Dakle, stvar je i dalje vrlo sumnjiva.
Nije stalo na čokoladi.
Jučer smo ranije završili s poslom i šef nas je masovno odveo na Božićni sajam.
Drugi tjedan imamo božićnu zabavu, tjedan nakon toga vode nas na izlet na gradilište i još jednom na sajam u tom drugom, većem gradu.
E sad, kako je već potpuno jasno da smo ovako ili onako u budućnosti najebali i da nas čekaju nove radne pobjede, odlučili smo uživati pa dok traje traje.
Najduže je trajao dogovor na koji od četiri sajma u centru grada otići.
Na kraju smo se odlučili za onaj pored gradske vijećnice (Rathaus) i takozvane piramide, koja meni više sliči na vjetrenjaču, ali ajde.
Kolegica iz posta o rodjendanu prečicama je našu malu grupu prvu dovela do dogovorenog mjesta.
Malo smo razgledali okolo, zaključili da smo prestari i predebeli za vrtuljak,
svijeće za 16 eura su malo preskupe, pa da su ih lijepo proizveli vilenjaci Djeda Mraza osobno,
diviti se vijećnici dovoljno je dok napravimo par fotki za fejsbuk
i najbolje je uhvatiti neko dobro mjesto blizu štandova sa kobasicama, krompirom i kuhanim vinom.
(saga o Božiću se nastavlja)
Pusti nek' traje
sve dok traje, dobro je
ne obećavaj nista
ja te ne tražim ništa
lijepo je, i to je sve
***
A sutra, sutra je novi dan
čitav život do sutra
cijeli roman do jutra
pusti sad to
(Parni valjak : Pusti nek traje)