Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
subota, 26.12.2015.
Kako smo preživjeli i ovaj Božić
|
Prije nekih godinu dana stari me urednik bloghaera zamolio da li bi napisala par riječi o tome što rade Hrvati koji žive u Njemačkoj, kamo izlaze, gdje se okupljaju i čemu se vesele. Odgovorila sam da mogu pisati samo o tome što i kako živimo moja obitelj i ja. A to nema puno veze niti sa zemljacima, s kojima se u pravilu (i ako nije baš nužno potrebno njima ili nama) ne družimo, niti s mjestom našeg boravka jer nikada, ma gdje živjeli (a bilo je to u tri države, ne računajući onu koje više nema), nismo previše robovali pravilima, stereotipovima i općenito bilo kakvim običajima koje se njeguju zbog toga što to svi rade i jer se to tako oduvijek činilo. Tako smo i ove godine odlučili umjesto odlaska "doma" (u Hrvatsku) kako to velik dio gastarbajtera čini ostati Doma za Božić. U našem novom Doma. Tamo gdje se sada najbolje osjećamo. It's Christmas time again It's time to be nice to the people you can't stand all year (Blink-182 - Won't Be Home For Christmas) Tamo gdje je sve po mom/našem. Tamo gdje je naš mačak i naš kauč na kojega možemo leći u flekanoj trenirki nakon doručka obavljenog u podne i ručka u sedam navečer.   Ove godine praznici su se tako lijepo posložili da ih se dalo spojiti kao u najbolja vremena onih nekih vremena kad se praznik koji je padao u subotu prebacivao na ponedjeljak a onaj s nedjelje na utorak. Pa se onda nije isplatilo dolazili samo za tri dana i zbog toga se spajalo sve do slijedećeg ponedjeljka. Uz nešto prekovremenih tokom godine koje treba iskoristiti do kraja godine dobila sam tako duži godišnji nego onaj preko ljeta. Prvi dan dobro smo se ispavali a potom obavili božićnu kupovinu jela i pića nakon koje smo razmišljali o potrebi nabave trećeg frižidera. Drugi sam dan ispekla brdo keksića po jednom starom receptu amaterkine mame. Već petu godinu radim kekse po njenom receptu (uz vlastite varijacije na temu - premazi čokoladom, bijelom i mliječnom, punjenje pekmezom ili nutellom, posip lješnjacima ili kokosom) i ovim joj se putem zahvaljujem i nadam da će pročitati ovaj post.    Trećeg se dana činilo da će nam Grinch ukrasti Božić a ja završiti na naslovnici Bild Zeitunga uz naslov : Pomahnitala Hrvatica zatukla muža valjkom za tijesto a potom ga raskomadala i ispekla u pećnici s umakom od naranče. Kada je u nedjelju kasno navečer, bolje rečeno u ponedjeljak rano ujutro, došao sa božićne fešte svoje firme slučajno je spustio sva četiri prozora na autu. A u zoru je počela padati kiša u ritmu malo bržem od tam tama. Imala sam tog jutra zakazan termin kod doktora zbog križa koja joj uvijek nisu došla na normalu pa mi je prepisao tretman strujom tri dana za redom, kako bi bez većih problema i uzimanja tableta preživjela Božić. Spustimo se na parkiralište kad imamo što vidjeti. Svi prozori spušteni, sjedišta mokra i to s moje strane i odozada, vozačevo je sjedište nekim čudom bilo tek lagano vlažno. Mislim da ni najludji scenarist ne bi mogao izmisliti nešto tako ludo kao After Eight koji se rastopio u džepu u kojem je bio ključ od auta te time izazvao stalni pritisak na tipku koja otvara vrata a dugim pritiskom spušta sve prozore. I kišu koja padne baš u tih sat, dva. And if i tell you something you take me back to nothing i'm on the edge of something you take me back and i'm happy when it rains (Jesus and Mary Chain : Happy Wenn It Rains) Iako je bolja trećina pokrila sjedište torbama za kupovinu koje su se našle pri ruci a kako ne bih zakasnila liječniku, iz auta sam izašla sva mokra po nogavicama kao manekenka iz malo otkačenije reklame za pelene za inkontinenciju. Ko za vraga čekaonica je bila puna. Jedna me žena gledala pogledom koji kao da je govorio : jadna žena, ovako mlada a već ima problema sa zadržavanjem mokraće... Onda su me pozvali u u kabinu dva i priključili na struju a onako mokroj palo mi je na pamet i kako bi me sad još moglo nešto i zdrmati kakve sam sreće. Muž je za to vrijeme već skupljao bodove kod sestara i ostalih pacijenata u čekaonici kako bih za slučaj pečenja njega u pećnici bila što teže kažnjena jer bi oni posvjedočili kako je bio jedna tako draga i simpatična osoba za razliku od mene. We're not gonna take it No, we ain't gonna take it We're not gonna take it anymore (Twisted Sister : We're Not Gonna Take It) Spasilo ga samo to što je dok sam bila priključena na struju odvezao mokri auto doma i po mene se vratio autom od firme. A time je vjerojatno spasio i ovogodišnji Božić. Na ruku mu je išla i temperatura koja se tog dana popela skoro do dvadeset stupnjeva pa se sve brzo posušilo. Četvrtog dana ujutro nisam mogla spavati pa sam se spustila na pakiralište s namjerom pobrisati eventualnu vlagu koja se preko noći nakupila na armaturi i staklima. I pritom uzela krivi bunt ključeva, umjesto ključeva od kuće u ruci sam imala one njegove firme. Naravno, zaboravila i mobitel. A tek je pola šest ujutro. A sva vrata sam pozatvarala, tako da do spavaćih soba stoje troja vrata, dva hodnika. stube i ploča. Koliko puta nismo čuli poštara vikendom pa je ostavio obavijest o pošiljci u sandučiću! Već sam se vidjela kao Fred Kremenko kako lupam po vratima vičući : Vilmaaaaaaa!!! E sad, kao nevjerniku mi je teško vjerovati da je susjedu koja je tog dana još radila (a sve zato jer su ona i muž prešli na Bahai vjeru i uopće ne slave Božić) i ustajala je rano poslao Bog ali što god bilo da bilo to nešto me spasilo od novog pokušaja dolaska na naslovnicu Bilda. Bosu. Nepočešljanu. U pidžami. Oče naš, k si v nebesih tm zgoraj, bod' posvečeno tvoje ime, pa dej nm kej božje pokore pršpari, zadost si jo delamo sami tole. Vsazga, k v tojem imenu nam pridga, da on vse ve, an midruj pa prou neč, res bi blo fajn, če podruzaš m'rbit ga, naj se v božje delo ne meša preveč. (Iztok Mlakar : Očenaš) Ajde, bar sam bila obukla pulover preko svega, kao da sam najbliži rod Jeffreyja Lebowskog zvanog Dude. Telefon je probudio uspavane ljepotice koje zvono nije moglo a ja sam se sretna, spašena i smrznuta ubacila u vruću kadu u nadi da se ne utopim još prije Božića, mislim, kako mi je krenulo da ne bi nikoga začudilo. I tako smo dočekali Badnjak i Božić bez većih elementarnih nepogoda. Onih par kuglica koje je mačak sj..., ovaj uništio, prema dogadjajima prethodnih dana nisu ni onaj, znate već koji, dim. Da ga sada ne spominjemo, ionako previše kunem. (Punk goes Xmas : Last Xmas) Prijašnjih smo godina na telefonske razgovore pred Božić koji su počinjali sa "dugo se nismo vidjeli..." odgovarali sa "dodjite kod nas na ručak/večeru". Ali poučeni gostima nekih starih rodjendana, Božića ili Novih godina koji bi lijepo siti i zadovoljni polegli na kauč dok mi pospremamo kuhinju i nudimo pijaču i grickalice ove smo godine naučili da se nekada na "dugo se nismo vidjeli..." može napraviti blesav i reći tek "a jebiga..." i uživati lijepo sa onima koji su ti stvarno najbliži i najmiliji. A ostalima poslati SMS. Ma baš nam je žao da se nismo vidjeli. Jebeno nam je žao. Toliko da smo prvi put nakon bog te pita koliko godina na božićnu večer otišli u šetnju i vidjeli pun mjesec iznad Heidelberga    te nakon pune tri godine otkrili kafić s mojim imenom  u kojem se poslužuje margerita samo za mene,    ali smo ipak naručili po jednu bailey coladu i nazdravili za još puno ovakvih samo naših Božića,  po povratku doma maznuli još par kolača naručenih iz domov´ne  i provjerili što radi naš čuvar božićnih drvaca i zvijezdi i maskota našeg novog Doma.  (My Chemical Romance : All I Want For Christmas Is You) |
- 21:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #
petak, 25.12.2015.
Božić u Njemačkoj
|
Kako prosječna hrvatska gradjevina i njegov obitelja slavi Božić manje više svi znamo, pa ću vam pred polnoćku malo opisati kako ga slavi prosječan Nijemac. Kao kulturan, civiliziran i pristojan čovjek potroši pare kojih nema kupujući beskorisne poklone za ženu, djecu, roditelje, ženine roditelje, šogora, šogoricu, brata, sestru, njihove partnere i djecu, te za kućne ljubimce svih nabrojanih. Ukoliko je rastavljen, svejedno je u dobrim i kulturnim odnosima sa bivšom ženom, pa treba kupiti poklone i njoj, njenom novom mužu, potencijalnoj djeci to dvoje, te njegovoj djeci i ženi iz prvog braka. Svi nabrojani skupa se upute baki, bilo čijoj od gore nabrojanih, koja zna kuhati, jer sami znaju zagrijati magi juhu iz vrećice i pizzu iz zamrzivača. Ostale bake i djedovi na badnjak bivaju pokupljeni iz staračkih domova u koje su ih šibnuli. Skupljanje organizira bratić po majci bivše žene trećeg kćerinog muža. Ukoliko baba koja zna kuhati nije više živa ili je dotičnu posjetio Alzheimer, obitelj se skupi uz fritezu koju fensi i tradicionalno u duhu njemačkoj jezika nazivaju fondue. Svatko dobije svoj štapić na koji nabije komadić mesa ili povrća (praktično kod vegi varijanti rodjaka) i onda ga umaču u vruće ulje. Kada je komadićtog nečega pečen, umoče ga u umak kupljen na božićnom sniženju u Rewe ili Aldiju, te jedu uz mrmljanje "mmm" i oduševljeni usklik "oh, wie lecker", dobro znajući da sada moraju uživati i dugo žvakati taj komadić budući će slijedećih godinu dana (zbog troškova poklona za prvu svekrvu sestre drugog muža bivše žene i njene pudlice) jesti govna u firminoj kantini i isto tako tvrditi kako su "lecker". Nakon što su otvorili sve poklone praveći se kako im je baš to trebalo, babi i djedu iz staračkog doma sakrivaju gebis, uzimaju onaj ražnjić iz ruku uz objašnjenje kako, leider, moraju natrag tamo otkuda su i došli, a gdje će nastaviti pjevati božićne pjesme sa istim takvim senilcima kao sto su i sami. Bratić po majci bivše žene trećeg kćerinog muža odvodi ih nazad u dom. Ostali sjede za stolom, svaki gledajući u svoj gadget dobiven od strica po babinoj tetki koji će poklone otplaćivati do kraja 2018 i pišu status na fejsu o tome kako je jelo bilo "lecker", a rodjaci dosadni ko krpelji. Domaćica, kao i bilo gdje na svijetu, dok posprema brdo sudja, u sebi jebe mater i Božiću i rodbini i masnoj fritezi, babi koja više nije u stanju kuhati, djedu koji je ispišao dasku u zahodu, povoljnom stambenom kreditu od pred dvadeset godina zbog koje sada ima kućerinu u kojoj se cijeli autobus rodbine skupi svakog praznika i Prillu koji nije isti onom iz reklame, te umorna liježe zahvalna što je Božić samo jednom na godinu. Sve u svemu vrlo slično kao i kod nas, samo s više nepotrebnih i beskorisnih poklona, kojima se opere sva nečista savjest sakupljena kroz godinu. I tako... Sreća je jedino što se ne može kupiti, a bez nje nema ni ljubavi ni blagostanja ni zdravlja ni blagoslova ni čestitosti. I zato, želim Vam svima samo jedno jednostavno, najjednostavnije : Sretan Božić! Ja sanjam jedan bijel Božić da opet dodje u moj grad da su zvijezde gore i tiho da se stvore svi ljudi koje volim ja (Crvena jabuka : Bijeli Božić) |
- 00:19 - Komentari (18) - Isprintaj - #
subota, 19.12.2015.
Božićna priča o babi i milicajcu
|
Jedno od mojih prvih jasnih sjećanja iz djetinjstva seže u davnu sedamdeset i drugu, možda i treću. Tko bi to više točno znao. A i nebitno je u cijeloj priči. Sjećam se da je bio Badnjak i čekala sam mamu da okitimo bor. Mama je uvijek imala neki Monk-ovski sistem ukrašavanja božićnog drvca, tako da su na svim fotografijama ta naša drvca postojana kao trovremenski taft. Vidio drvo iz sedamdeset i druge ili devete nema razlike, osim što su djeca oko njega iz godine u godinu veća a mame i babe starije. Na nekim puno kasnijim fotografijama tu su neki novi klinci ali drvce je ostalo isto. No ovo nije priča o božićnom drvcu. Niti o crvenom zvončiću sa bijelim točkicama koji je nebrojenim Clarenceima dao krila. A nije ni o ptičicama sa najgornjih grana. Te badnje večeri mama je radila popodnevnu smjenu, tata je po običaju bio na nekom sastanku nogometnog ili nekog drugog kluba, sestre još nije bilo a baba je u kuhinji spremala orihnjaču kada je oko sedam zazvonilo na vratima. Usrala sam se kada sam umjesto Djeda Mraza na vratima ugledala milicajca. Prva pomisao bila mi je kako je došao po mene jer sam onomad igrajući se telefonom umjesto 95 i točnog vremena okrenula 92. Nakon što sam s druge strane umjesto ugodnog glasa Gordane Bonetti začula : Milicija! mjesecima nisam ni podigla slušalicu. I evo ti ga sad, ipak su odlučili uhapsiti me zbog tog zločina. Pokazalo sa da je moj zločin ipak zaboravljen ali je zato organ reda došao uhapsiti babu. Pamtim to kao da je bilo danas kad je baba pustila onu orehnjaču, obrisala ruke u travez (pregaču) i krenula ruku podbočenih oko struka dva koraka naprijed prema milicajcu: - Ti, ti šmrkljavac, ti si prišal mene uhapsit?! Mene? Vrag ti sriću zel! A ča san ja to napravila? - Niste platili kaznu za prometni prekršaj. - Ja, ja, da nisam platila globu? Pa ja nimam ni vozačku a kamoli da delan prekšaji! Baba je još korak krenula prema drugu zaduženom za red i prešla preko praga dok je mladi milicajac polako na rikverc odstupao sa pozicije. Zbunjen njenom reakcijom nije posegnuo za pendrekom niti lisicama. Možda se usrao od onog valjka za tijesto koje se još uvijek nalazilo u babinom dometu, pa se primio tokivokija: - Sokol zove Jastreba, Jastrebe javi se! Od Jastreba je zatražio dalje upute što da radi sa vrlo nadrkanom babom koja se upire privodjenju a i tvrdi da nije kriva. Jasno je njemu, naredjenje je naredjenje, ali baba je baba, neprijatelj nikad ne spava a baba je eto budna da budnija ne može biti, svejedno, ima li kakve mogućnosti da se sve to sredi mirnim putem? A i inače za uhapsiti ovaj primjerak trebalo bi mu pojačanje. I jes da je malo nezgodna i na baš prijateljski nastrojena prema organu reda ali ipak nije zgodno privoditi babe koje peku orehnjače i same su s djetetom doma. I to djetetom koje se usralo kad je vidjelo miliciju na vratima. Na kraju je Jastreb odlučio da pusti babu na miru uz obećanje da će sutra stari platiti kaznu za koju se, btw,uspostavilo da je on bio kriv. Zaboravio je na listić sa kaznom koji je par mjeseci prije fasovao a kako je auto registriran na babu nju su htjeli uhapsiti zbog tog strašnog zločina. Da li se baba izvukla bez noćenja u marici svojom ili mojom zaslugom ostalo je neobjašnjeno. Ali se rado prisjetim te badnje večeri kad god netko tvrdi da (današnja) policija mora slijepo postupati po propisima pa makar ganjala nečiju babu dok kojekakvim Mamićima olakšava boravak u groznom zatvoru u kojeg su eto nedužni zabunom dospjeli. Mora se samo umrit, rekla bi moja pokojna baba. Onaj milicajac bi se sigurno složio sa njom. Crveno zvono sa bijelim točkicama zvonilo je kasnije te večeri. U ono vrijeme nije bilo andjela. Valjda se se krila tada zasluživala unaprijed a ne već kad si došao Gabrijelu na recepciju. Nikad nismo saznali tko je zaslužio krila. Znamo samo da to nije bila jedna druga baba koja nema 430 kuna za kaznu ni 14 milijuna za jamčevinu. A ni policajac iz njene božićne priče. -Čiji je to sir baba i za koga radiš? -Ne znan ti ja ništa svitu moj, ne radin, ja san u penziji! (Gitak : CSI Croatia 2) |
- 06:36 - Komentari (22) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.12.2015.
Advent, Advent, die Kerze brennt (vol.2)
|
Jutros nas je umjesto svetog Nikole probudilo sunce na prozorčiću. Vrlo rijetka pojava zadnjih (tje)dana koju je bez puno razmišljanja trebalo iskoristiti kratkom šetnjom kroz obližnju šumicu. Što bi po mišljenju liječnika trebala raditi svaki dan. Ali kada? U pet navečer po mrklom mraku? Ili možda bolje u sedam ujutro, po još mrklijem?   Nikako mi ne ide u glavu zimsko i ljetno računanje vremena. Po mojoj logici trebalo bi baš biti obrtnuto : u zimsko vrijeme trebalo bi sat pomaknuti bar dva sata unaprijed da bi čovjek nešto imao od dana. Ili klasičnih osam sati radnog vremena prosječnog zaposlenika sa 8-16 premjestiti na 16-24. Ovako ni kada doma dodjem u standardnih pola pet više ne vidim danjega svjetla. Po drugoj strani ljeti danu nikad kraja, vuče se do pola jedanaest. Nego jebeš računanje vremena, ništa mi tu ne možemo promijeniti, vratimo se duhu Božića koji me je primio zadnjih par postova. Druga svijeća već gori a još nismo zapalili ni rep ni zavjese, što je stvarno uspjeh.  Plus da su mi ovaj put (nakon konzultacija sa gurmankom o tome gdje sam zajebala stvar) uspjele kremšnite.  Još uvijek nisam počela sa ovogodišnjom izradom božićnog nakita, darova ni ukrasnih kutija, ove godine sve ostavljam za zadnji tjedan pred Božić kada više ne radim. Ali sam zato napravila inventuru da vidim što već imam napravljeno. Ispalo je da sam lani bila hiperaktivna, manična štoviše. Tako su osim već vidjenih Rudolfova  tu i kutija djeda Mraza  sa petnaestak kuglica za bor,  na koje sam već bila skroz zaboravila  jer su stigle prekasno poštom i mjesto na boru dobile tek oko Nove godine.  Tu su i dva srca,  djed Mraz, sovica,  nedefinirani božićni motivi  i podmetači za čaše za nekih tridesetak gostiju.  Kad bolje razmislim, ove bi se godine za Božić mogla konačno i odmoriti.  Apdejt za sumnjičave. Mačak nije (još) završio u katzenpfefferu nego je štoviše dobio poklon od Svetoga Nikole :P  |
- 18:11 - Komentari (16) - Isprintaj - #
subota, 05.12.2015.
Weihnachtsmarkt (Vol.2)
Petkom ranije završavam na poslu a bolja trećina ne radi pa smo odlučili popodne skoknuti do centra, prošvrljati još jednim od nekoliko božićnih sajmova. Ove godine na sajmovima nema velike gužve, mnogi se boje nakon napada na Pariz i izbjegavaju javna mjesta na kojima se okuplja puno ljudi. Eto, baš dok ovo pišem pričaju o tome na televiziji. To uopće nije ni tako loše jer nema redova na štandovima, a ni ovima koji bi nas mogli eventualno dignuti u zrak ne bi baš bio neki posebni biznis i dobro je pitanje da li bi time zaslužili onih stotinjak djevica.  Za divno čudo ovoga puta pridružio nam se i sin, tiranosaurus rex jr., kojega smo uspjeli namamiti "Zwiebelsteakom" iliti odreskom sa prženim lukom,  te nečim slatkim nakon toga. Naravno da ga ne bi bilo moguće nagovoriti, šta ja znam, recimo špinatom.  Na štandovima je toliko šarenih prčkarija da bi čovjek a posebno žena trebao sa sobom vući vreću eura (dolara? :P) ili još bolje - svoj privatni bankomat.   Otkako imamo mačka stakleni ukrasi otpadaju, pa time i potrošnja na ovakvim mjestima  ali svejedno ovim lampicama nisam mogla odoliti,  posebno kad sam ugledala simpatičnog zmaja koji mi sada svijetli u mraku a koji dečke podsjeća na...nećemo sad o tome na koga.  Lampione i čestitke smo preskočili,  i prebacili se na slatki dio božićnog kiča sa neslučajnim srcima koja ipak nismo kupili,  ali večeras će pasti pečeni bademi, samo da bi još koji put otišli na sajam.  A da mi se tada ne smrznu uši pobrinut će se nova kapa koju mi je kupila bolja trećina.  (nastavlja se) Ein Drachen, der lebt ewig, doch kleine Boys, oh nein! Und so kam für Paff der Tag, und er war ganz allein. Jacky kam nie wieder, einsam lag Paff am Strand und hieb mit seinem Drachenschwanz hoch in die Luft den Sand. Er weinte Drachentränen, traurig war sein Blick, doch seine Tränen brachten ihm den Jacky nie zurück. Weil er mit Klein-Jacky den besten Freund verlor, schloss er sich in die Höhle ein und kam nie mehr hervor. Paff, der Zauberdrachen, lebte am Meer, auf einem Inselparadies, doch das ist schon lange her. (Daliah Lavi : Paff der Zauberdrachen) |
- 19:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #
petak, 04.12.2015.
Na stoječki
|
Moja baba znala je govoriti : ovo danas više ne znaš ča je muško ni ča je žensko. Fotografija iz ženskog WC-a slastičarnice u kojoj smo danas pili kavu to i dokazuje.  I nema veze što si možda bila muško prije operacije I nema veze što si se zvala Duško jer ljubav pobjedjuje sve. (PHC : Sve dok me voliš) Uvijek sam ja htio Velike ženske grudi Mene nitko ne razumije Pa ja nikog nemam Da na ramenu mu plačem Ja cijeli život sanjam Da me neko drago društvo Sisatog odnese na Glavanovo (Let 3 : Glavanovo) |
- 22:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #
četvrtak, 03.12.2015.
Weihnachtsmarkt (Vol.1)
|
Dakle, stvar je i dalje vrlo sumnjiva. Nije stalo na čokoladi. Jučer smo ranije završili s poslom i šef nas je masovno odveo na Božićni sajam. Drugi tjedan imamo božićnu zabavu, tjedan nakon toga vode nas na izlet na gradilište i još jednom na sajam u tom drugom, većem gradu. E sad, kako je već potpuno jasno da smo ovako ili onako u budućnosti najebali i da nas čekaju nove radne pobjede, odlučili smo uživati pa dok traje traje. Najduže je trajao dogovor na koji od četiri sajma u centru grada otići. Na kraju smo se odlučili za onaj pored gradske vijećnice (Rathaus) i takozvane piramide, koja meni više sliči na vjetrenjaču, ali ajde.   Kolegica iz posta o rodjendanu prečicama je našu malu grupu prvu dovela do dogovorenog mjesta. Malo smo razgledali okolo, zaključili da smo prestari i predebeli za vrtuljak,  svijeće za 16 eura su malo preskupe, pa da su ih lijepo proizveli vilenjaci Djeda Mraza osobno,  diviti se vijećnici dovoljno je dok napravimo par fotki za fejsbuk  i najbolje je uhvatiti neko dobro mjesto blizu štandova sa kobasicama, krompirom i kuhanim vinom.  (saga o Božiću se nastavlja) Pusti nek' traje sve dok traje, dobro je ne obećavaj nista ja te ne tražim ništa lijepo je, i to je sve *** A sutra, sutra je novi dan čitav život do sutra cijeli roman do jutra pusti sad to (Parni valjak : Pusti nek traje) |
- 21:26 - Komentari (16) - Isprintaj - #
utorak, 01.12.2015.
Brdo čokolade
|
Prvoga prosinca djeca počnu otvarati prozorčić po prozorćić na adventskom kalendaru. Ženski dio našega odjela šef je danas iznenadio ogromnim bombonjerama umjesto već spomenutog kalendara. Ne baš brdo čokolade ali ipak brežuljčić.  Bila bi to jedna lijepa gesta da nije jučer brinuo i o mojem zdravlju i da li sam se potpuno oporavila ili mi treba još koji dan... I kad ovako sumnjičava pomislim na njegovog šefa kako prije par tjedana hvali moju novu maksi suknju koja mi jako dobro stoji... Nekako ne vjerujem da bi mi se u mojim, a još više u svojim, godinama nabacivali. Ili da su konačno shvatili da će žene kad tad preuzeti svu kontrolu u svoje ruke. Bit će prije da me obradjuju jer me/nas čeka neko novo sranje. Ili su nešto zasrali pa kao i svaki puta, mi žene moramo stvari ponovno dovesti u red. A za to me/nas treba udobrovoljiti. Kako prozirno. A šta sad, u očekivanju prave Istine, malo mužike :) Ich habe schon als junger Mensch begriffen, dass Männer sehr viel Schaden anrichten. Damals habe ich mich für die Musik entschieden. Die ist gesellschaftlich nicht wichtig. Ich dachte, dann kann an meiner Stelle eine Frau ihre Ideen verwirklichen. Ich habe also ganz bewusst auf eine Karriere in Wirtschaft oder Politik verzichtet, aber leider ist so viel soziale Intelligenz für Männer eher untypisch, und manche behaupten sogar, sie sei das Gegenteil von Sexappeal. (Die Toten Hosen : Frauen dieser Welt) |
- 21:12 - Komentari (21) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||