Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • viviana

    *Teatar je uvijek na korak... (...), širom otvoren incidentu, neodvojiv od igre koja dovodi u pitanje sve zakone i pokazuje koliko su oni žalosno relativni i neuvjerljivi. - Dževad Karahasan

    Život na licu mjesta - W. Szimborska

    avatar

    28.08.2016. (20:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    ti i Dževad Karahasan... zagrljaj usrećuje...
    a onda još i Wyslawa... ma divan osjećaj... :)

    avatar

    28.08.2016. (20:13)    -   -   -   -  

  • builderica

    Jooj i ja bih mogla napraviti isto to...a nepotrebno je ...skroz na skroz...ništa baš ništa nije vrijedno njohovih suza...ma ni istina nije važnija ni vrijednija ...dobro je da smo svjesne toga i da popraviti stvar možemo, dok je još vrijeme :)...prelijepo napisano...

    avatar

    28.08.2016. (20:15)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Gle......a ja sam uvijek brisala usnama Njene i Njegove suze nedajuć' im padati........upravo suprotno od mojih koje nije nitko brisao.

    avatar

    28.08.2016. (22:12)    -   -   -   -  

  • viviana

    Možda bih mogla na ovom mjestu citirati riječi svog prijatelja, kojih sam se sjetila:
    Sve je to borba za uglavnom paradoksalno jedinstvo slobode i važnosti.

    Hvala vam cure na čitanju! (trenutno, ne bih imala još što za dodati)
    Dinaja
    builderica
    Annabony
    :)))

    avatar

    28.08.2016. (23:11)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ubi me prejaka riječ, reče Miljković i time reče sve.
    Ovo jako podsjeća na naše česte majčinske dileme, jesmo li
    bile u pravu ili je trebalo pustiti drugačije...

    avatar

    29.08.2016. (06:10)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Je li to iz mene progovorio majčin neumoljivi smisao za neoprostivost? '' - "ne ispravljaj me pred drugima"

    - ne sjećam se takvih trenutaka sa mamom ... bio je jedan sukob kad mi je bilo 18 godina - tad i nikad više, taj tren je znala, ma znala je ona već odavno i tretirala me kao prijateljicu, ali i u njoj je tad ''progovorio majčin neumuoljivi smisao za neoprostivost" što je trajalo par minuta i nikad više

    avatar

    29.08.2016. (08:04)    -   -   -   -  

  • easy

    odgajanje je nekako prirođeno ženama..i gotovo sve imaju tu notu,
    to je zbog straha, rekla bih, ne toliko zbog "ispravljanja" nečeg,
    muškarci pak imaju tu neku notu mudrovanja, njima je važnije ostaviti
    dojam, to su moji utisci...ta krhkost bi trebala biti osviještena, jer ona je zaista prisutna kroz cijeli život..ne znam tko je rekao:
    pazi što pričaš da ne bi sutra te riječi morao pojesti,
    tako nekako...ma baš si otvorila temu..puno pitanja i odgovora..:)
    kod tvog pisanja sviđa mi se ovaj senzibilitet...gradacija..intonacija..
    podsjetim se na još jednu blogericu ...:)

    avatar

    29.08.2016. (08:46)    -   -   -   -  

  • j.

    Veli Jakov da je jezik kao kormilo, tako mali komad drva a upravlja tolikom lađom. Opreza nika dosta. A plamičak, sjajno! Pozdrav:)

    avatar

    29.08.2016. (09:38)    -   -   -   -  

  • Sandrine

    Thank you very much for this useful and valuable information. Super your blog, bravo!
    [a href=http://www.gloria-voyance.com target=_blank]voyance par mail gratuite[/a]

    avatar

    29.08.2016. (09:46)    -   -   -   -  

  • Nara

    Thank you so much .
    google

    avatar

    29.08.2016. (09:47)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Lastavice, kako god, majčinske - ljudske... važno je znati reći oprosti ili na neki način to izraziti. Ovdje sam se malo pozabavila uzročnošću (i konzekvencama) reagiranja, a i to je važno da bi znali prepoznavati zašto je što. Često bi voljeli da se nešto nije zbilo kako jeste, ali kako i kaže Wislawa u svojoj pjesmi, to je život na licu mjesta, nema proba, saplićemo se katkad (katkad?) :) o sebe same, ali ipak, podjednako je važno isto nešto što sam preuzela kao dobru misao, poruku: "tko sam ja da sebi branim pravo na pogreške".
    Hvala na čitanju. :)

    @shadow.... ja sam odrastala praćena zahtjevom udovoljavati takvom kriteriju, između ostalog, sve je bilo strogo. Ali ja po prirodi nisam osoba koja bi se dala ukalupiti u ikakav (gotov) model. I dan danas kad izrazim svoje neslaganje s nekim majčinim mišljenjem, ne prihvaća to, i kad smo nasamo a kamoli pred drugima. :)

    @između, hvala ti na tvojim dojmovima. Oni mi koriste i za usporedbu s onim što ja i kako, osjećam dok pišem, moj vlastiti doživljaj. Pa mi je drago ako se uistinu osjeća i kroz pismo, kroz tekst, to praćenje iznutra (senzibilitet, gradacija, intonacija) onog što se kroz njeg prenosi (iako, naravno, ono što se prenese i odnese (izostavlja) puno toga...)) u percepciji i doživljaju drugog. Makar, ja bih pisala svoje i da se ovdje nitko ne oglasi, kao što i jesam - to nema veze jedno s drugim, a i volim bit na otoku, u metaforičkom i doslovnom smislu ali mi je i vrijedna povratna informacija i zahvalna sam čitatelju.
    A kad kažeš "to je zbog straha", to su izazovi istraživanju, istražiti izvor strah(ov)a...

    Hvala, @j. Metaforom se tako puno kazuje i najbolje kazuje, što pokazuje i ova koju si ti upotrijebio.
    :) Pozdrav, također!

    Sandrine, Nara..... iz kojeg ste vi zviježđa......

    avatar

    29.08.2016. (15:47)    -   -   -   -  

  • viviana

    Da se vratim još malo...
    @Annabony, iskreno, danas mi i ne treba nitko da mi briše suze, ne zato što ih nema ili ih neće biti, već što najbolje sama sa sobom nešto mogu prolaziti i proživljavati. Samo mira i osame za bit sama sa sobom; to trebam.

    avatar

    29.08.2016. (16:01)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Jednostavna volja za moći pokreće najusložnjenije potrebe. To više nije pitanje osobne održivosti u krugu tradicije, normi ili kompetitivnosti, već sadržaj odavno istaljen i iskovan oblikom u kojem se zatičemo. Oduvijek smatraju kako je obveza prema najbližima i istorodnima ukazivati na greške koje smo iskustvom proživjeli, a sve kako oni ne bi osjetili neugodu koju smo iskusili, sankciju s kojom smo obilježeni pred drugima.
    Mjera su drugi. Reciprocitet je množina sličnih nas. Imaginarna jedinica u kojoj živimo prihvaćanjem te mjere. Niti jedan uvjetovani odnos nije stabilan, a pogotovo stoga što uvijek netko mora biti pretpostavljeni alfa. Ustvari, nešto od čega se mora početi. Ono prvo. Primordijalno. A ono je kruto sobom i mjera za sebe po sebi.
    Ne učini drugome ono što ne bi želio da tebi drugi učini. Vjerujem kako je to bila altruistička maxima prije arijanskih zapovijesti. Prije dextera, prije desne ruke i njezine inicijalne moći za kažnjavanjem.
    U svakom slučaju kontinuitet ne će biti narušen, čak i ako u jednoj amplitudi dostigne globalno razaranje. Ide točno onom smjeru kojem je klicom upućen. Onom prvom.
    Potrebno li je moraliziranje? Javno mnijenje? Interakcija s drugima? Svakako. Rasprava je potrebna kako bi se podslušno artikulirao glas svih zajedno. Pa, iako novčić ima dvije strane, lice i naličje, ipak je to samo jedan cjelovit novčić.

    avatar

    29.08.2016. (19:04)    -   -   -   -  

  • viviana

    Jasno, jer inače ne bi ni bio novčić, sa svojom zadanošću formom, već bi bilo nešto drugo. I kad kažeš da je sadržaj već odavno istaljen i iskovan oblikom u kojem se zatičemo, "izlaza" nema? Jer novčić se može rastaliti ali tad nema ni njega. A čim jest - definiran je onim što ga čini.

    Razmišljam o ovom što si rekao da jednostavna volja za moći pokreće.... da je ona, kako shvaćam, klica kojom je čovjek upućen tom smjeru (za moći).

    Međutim, što je problem? Da li je ta klica nužno nešto "kvarno" u kojem slučaju ne bi mogli umaknuti usudu kojemu ona upućuje, kao nečemu predodređenom? Ili je ona dragi kamen (da se tako izrazim) kojemu je svrhu iskvario čovjek?
    Jer, s jedne strane (da to tako postavim), imamo moć shvaćenu kao prevlast nad čime, potčinjenost i borbu za takvu vrst odnosa. A s druge, moć shvaćenu kao najbolje umne, duhovne, intelektualne... sposobnosti čovjeka kroz koje bi on razumijevanjem mogao ulaziti u odnos sa svijetom, s drugima, kroz slobodno uvjetovanje.

    Zašto se čovjek ne bi mogao razvijati klicom upućen u smjeru takvih plemenitih moći i ciljeva? Jer ako volju shvatimo kao čistu težnju bez ciljeva (Ja kormilari namjerama), čovjek ima izbor.
    Zašto čovjek svoju volju za moći usmjerava ka drugim, po njega samog i svijet, razornim ciljevima?

    Je li "problem" u klici odn. toj jednostavnoj volji za moći?
    Ili je problem (znam da ova postavka: ili-ili, nije odgovarajuća, ali obzirom na ovaj prostor...) u sponi sa sadržajem, svemu onom što se uz nju priključuje, postajući istodobno i sredstvo i cilj?

    Kontinuitet, takav koji navodiš, kad kažeš da neće biti narušen - porazno je? Jer, gdje je izlazak iz kruga? Ili ga i nema - baš kao što je i naša kovanica ipak samo jedan cjeloviti novčić.

    Hvala ti, johannes, na tvom iznimno vrijednom komentaru.

    avatar

    30.08.2016. (01:36)    -   -   -   -  

  • Ana Maria

    o kako te razumijem! ja sam uvijek imala ispružene ruke prema njima, da ih sprječim u padu, uvijek...al' dođe dan kada je neminovno pustiti ih...neminovno. možda sam to trebala učiniti ranije, jer previše je opreza i straha bilo. griješimo.
    citirat ću te: "tko sam ja da sebi branim pravo na pogreške".

    avatar

    30.08.2016. (11:05)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala, Ana Maria! :) Vezano uz ovo što si rekla, treba prepoznati taj dan ali događa se i da ga prepoznajemo "dan nakon" ili tek poslije.... što su naša iskustva takve vrste i sa mnogo drugih stvari. Ali, mislim da je ovo citirano jako dobar odnos prema onom što osjećamo i vidimo kao svoje pogreške (i samookrivljavanje). To je dobar odnos prema sebi, kada smo i inače možda i suviše samokritični.

    avatar

    30.08.2016. (19:53)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    sjećajući se Bachelarda i plahe svjetlosti voštanice osjetih tvoju priču,
    izgaranje u gijehu... a onda ushit spoznaje...
    hvala ti na tragu kod mene... tamo i ovdje... tvoja krhkost je plaha svjetlost poezije, jer poezija govori ono inače
    neizgovorljivo... pjesme zrcale sinesteziju osjetila,
    čujemo i vidimo kako se širi vedrina, kako se
    slijeva Baudeliairov modri kristal i kako se
    Sandbergov lazur noć uspinje... želim ti dan pun vedrine... :)

    avatar

    31.08.2016. (09:33)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala! I ja tebi želim to isto. :))

    avatar

    31.08.2016. (12:24)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Najljepše i najteže je biti majka....nježna i brižna, stroga i pravedna.
    Mi majke želimo najbolje hoćemo najviše a krhke smo jednako i one i mi....
    Naučila sam da čovjek u najboljoj namjeri griješi.
    izdvajam...
    jedna "ispravka krivog navoda" - kada to nije trebalo, pa da svi njeni trenuci zgrnute sabranosti i radosti nestanu kao suze na kiši...

    i svaki od nas doživio je njezin trenutak i tvoj trenutak.....i isto se pitao

    avatar

    31.08.2016. (20:08)    -   -   -   -  

  • viviana

    ... jer ne možemo iz tog novčića s koje god strane da okreneš.
    Hvala ti, Razmišljanja... na čitanju i komentiranju. :)

    avatar

    31.08.2016. (23:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...