Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • Ana Maria

    istina, ne zaboravlja nas život nikad podsjetiti. pa iako može biti (a uglavnom je) bolno, ipak...neka je podsjetnika.
    p.s. predivno pišeš

    avatar

    16.08.2016. (14:34)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''...U srcu čuvam bijele izdanke jedne iste vrste bršljana što se omata oko tijela i bića moje nevidljivosti, kao da su žive..."

    - nekako, kad čitam nečiji tekst, uvijek me nešto privuči što izdvojim ne kao cjelinu, već dio koji mi je ostavio otisak u duši nakon čitanja

    avatar

    16.08.2016. (14:42)    -   -   -   -  

  • viviana

    Podsjetnici su dragocjeni. Hvala ti, Ana Marija.

    shadow... zahvalna sam ti na utiscima, otiscima; izdvajanju. Maloprije pročitah kod jednog prijatelja na fejsu: Čitatelj je izvor teksta.
    I ostadoh misliti o tome... :)

    avatar

    16.08.2016. (17:28)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    sjećanja, ti mostovi pod kojima se sretni budimo... boja sumraka...
    već sam naslov je probudio u meni uspomene... a tekst ih oplemenio,
    sjetih se jedne moje davne pjesme... I ja sam živjela u Sarajevu…
    a onda je prošlo i moje i tvoje vrijeme.
    slavili smo rastanak.
    bilo je proljeće,
    sjećam se, laste su se vraćale.
    Nizali su se dani, mjeseci, godine
    bez vremena za tugu,
    za tobom rodna grudo.
    Zaboravih tvoj jezik,
    zaboravih imena nekih iz prve đačke klupe.
    pjesma je preduga z akomentar... ali eto svaki tvoj tekst probudi u meni nešto što skoro zaboravih... nazivam ih ode refleksiji... :)

    avatar

    16.08.2016. (18:01)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    @Sve ostalo su priče - lijep citat si pronašla kod svog prijatelja, za zamisliti se

    avatar

    16.08.2016. (18:42)    -   -   -   -  

  • viviana

    To i jesu, Dinaja, ode refleksiji. A pjesma, i ovoliko koliko si tu napisala, lijepa je, pobuđuje zanimanje za sadržaj (o čemu sve ona govori), elegična je.... I ti si živjela u Sarajevu?

    Hvala ti na poetskom komentaru!

    :)

    shadow... Da, i baš mi je "zapelo za oko"; jer... eto, mislim i dalje.
    :)

    avatar

    16.08.2016. (19:21)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    da draga, igrom slućaja ili sudbine, a možda u boji sumraka...
    rođena sam u Tom gradu... i sjećam se trebevića kojeg ti vidiš sa tvog prozora... eto, sjećanja, ti mostovi pod kjima se budim... hvala ti na njima... :)

    avatar

    16.08.2016. (19:34)    -   -   -   -  

  • viviana

    Oo, pa.... iznenadila sam se! :)) Super! I znaš, utoliko više, super mi je ovaj naslov tvoje pjesme, ako je naslov: I ja sam živjela u Sarajevu
    Baš dobro zvuči. :)

    avatar

    16.08.2016. (20:14)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Život je sastanak, rastanak i sjećanje – znala je reći moja baka a i majka katkad, tiho i kao da se uvijek iznova s nečim oprašta, izgovarala bi iste riječi. .......
    Naše majke i bake....tako su postojale, tako su nam u srca i u sjećanja utkale ....svoje riječi i svoj lik. Neponovljiv i neizbrisiv....

    avatar

    16.08.2016. (20:43)    -   -   -   -  

  • viviana

    Da, a ti si me, kako sam ti i rekla, podsjetila ovog tekstića, kad si mi kod sebe odgovorila u komentaru:
    svjesnost prolaznosti su odlasci, rastanci, daljine....

    a sjećanje odmah jurnu :)

    avatar

    16.08.2016. (21:22)    -   -   -   -  

  • .

    Bas mi je drago sto si ostavila komentar pa sam tako dosla do tebe. Bas pises lijepo.

    avatar

    16.08.2016. (21:53)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala ti, Tišino!
    :)

    avatar

    16.08.2016. (22:36)    -   -   -   -  

  • jedna dusa a nas dvoje

    U srcu čuvam tu istu sjemenku, začetu već sa mnom, a i prije – još dok je u rukama držala bijeli buketić s bijelom tijarom u kosi, moja majka, uplakana na fotografijama, dok je odlazila iz rodne kuće.

    stih koji me dirnuo...svi život proživljavamo na isti način, sa različitim nijansama protkanim srcem poete

    avatar

    17.08.2016. (07:20)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    dobro ti jutro... hvala ti na kretivnom komentaru... ja to jedno vrijeme nazivah varijacije na temu... da odlična je usporedba Monetovi lopoči... slićno se osjećanjem osjećaja ljubav... iz trena u tren unikatno osjećanje drugačije, a isto...
    rukom pisah do 2000... tada sam nabavila prvi komp... sjećam se nezgrapnosti prstiju, jer na pisaćoj mašini nikad nisam pisala... na početku samo prepisivah već napisano... još uvijek čuvam stare papire i bilježnice...
    a Enes Kišević još uvijek piše rukom... supruga mu prepisuje na komp...
    jer ruka je uistinu produžetak naših misli i osjećaja... a šaka na starom neurološkom Homunkulus ima najviše prostora... njom osjećam, vidimo, čujemo...
    a rukopis... da, zapostavljen je... kada bi grafolozi uspoređivali ono prije i ovo sada... zanima me što bi o nama rekli... :)

    avatar

    17.08.2016. (07:53)    -   -   -   -  

  • Živa

    Upravo to... I bude tuge i sreće i ljubavi, nadanja... A sve se svodi na te tri riječi. Kako su se samo dosjetile toga? Objasniti cijeli život tako jasno i jednostavno... Život je sastanak, rastanak i sjećanje... pa opet ispočetka...

    Divno...

    avatar

    17.08.2016. (08:37)    -   -   -   -  

  • viviana

    @jedna duša a nas dvoje, stoga se možda uvijek iznova i svuda potvrđuje, da "što individualniji - to univerzalniji", čega me podsjetio tvoj koment. Hvala!

    @Dinaja, znam što bi za mene rekli grafolozi: "katastrofa!" :)

    A kad spomenu Enesa Kiševića, obasja me nešto :) - divan pjesnik! I zna on zašto se nije htio odreći pisanja rukom, rukopisno (a ima i pomoć supruge kod prepisivanja na komp). Rukopis ima i svoj šarm. Recimo, jedne godine kad sam bila u Cavtatu i posjetila memorijalnu kuću, rodnu kuću Vlahe Bukovca (ako je nisi posjetila, učini to - to kako je on tu kuću cijelu iznutra oslikao - za svog oca - prekrasno je nešto!), iza stakla u vitrini nalazili su se i njegovi rukopisi, i kada vidiš koliko je tu npr. i ispravki, križanja, pa pisanja povrh tog prekriženog... isl. - to je sve toliko lijepo upravo zato što je izvorno i nije besprijekorno čisto, bez greški i ispravki, napisano, što se sve vidi i što rukopisu daje poseban šarm i njegovu posebnost.
    A na našim cyber papirima se ništa takvo ne vidi.
    :)

    @Živa, jer kao i u tolikim drugim narodnim mudrostima, i ove riječi u sebi sprežu iskustvo, a u ovima je i puno, puno spregnutih emocija. Žene su to, koje su u svojoj duši i srcu duboko osjećale tu pređu - od koje je bio spleten njihov "komadić života" a što bi potom, iskustveno, osjećajno, razumijevala i svaka sljedeća generacija kad prispije takvom razumijevanju. Isto tako, od mame sam čula i još jednu izreku koju je ona čula od svoje majke: "imadoh te, ne znadoh te - izgubih te, poznadoh te".

    avatar

    17.08.2016. (14:03)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    uskoro idemo u Dubrovnik... idemo onda do Cavtata... hvala na izazovu...
    a što se rukopisa tiće... Jure Kaštelan mi je pisao osvrt za zbirku pjesama
    "Odakle dolazi ljepota" i na promociji mi je darovao svoju zbirku pjesama ispisanu njegovim rukopisom... to je bilo izdanje od tek 100 knjiga, stvarno sam sretna i ponosna što ju Imam u biblioteci...
    još uvijek čuvam pisma pisana suprugu pred trideset godina... razmišljam da mu za trideset godina braka darujem to kao zbirku...

    Abelard i Eloise, njihova pisma i Kafkina pisma Mileni su mi dvije jako drage knjige... :)

    avatar

    17.08.2016. (15:27)    -   -   -   -  

  • .

    I sumrak ima sve 'boje' života...zato najviše volim fotografirati baš sumrak...prepun je obojanog svjetla.

    avatar

    17.08.2016. (19:54)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Dinaja, imaš na što biti i ponosna i sretna. Stvarno, divna uspomena i sudjelovanje i Jure Kaštelana u događanju tvoje zbirke, u to vrijeme, a i njegov dar.
    A ova ideja koju si spomenula s pismima.... i sama znaš da je (meni bi bila) prava. :)
    Ako budete išli u Cavtat a svakako ne zaobiđite ga, budete li imali vremena obiđite i muzej - kuću Baltazara Balda Bogišića. A Bukovca, obvezno.
    :)

    p.s. šteta što nema i Mileninih pisama Kafki.

    eto ti, kako se mi dopisujemo ovdje... :))

    @V, možda već imaš takve slike na svom blogu, a ako ne još, nadam se da ću ih vidjeti... :)

    avatar

    17.08.2016. (20:28)    -   -   -   -  

  • easy

    slika, kritika i realnost, interesantna usporedba sa torbicom u koju
    stane samo malo šminke za osvježenje..vrlo scenično, emotivno

    avatar

    17.08.2016. (21:35)    -   -   -   -  

  • viviana

    Bez torbice i haljine rijetko kad bih se obrela u starijim tekstovima. Ormari su mi puni haljina a ladice torbica. :) I opet nemam što obuć. ;)

    između, sviđa mi se tvoj koment i hvala na njemu.

    avatar

    18.08.2016. (10:04)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    hvala ti na tragu... uzvišenost tog osjećaja
    nas oplemenjuje... ljubav i prijateljstvo... jedno bez drugog
    je nezamisljivo... a oni koji su pisali prije nas su isto to osjećali... svaki na svoj način... od njih učimo i svakog opet doživljavamo svatko na svoj način... :)

    avatar

    18.08.2016. (11:41)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Čuvaj tu sjemenku, jer će uvijek iz nje proklijati snaga,
    i kad ti se bude činilo da je najmanje imaš.

    avatar

    18.08.2016. (14:13)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala ti, baš mi sad trebaju te tvoje riječi, Lastavice pa ću pamtiti i njih.... :)

    Dinaja, hvala za koment i još jednom.

    avatar

    18.08.2016. (14:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    hvala tebi na komentarim kod mene... na vratima vremena pokušah riječima oslikati ono nedohvatljivo osjetilima... dočarati ono nerazumljivo... a ti si vrednovala pokušaj... usrećuješ...:)

    avatar

    18.08.2016. (17:12)    -   -   -   -  

učitavam...