Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • viviana

    iz vremena kad se imalo...

    avatar

    15.08.2016. (14:26)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nekad je i bolje imati nešto dobro u malim dozama...

    avatar

    15.08.2016. (14:50)    -   -   -   -  

  • viviana

    ... kojih se nakupi. :)

    avatar

    15.08.2016. (15:18)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Imaš me tek u tragovima, blijedu - kao i do jučer rascvjetana bijela magnolija u žardinjeri posred gradskog pločnika ..''

    - zapela mi ova minijaturica pa sam je izdvojila ....

    avatar

    15.08.2016. (15:36)    -   -   -   -  

  • builderica

    Imaš me....a nemaš me... eh zašto sve ne može biti jednostavno i trajno, zauvijek, ako vrijedi...pa i to imanje...zašto kad je dobro ne traje vječno, u stvarnosti...

    avatar

    15.08.2016. (16:17)    -   -   -   -  

  • viviana

    shadow.... :), kao što je i meni bila zapela za oko dok sam prolazila kraj te magnolije.

    builderica, neovisno o ovom tekstu, pitanje postojanosti i trajnosti (ili bolje reći, takve spremnosti) pitanje je čovjeka - kakav je tko, i koliko se poznaje a da bi mogao ulijevati takvo povjerenje, odnosa (s određenim drugim), tog drugog, razvijenosti odnosa, truda, neodustajanja.... itd.

    avatar

    15.08.2016. (17:20)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Što je prolaznost, ako nije čvrst temelj s kojeg promatramo, dok stišće nas sav zrak ovoga svijeta opnom do koje tijelo pružamo susretu? I kao što prve misli o rodnosti stvorile su polovice koje se moraju pronaći parom, tako i ona najsebičinija misao ima svoju kotvu u svakoj generaciji oko koje se okupljaju flote svijeta. Jedinačno u općem ima zajednički aksiom pulsiranja. Svaki ego traži susret s komplementarnim. Može li tko to zanijekati?
    Vrijeme troši ljude. A mi tražimo osobu među ljudima koja zadržava vrijeme, usporava ga i čini nevažnim. To samo rijetki mogu.

    avatar

    15.08.2016. (19:08)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Imaš me u malim dozama svuda
    Imaš me kao dimenziju sebe
    Imaš me i kao onu mene što se sve jasnije otkriva
    Imaš me tek u tragovima,
    A onda u malenom detalju ......(ovako izdvojeno je lijepi stih)
    .....ovako imati....on tebe ili ti njega znači pripadati....

    To je ono što sam tražila i našla u tvom divnom zapisu....naravno par puta čitajući.

    Baš si mi osvježenje u načinu pisanja.

    avatar

    15.08.2016. (20:20)    -   -   -   -  

  • easy

    da, to zamalo vrijedi...:)

    avatar

    15.08.2016. (21:09)    -   -   -   -  

  • .

    Imam puno toga, a većina je u malim dozama...srećom, ne u jednokratnim :)

    avatar

    15.08.2016. (21:41)    -   -   -   -  

  • viviana

    johannes, negdje si spomenuo da nam treba nova estetika, a ovaj tvoj upis, između ostalih tvojih, ja vidim takvim.

    Vrijeme troši ljude, i ja se sad pitam, razmišljajući o ovom što si rekao - nije li bolje da čovjek svjestan takvog trošenja koristi (a ne troši) vrijeme kako bi stigao stvarati novu vrijednost kakvu zadobija njegov život, stvarajući, slično kao što to čini umjetnik stvarajući jedno djelo, i znanstvenik koji istražuje (iako, spomenut ću ovdje samo riječi Lou Salome, jer su mi pridošle, kada je rekla: cijeli život sam radila - pa što?), negoli tražiti osobu među ljudima koja zadržava vrijeme, usporava ga i čini nevažnim. Što je možda težnja po svojoj prirodi slična onoj da čovjek želi postići "besmrtnost" odn. fizički produžiti svoj život što je više moguće. Kao da je primarno važna duljina života - vijek trajanja, ako se taj život živi tako da se samo troši, ili da kažem - konzumira. Znamo kroz povijest koliko je ljudi vrlo kratkog životnog vijeka ostavilo za sobom velika bezvremena djela, tako da dužina životnog vijeka nije presudna, a istodobno naša nam smrtnost i pomaže i poručuje suučesnički, da je život prilika - svakom data (osim, onima, kojima je uskraćena nasilnim prekidanjem; svjesni smo bezumlja i nasilja u svijetu).

    I u svojoj trenutno zadnjoj pjesmi Izbori, mislim, da progovaraš o nečemu ovome srodnom.
    Život je prilika. Život su izbori - a mi?

    Hvala ti za komentar!

    avatar

    15.08.2016. (21:56)    -   -   -   -  

  • viviana

    Lijepo si to osmislila, kao nešto novo, zasebno, ovako posloženo i izdvojeno, Razmišljanja jedne žene. I meni je zbog toga drago.
    Hvala ti, i isto tako uzvraćam, jednako, jednakom misli - o onome što ja pronalazim kod tebe i kod drugih svojih blog prijatelja i suputnika. :)

    avatar

    15.08.2016. (22:06)    -   -   -   -  

  • viviana

    E, da, to zamalo, zamalo.... između; dobro si opazila. :)

    V, i važno je da su doze - prave :) po mjeri.

    avatar

    15.08.2016. (22:13)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    ...Imaš me i kao onu mene što se sve jasnije otkriva kako je gušće isprepletena mrežica u koju su neizbježno ulovljene moje oči i što je dublja brazda što ostaje za lađom koja klizi površinom mojih godina mreškajući mi lice, dok iznutra oči upletene u intrigu prolaznosti i prevrtljive postojanosti sijaju nedohvatnim zvijezdama duboko uronjenim u moje tijelo. ..
    nestvarno stvarno trajanje na površini godina... osjećanje osjećaja
    u buketu trenutaka... divno napisano... :)

    avatar

    16.08.2016. (08:05)    -   -   -   -  

  • viviana

    I meni je ovo jedan od dražih tekstova. Da, osjećanje osjećaja. :) Hvala, Dinaja. :))

    avatar

    16.08.2016. (10:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...