Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • viviana

    Na isteku podstanarstva, popustila sam izdajući prostor ali samo na dan-dva i još jednom. No, ovaj put - i ja ostajem u kući! (a ne samo da navraćam)

    Prizor iz pričice fragment je uzet za njen predložak, iz stvarnog života, gdje sam sa ženskim likom iz priče dijelila isti prostor podijeljen samo staklenim zidom, a u tom prostoru smo boravile u istom svojstvu i s istim ulogama.

    Roman iz kojega je citirani dio ispisan kurzivom, roman je Pedro Paramo od Huan Rulfa, meksičkog pisca, čije je ovo djelo - remek djelo, a moj dojam o romanu da je - čaroban, pisan vrhunski - sadržajno i stilski.
    Huan Rulfo, za razliku od Kafke, nije imao svog Max Broda, pa je osim jedne zbirke priča i romana Pedro Paramo, sve ostalo uništio.
    Taj jedini roman ovog velikog pisca, preporučujem, svima koji ga možda nisu još čitali.

    avatar

    13.08.2016. (15:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    da, samozatajni pisci trebaju imati Maxa Broda...
    ti i ona sa one strane staklenog zida... poetska dvojnost... divna...
    a ovaj djelić tvoje priče i citat u kurzivu je izazov ...
    bez tebe bi mi promaklo takvo remek djelo...
    hvala ti što pišeš... i što si tu... :)

    avatar

    13.08.2016. (15:44)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala tebi. :) Da, Marques je, kako se navodi u bilješci u knjizi, prije nego što je počeo pisati Sto godina samoće, naučio NAPAMET :) cjelokupno djelo Huana Rulfa. Tko voli Marquesova djela, voljet će i bit će mu blisko, oduševiti ga i ovo H. Rulfa - pisca s malo riječi.

    avatar

    13.08.2016. (16:09)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Pomislila sam da bih je voljela čuti i da možda tek kada čuješ nekoga tko priča naizgled i nesuvislo, možeš zamisliti što je "s one druge strane". ''

    - izdvojila sam ovaj dio teksta, privuklo me ovo bold označeno, jer se često zaletim u snovima "na onu drugu stranu" .... možda je i to nesuvislo što sad pišem, ali meni ima savršenog smisla

    avatar

    13.08.2016. (16:37)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Nekako je sve tiho, skoro bolesnom tišinom okovanom, ili meni ( ovakvoj, kakva sam ovih dana ) taj neprirodni govor djeluje sasvim priodno

    avatar

    13.08.2016. (17:11)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    da draga, potaknula si vrtlog neurona u misaonom režnju,
    prolutah goglom... Juan Rulfo... da, volim Marqueza u njegova djela,
    sto godina samoće i ljubav u vrijeme kolere izdvajam...
    i volim tvoje štivo i tvoje naznake od koga si ponešto naučila...
    prevela na jezik svojih neurona... Rulfa moram pročitati...
    zbog naglaska na nutrini lika o kojem piše... zbog mješanja
    nestvarnog i stvarnog... zbog njegovih pisama supruzi...
    zbog Kafkinih pisama Mileni... da, draga uskovitlalo se mnogo Toga u meni... hvala ti... ovo subotnje poslijepodne me odnijelo u svijet nedorećenog u meni... a veselim se i utorku... i lutanju po knjižarama i knjižnicama... odlučila sam zaroniti u Juanovo štivo... i eto... hvala ti...
    veselim se našim dolazećim dijalozima... možda... da, divna riječ...(tu se pozivam na tvoj komentar i moj odgvor tebi u mom svijetu) i
    zbog onih Koje smo vodile u prohujalom vremenu... :)

    avatar

    13.08.2016. (18:57)    -   -   -   -  

  • viviana

    Nije nesuvislo, shadow... znamo to obje. To su razine stvarnosti. Ili možda bolje reći, razine naše svijesti.

    :)

    Annabony, jeste, od toga kako se osjećamo ili kakvih smo stanja raspoloženja, puno ovisi i kako nešto doživljavamo....
    Bit će i veselije. :)

    avatar

    13.08.2016. (19:24)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) Super, Dinaja. kad je nečiji duh tako živ, onda je i prijemčiv za poticaje i lako ga potaknuti - sve je poticajno takvom duhu, i eto, meni je drago da te i ovaj tekst potaknuo potražiti Rulfov roman. Vjerujem da će ti se svidjeti.
    A što reći o ovim tvojim niskama u komentaru koje obuhvataju toliko toga, osim da živo svjetlucaju i doimaju se kao slap riječi... :)
    Hvala ti. A prohujala vremena imaju svoje mjesto, a i "ložu" u kojoj se samo čini kao da u njoj nikada nikog nema.
    A - sve je tu. :)

    avatar

    13.08.2016. (20:42)    -   -   -   -  

  • madmazel

    sviđa mi se ovdje

    avatar

    13.08.2016. (21:14)    -   -   -   -  

  • .

    Iza stakla je najteže pronaći sebe...a uvijek smo tamo.
    Izbjegavamo se jer sa sobom najteže razgovaramo, i najmanje se razumijemo: Ako si lažemo, silno se mrzimo jer si laž jako brzo otkrijemo...ili se jako bolimo kad govorimo istinu, jer ona obično traži i nekakvu potvrdu...

    avatar

    13.08.2016. (23:09)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Pomislila sam da bih je voljela čuti i da možda tek kada čuješ nekoga tko priča naizgled i nesuvislo, možeš zamisliti što je "s one druge strane". ...
    samo ću izdvojiti i reći ti da imaš osebujan način razmišljanja i pisanja. Uživam čitati ljude koje pišu tako da kad pročitaš jednom moraš čitati još...barem jednom....

    avatar

    13.08.2016. (23:19)    -   -   -   -  

  • viviana

    madmazel, raduje me. Gode te riječi.
    :)

    V; i propuštamo, zanemarujemo, potiskujemo, prelazimo olako, samozavaravamo se... itd. A bolni su procesi suočavanja na ovaj ili onaj način. Ali i dobri gledano u sveukupnosti našeg vlastitog rasta i razvoja, makar znamo kako bi sebe bili rado poštedjeli mnogo čega što smo morali proći.
    I valjda, da upotrijebim ovu frazu: učimo se dok smo živi...

    Razmišljanja jedne žene, hvala! I ja sam isti takav čitatelj, kao što kažeš za sebe, i čitam i vraćam se... :)

    avatar

    14.08.2016. (01:12)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    dobro ti jutro... eto me opet... sunčano nedeljno jutro, prva kava i tvoje štivo... da, treba dočitavati... da loža sjećanja zablista uvijek novim utiscima... i da "ona s druge strane" osjeti moć napisanog ... vratit ću se opet...
    možda... kao ono možda iz Sandbergove pjesme... :)

    avatar

    14.08.2016. (08:51)    -   -   -   -  

  • viviana

    Možda, da, možda... neka ono ostane - to možda. Pa pomislih, u meni uzvikne: "ljudi, držite to možda, čuvajte ga...." Možda mi se sveudilj navješćuje :)

    Dobar ti dan; uz, evo, moju poslijepodnevnu kavu (velika šalica u koju stane bar dva deca kave) :))

    P. S. prepisujem ovdje Sandbergovu pjesmu s tvog bloga:

    „Možda mi vjeruje, a možda ne. Možda se mogu udati za njega, a možda ne. Možda bi vjetar prerije, Možda bi morska bura, Možda bi neko negdje mogao znati. Prisloniću mu glavu na rame Pa kad me upita ja ću mu reći da, Možda."

    Carl Sandberg

    avatar

    14.08.2016. (16:16)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    Carl Sandberg je jedan od divnih pjesnika od kojih sam učila... a danas ga još uvijek dočitavam...
    ''Što je poezija?

    Poezija je nebo potamnjelo od selidbe divljih gusaka.
    Poezija je praćenje putanja ograničenog zvuka.
    Poezija je lutkarska predstava u kojoj astronauti i gnjurci pričaju o šestom čulu i četvrtoj dimenziji.
    Poezija je odjek što zove sijenku da zaigraju.
    Poezija je dnevnik vodene životinje koja živi na kopnu a želi da poleti.
    Poezija je prikazivanje jednog klatna povezanog sa drugim i to nevidljivim klatnima u njemu i izvan njega..
    Poezija je glazba za igru istovremeno u taktu najluđih plesova i najozbiljnijih, najdostojanstvenijih pogrebnih marševa.
    Poezija je tiskarski nacrt za abecedu zabave, mržnje, ljubavi, smrti.
    Poezija je kroćenje paradoksa zemlje, koja odgaja život, a zatim ga je sahranjuje.
    Poezija je otvaranje i zatvaranje vrata, dok se onima koji zaviriju prepušta, da nagađaju ono što su vidjeli u treptaju.
    Poezija je nabrajanje ptica, pčela, dojenčadi, leptira, buba, dječurlije, babaroga, dvonožaca što se veru uz zastrašujuće kule.
    Poezija je uspostavljanje metafizičkih veza između bijelih leptirovih krila i komadića iscjepkanih ljubavnih pisama.
    Poezija je postizanje sinteze između zumbula i biskvita.
    Poezija je mistična, senzorska matematike vatre, dimnjaka, krafne, ljubičica, ljudi i purpurnih zalaska sunca.
    Poezija je hvatanje slika, napjeva ili talenta u smišljenu prizmu riječi.''

    Carl Sandberg

    eto draga svako tvoje štivo je upravo to... :)

    avatar

    14.08.2016. (16:59)    -   -   -   -  

  • viviana

    Nikad nisam pročitala nešto ovako dobro! - napisano o poeziji, u poeziji. Toliko je dobro, da treba ostaviti svakoj od ovih rečenica, samo - čitati je (iznova) a svaka od rečenica je jedno posvećeno mjesto za sebe - jedna posveta (poeziji). A ima i smiješnosti!
    Prelijepo!
    Hvala ti na ovom doprinosu Sandbergovom poezijom ovdje, a nisam ovo prije čitala. Tako da, nakon čitanja, razumijem i te kako kad kažeš "a danas ga još uvijek dočitavam".

    Poezija je i hraniteljica srcu - citiram po sjećanju iz tvog štiva "Parfem..." na tvom blogu.

    avatar

    14.08.2016. (17:43)    -   -   -   -  

  • viviana

    Dinaja, ako je poezija, između ostalog, i postizanje sinteze između zumbula i biskvita, evo tome u prilog i jedna moja pjesma (sjetila sam je se maločas posredovano ovom našom razmjenom) naslova: Molim te
    :)

    Molim te, dodaj mi onu ružu s hrasta,
    Balon s oblaka, popenji me na balkon na stotom katu,
    Napravi mi od boje trepavice,
    Dodaj rumenila na ovaj prozor (gle, vani je plavo!),
    Potpiši se u moje ime na zelenu adresu ljeta,
    Od krunica cvijeća - hajde, spleti mi vijenčić -
    Nema veze što je zima,
    Napravi mi od bulki novi izraz lica,
    Osmijehni me, potcrtaj zamišljenost obrva,
    Naredi da se svaki dan postrojba pčela vrti
    Oko mojih košnica i stvara med.
    Posudi od neba vječnost tako da je rasipno potrošimo
    I kažemo - gle ti vječnosti!
    Zašto, uostalom, ne bi napravio za mene šešir
    Samo od suncokreta pa da okrećem glavu za Suncem unedogled
    I tako uđem u Guinnesovu knjiga rekorda -
    okretaja unedogled.
    Molim te, još samo mi dodaj haljinu da se presvučem
    A ovu sa mene baci!
    Istetoviraj mi svoje ruke po tijelu, svuda,
    Putanjom tvojih dodira....

    datira: 8. ožujka 2011.

    avatar

    14.08.2016. (18:33)    -   -   -   -  

  • Potok

    Čega je to fragment?

    avatar

    14.08.2016. (19:36)    -   -   -   -  

  • viviana

    (ne)disciplina riječi uvijek progleda ondje gdje je ne bi dovoljno, pa tako i ovdje.

    Kad bi se mogla vidjeti povijest editiranja, opazilo bi se da baš sam tu imala svojevrstan problem (dvojbu) kako točno odrediti na što hoću ukazati pojašnjavajući.
    Pa je stajalo: Situacija ili jedan njen fragment
    (ne, nije dobro...)
    :) Potom, razmišljam, ne nije to situacija, to je prizor kroz koji se ogleda situacija (što se ponavlja) na kojoj je naglasak.
    To na čemu je naglasak, a budući se radi o nizu dana u kojima je moralo biti i koječega drugog (tijek svakodnevnice) što nije naglašavano već je to učinjeno samo u pogledu ovog opaženog što je jedan model ponašanja viđen mojim očima, nazivam fragmentom
    "Prizor iz pričice fragment je uzet za njen predložak, iz stvarnog života"
    jer se na njemu temelji priča. I samo je on uzet u obradu. Izuzet. A što sugerira da to nije "cijela stvarnost" u kojoj je opisano zbivanje njen sastavni dio. Ne bih ti znala bolje objasniti, budući moj tijek misli, dok sam dvojila kako napisati upravo taj dio rečenice za koji me pitaš, nije bio ovakav kao sad dok pojašnjavam na što se misli tim "fragment".
    Ali zasigurno, to se i moglo i trebalo nekako drugačije, ispravnije označiti.

    Što misliš?

    avatar

    14.08.2016. (20:43)    -   -   -   -  

  • easy

    tamo gdje se život provjetrava kao da je brbljanje....tamo ćeš naći...

    zatomljena tuga, težina bolničkog kreveta

    rekla bih---žigovani život

    avatar

    14.08.2016. (20:57)    -   -   -   -  

  • viviana

    Da, i u romanu gdje su te rečenice pripadajuće jednom liku u njemu, moglo bi se reći da je to žigovani život (lika).
    Inače, meni je ovo jedan od najljepših ili najdražih citata, ikad, a što odgovara (i time kako zvuči) mom senzibilitetu; pa zato.... :)

    avatar

    14.08.2016. (21:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    dobro ti jutro... ti i poezija... da divna je tvoja pjesma... tako živa, tako stvarno nestvarna... metafore izmaštane iz življenja... a život je ljubav i poezija... pa i žigovani život lika... i ona tvoja ja iza stakla... titraj vremena
    izvađen iz neobjašnjive, neopisive, neosjećane vječnosti... osjećanje osjećaja tebe u tebi...
    PS... počela sam pisati i čitati slova sa pet godina... u školu krenuh sa sedam... i od tada pišem... negdje u škatuljama Koje čuva moja Mama
    postoje i moje prve bilježnice... a tamo je sve signirano dušom djeteta Koje
    je odrastalo u dva paralelna svijeta... svijetu zbilje i svijetu teatra... Mama je glumica... iza kulisa Gavelle često uranjah u svijet na daskamakoje život znače... :)

    avatar

    15.08.2016. (05:07)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Obje strane nas... Dobro jutro!

    avatar

    15.08.2016. (07:17)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala, Dinaja! I na ovim detaljima koji čine tvoju osobnu povijest. Uvijek me zanimalo čitati - volim to - i autobiografije/biografije/memoare.... pa ćeš se možda jednom i sama upustiti u pisanje i takve vrste pripovijednog djela.

    A uz veliku šalicu kave i ovog jutra - (već poodmaklo malo) dobro jutro!

    Lastavice, :) dobro jutro i tebi!

    avatar

    15.08.2016. (10:34)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    hvala ti... da, Imam bogatu galeriju sjećanja...
    trenutačno moja mama piše svoje memoare... pomažem joj tehnikom, koliko mogu, ali čitajući njene zapise rađaju se misaone slike iz mog pamćenja... možda se jednoga dana odlućim na nešto kao autobiografiju... moj život i nedjeljivost od teatra... mama i suprug... cijeli život uranjam i izranjam iz svijeta literature, poezije i teatra...

    PS...neka i tebi danas bude lijep dan... :)

    avatar

    15.08.2016. (11:58)    -   -   -   -  

učitavam...