf kako ti znaš čovjeka odnijeti u sasma druge plovne vode i dimenzije, zbilja si čudo i to ti najozbiljnije govorim a tako i mislim

    avatar

    08.10.2016. (16:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @nema garancije...da, budućnost nema garancije...
    ona se samo sanja... :)

    avatar

    08.10.2016. (16:15)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @shadow-of-soul... Davno, u doba mladalačkih previranja razgovarah sa Mjesecom, sa njegovim plavetnilom.
    Pozivah ga u zajednički san, onda nisam spavala, samo sam sanjala. Na izvoru dana,osjetih blijesak pripadanja ubrizganog u genetiku bliskosti,u tragove božanskog nasljedstva, u oglede Erosa i Afrodite, negdje duboko u nama. Tada dozvolih biti ulovljena u mrežu snova,
    ali slobodna u životu. Umrežena u tkivo sanjivosti, sanjam već desetljećima isti san, ljubičasti san, živim život pustolova,
    plešem ples tetrijeba i ždrala, ćutim kako se pijesak vremena slijeva mojim licem i zaobilazi tragove njegovih usana, uramljuje ih kao pečate sretno proživljenog života, a srce u srebrnoj mreži, odbrojava trenutke svog robovanja nježnom moćniku njegova svijeta, sretno se igra s kristalnim perlama krvi u kojima se krije samo jedna slika, signirana rukopisom duše

    Da, valovi plime prošlosti su se pretočili u valove plime oceana snova... u ovo ovdje i ovo sada... :)

    avatar

    08.10.2016. (16:25)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @gali...da, o budućnosti ću razmišljati sutra, danas se oprostih od nje... isto kao i jučer... nedokazivost istine se sanja... pokušavam razmaknuti nebo, razumjeti govor oblaka, slobodna preletjeti u beskraj,
    ubrzati vrijeme, zaustaviti odlaganje, zatvaranje očiju... uroniti u vječnu vatru, u svjetlo koje ubija tminu... :)

    avatar

    08.10.2016. (16:30)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    Dijana, generacije i generacije ljudi prolaze kao snovi kroz prazne prostore, kao duše kroz čudne koridore, sve bi se to moglo nekako podijeliti na ono prije i ono poslije, ali taj moment spoznaje kad se obavije oko čovjeka, stegne se i ne miče, dok mu se ne pogleda ravno u oči i dok se čovjek sam u sebi ne prelomi i odlomi one trenutke u kojima ga nije bilo

    sve je to davno, prolazno, a opet rekla bih ponavljajuće, dok god postoji i najmanji trag neoprosta sebi ili drugima

    "Pitao sam jednog dan: što je oprost? Netko mi je rekao, to je miris koji cvijeće zrači kada ga se gazi." .....reče nepoznati autor i ode u zaborav, ne pronalazim autora ove lijepe rečenice, ali mi nije ni važno ... tek ta rečenica i osjećaj kad se ostaje u onome što se osjeti kao - to je taj trenutak

    avatar

    08.10.2016. (16:32)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @gali...pitaš, što ti je činiti... Ispričati ću ti tajnu postanka,
    možda, možda otkriješ i ti neku svoju tajnu sakrivenu u kutku svoga svemira. Iza sedam vrata, sedam brda i sedam dolina, osmoga dana,
    u sazviježđu „lava“, rodio se pjesnik...
    oprosti draga, zanjela sam se... onoga dana u kojem susretoh dječaka očiju boje snova oprostih se s prošlošću... Tiho, najtiše što su mogle
    njegove usne postaše dio mene, a naše ruke u klupku neznanja,
    stvarnost, vrulja novih snova, tisućljetne stijene zaustaviše vrijeme.

    od tada živim trenutak kao da sljedeći neće doći... :)

    avatar

    08.10.2016. (16:35)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    e promaka mi je tvoj rođendan ..sorry
    SRITAN ti danas i rođendan i neovisnost (vi ste sritni oboje)

    avatar

    08.10.2016. (16:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @shadow-of-soul...Može tema ovog našeg poetskog dijaloga biti kakva hoće, može smisao razgovora postati terapeutski, izlječujući, ali u pozadini mora stajati svijest o ukupnosti, o prebivanju svega u svemu, o prolaznosti i neprolaznosti vremena i o trenutku koji je sada i koji je vječnost kao i naše bivanje na zemlji. Sve je besmisleno kao i svaki ljudski čin, ako ne crpi energiju iz istog izvora iz koje je crpi i svemir... vladati sobom najveća je moć... tek kada oprostimo sebi postajemo slobodni, bez dugih sjena prošlosti... uzaludno je moliti oprost za učinjeno... taj oprost može udjeliti samo Bog... oprostiti sebi i svjestan svojih grijeha nastojati ne ponavljati ih je znak istinske katarze... tada Mnemozina, majka muza,
    boginja pamćenja, rijeka lijepih sjećanja stvaranaš sretan trenutak u kojem se tek nazire budućnost... a poezija uspomena daruje snovitost zbilji... :)

    avatar

    08.10.2016. (16:48)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @DOMENICO...hvala ti... a danas zahvalimo njoj... domovini... :)

    avatar

    08.10.2016. (16:50)    -   -   -   -  

  • NF

    prošlošću se uglavnom ne bavinm više nego što je nužno, sad, jesam li sretniji...

    avatar

    08.10.2016. (16:56)    -   -   -   -  

učitavam...