Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
četvrtak, 14.01.2016.
Pitam se pitam
kada je brže prošlo tih devetnaest godina od onog popodneva kad je točno u 17:00 katapultiran na ovaj svijet. Onaj kojem prva riječ nije bila ni mama ni tata nego boči(ca). Praktičnost prije svega. Onaj koji je razlikovao aute i proizvode u trgovini po logotipovima sa godinu i pol, pa me prodavačica u lokalnom dućanu pitala : kaj on zna već čitati? Onaj koji je svima u našem malom mistu objašnjavao kako je "tata donesal doma krivu televiziju" a "mama je tati rekla : jeben ti list od fikusa!". Onaj pred kojim se dobro moralo paziti što se govori jer je sve, ama baš sve snimao i skenirao. A bio je tada jedan grafit na zidu. O tadašnjem ministru financija. Kojem smo se prolazeći tuda nasmijali. Pa se baka koja ga je čuvala popišala u gaće od smijeha kad je u punom tramvaju viknuo : Vidi baka, piše : Škedro, pederu! I onda je baka morala kupiti nove gaće. Kao i onda kad ju je upozorio u punoj banki na šalteru : Pazi baka da ne udješ u minus! Onaj koji se jednom popeo na stolicu u restoranu i zapjevao : Nosi mi se bijela boja... I gosti oko nas su se smijali i pljeskali dok sam ja tražila škarnicl za na glavu. Onaj koji je izludio babu, a moju svekrvu (trep, trep, joj, kako mi je žal), da mu pjeva "i zato". Pa je ova pjevala sve moguće pjesme i nakon dva sata sva iznervirana zvala da koji kuki je taj "i zato"?  Onaj za kojeg su baba i ded stajali na glavi ako ih je tako postavio. Onaj koji je psihologici rekao da slon leti a umjesto kruga nacrtao grbavi krumpir pa smo morali još jednom na test. Prije kojeg sam ga podmitila "onim plavim bionicle-om". Pa je riba plivala a avioni i ptice letjeli. Krug nije mogao biti ravniji. A fakultativno je još pitao da li da napiše "Legolas" i "Gimli" iako prije toga nije htio čut ni vidjet ni slovo A a kamoli G. Što me koštalo nekih 3 do 4 milje tolara koje je uredno pokasirao odmah po izlasku iz Zdravstvenog doma. Onaj kojeg je u prvom razredu tražilo cijelo mjesto a pronašao ga je ministar financija prijateljske nam susjedne države u svom stanu brojeći djecu i ustanovivši da ima viška. Onaj koji bi kad sam (opravdano) pizdilla nakon roditeljskog (kojeg je mudro prešutio) počekao da se ohladim pa mi izrecitirao : Ti ne plači majko mila, Rodila si ti debila! I skoro sam se ugušila.  I najlipše stvari u životu su džabe I kako god da mislija, volija il tija Život je šaka suza, vrića smija (TBF : Fantastična) Onaj koji je kad mi je bilo najgore u životu bio uz mene. I koji je na pitanje : "Jel ti nešto treba?" odgovarao : "Ne treba, mama!" jer je znao da nemam(o) otkuda.". Onaj koji mi je u ponedjeljak nakon posla rekao : "Znaš mama da je umro David Bowie?". Onda smo skupa puštali njegove stvari i guglali što sve o njemu nismo znali. I naletili na par slika u košuljama na volane. Pa me to asociralo na Duran Duran i htjela sam mu pokazati kako su se oblačili kad sam ja bila njegovih godina. I mladja. I ko za vraga izbacivao mi gugl sve neke novije slike. A on već lagano živčan prokomentira: A da upišeš "Duran Duran, košuljica na volan?".  Brijem bradu brkove da ličim na Pankrte Još da imam fendera vidio bi svirke (Azra : Balkane moj) Onaj koji je izmislio naziv "gnjili pogled" za mačkov pogled ispod obrva. Pa sad njega zovemo od milja "gnjili sin". Onaj za kojeg muž tvrdi da "ima mamin nos" a ja se pitam na koga li se u svemu ostalome uvrglo to dijete?   Onaj zbog kojeg mi nitko neće zamjeriti da jednom godišnje slušam Magazin i jednu stvar koja se vrtila kad je bio jako jako mali. Sve najbolje za rodjendan, gnjili sine! Ti si mi sve, na svijetu sve, na svijetu sve u tebi je. (Magazin : Ti si mi sve") |
- 23:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.01.2016.
Čistunske kom...kompt...kontemplacije (Omnibus o čistoći)
|
Mozgam već danima o novom natječaju. Ništa pametno mi ne pada na pamet. Nepametno još i manje. Sranje. (Ovo sada skoro dodje ko neki haiku o čistoći uma. Ili možda praznini? Ne dodje li to na isto? A i koji kuki da pišem ionako neću pobijediti jer nisam iz Da... Ma znate već otkuda. A nemam ni svog lobija. Ni klana. A i da pobjedim netko drugi će se prati mojim sapunom jer sam u jebenoj dijaspori. A tamo nema Tiska... Ma ajde, Kojoti, ne seri nego se primi posla!) Ono, nije da nemam ideja, dapače, imam ih i previše. Imam cijeli šleper ideja. Za mali milijun fejsbuk postova. O čistoći. Čistuncima. Čistoj hrvatskoj stranci najčišćeg prava 2066. Gradskoj čistoći. Sili nečistoj... Čekaj, ovo je iz druge priče.. I sve to uz najbolju volju nikako da složim u suvislu cjelinu. Ili barem nesuvislu. Jesam li ovo upravo rekla "nesuvislu"? Hm. Nesuvislo, nesuvislo... Kako li se samo prije nisam sjetila? Omnibus! Jebeni OMNIBUS! To je ono kad kao scenarist ima na tone ludih ideja pa u njih ubaci neki zajednički detalj. Tobože neku kariku koja ih povezuje. I time sakrije vlastitu nesposobnost da napravi kompletnu priču sa krajem i početkom. Dakle... Epizoda 1 : On/ona nema tri čiste. Amerikanci su uvjereni kako su oni izmislili političku korektnost, čak smo svi mi skloni to tvrditi. Tvrdi to i wikipedija. Malo morgen. Izmislio ju je nepoznati autor, naše gore list, koji je prvi nekom glupanu umjesto da je glupan rekao : Ti stari moj, nemaš tri čiste! Ovaj je taman krenuo da će ga puknut posred nosa i pitat ga "a di si ti bio devedstiprve", kad mu se nacrtao upitnik iznad glave. Tri čiste? Zašto baš tri? Zašto ne recimo četiri? I zašto čiste? I tako, obzirom da nema tri čiste, stoji na tom mjestu i dan danas i češka se po glavi. Ovaj drugi pak, kad tad je naletio na nekoga tko je imao još manje od tri čiste. A kako nije imao čime razmišljati zveknuo ga je posred nosa. I zato nikad nisamo saznali ime neznanog (anti)junaka. Slava mu. Mala se je glupača upisala u trgovačku školu, u trgovačku školu, njezina je sudbina da cijelog života daje kući lovu, daje kući lovu (Elvis J. Kurtović : Mala glupača) Epizoda 2 : To nisu čista posla. Ima tako u našem malom mistu jedan nekad klinac, a danas već djed (kao što smo i bolja polovica i ja već skoro djed i baba) koji je sa svima išao u školu. Iz razloga navedenog u epizodi jedan. Mislim da ni sam ne zna koliko je puta okinuo razred. Pa tako svakoga koga sretne pozdravlja sa "ooooo, generacijo!". Sreli smo ga ovoga ljeta na plaži. Kaže : ne budite blesavi vraćati se ovamo, neka vas tamo di ste, ovdi je zakurac! Začudio bi se čovjek koliko je čovjek napredovao u zadnjih tridesetak godina. Ali ovo nije priča o djelatniku Gradske čistoće koji će u dva pokupiti smeće na plaži. Da ne kažem đubre jer nije u duhu hrvatskog jezika. Ovo je priča o svima onima koji su dušu prodali vragu i dali se u politiku. I postali kurve (molim cijenjene dame koje se bave najstarijim obrtom na svijetu da mi oproste na usporedbi). A da se mene pitalo bili bi smetlari. I to ako. Ali nije me se pitalo. Nek ih jebe tko im glasove daje. Odjeb. i ja se držim, Još kako se držim i ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati, piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti kao Bane dobar sin... (Djordje Balašević : Kao Bane) Epizoda 3 : Nije on/ona čist u glavi. Na prvu bi čovjek pomislio kako je ovo još jedna od reklama za šampone za kosu. Ono, žena dolazi kod frizera i žali se na prhut i ispucale vrhove, a frizer iz zadnjeg džepa izvuče litru najnovijeg šampona. Koji u trenu od repušine na glavi napravi raskošnu grivu. Kojom vlasnica potom maše lijevo desno po ekranu kao da upravo iz nje istjeruju vraga. Ali nije ovo je priča o onima koje nipošto ne treba zabunom zamijeniti za one iz epizode jedan. Jer tanka je linija izmedju kretena i genijalca. Ovo je priča o svima onima ludima, blesavima, šašavima, otkačenima, zabavnima, bučnima, zajebanima, brzopletima, nepromišljenima, ishitrenima, šušnutima, šupoglavima, blentavima, neprilagodjenima,kreativnima, naprosto jebeno genijalnima. Onima bez kojih bi ovaj svijet bio par milijardi nijansi sive a ne lopta šarena. Onima o kojima se pišu knjige i snimaju omnibusi. Onima bez kojih bi sve stajalo na mjestu i utopilo se u dosadi. I beskonačnoj neproduktivnoj raspravi o kretenima iz epizode 2. Ne pijem alkohol, ne uzimam droge, al ipak stoji fali mi koji, vijak u glavi, daska u glavi, kotačić u glavi, nesto mi fali a pucaju me zato filmovi pravi i smisao svaka sad se makla (TBF : Malo san maka Epizoda 4 : Čistog zlata se rdja ne hvata Ovo je priča o izreci koji čujem prvi put. I nisam baš sigurna što znači. Osim da me asocira na rdjav kurac kojem svaka dlaka smeta. A to nije dio ove priče. Napišite je sami. Debelin moren sad me vozi stari ruzinavi brod po provi mu restu friži a timun mi uvik biži tamo di bi tija i tamo di ne bi smija more je izabralo put (Daleka obala : Ruzinavi brod) Epizoda 5 : Nalijmo si čistog vina Ovo je priča o omiljenoj izreci lovaca u mutnom. A često i aktera druge epizode. Što im god poslovi bili prljaviji, mašta pokvarenija a djela nemoralnija to bi oni više natakali čistog vina. Iako svima oko sebe prodaju bevandu u omjeru 7 : 1. Za vodu. Ali ipak nešto guši cijelo vrijeme, dugo vrijeme nešo teško je na duši neki kamen, neko breme (Novi fosili : Nikad više staro vino) Epizoda 6 : Čistoća je pola zdravlja. Ovo je priča o jednoj nadrkanoj domaćici. Za potrebe priče nazvati ćemo je Kojotica. Kojotica je bila jedno dobro i drago dijete koje je uglavnom slušalo mamu i nije previše silazilo sa stazice. Onda je jednoga dana odrasla, završila fakultet i na putu srela... Vuka? Ne, vukovi su pičkin dim prema onome što ju je snašlo. Srela je svekrvu. Koja čisti frižider četkicom za zube. Kojotica ju je začudjena upitala : "Zašto čistiš frižider četkicom za zube?" Svekrva je odgovorila : "Da se očisti kako spada prostor izmedju rešetaka!" Kojotica je zaključila kako mora okulistu po nova oćala jer nije vidjela prljavštinu koja se svekrvi motala pod četkicom. Ali ova je ribala i ribala još nekih pola sata. Jednoga dana svekrva ju je poslala da počisti kupaonicu. Malo joj je bilo žao svih onih poznatih bakterija koje domestos potamani pa se nije htjela upoznavati sa onima nepoznatima i pustila ih na životu. Na to je svekrva došla u kontrolu i rekla : "Sad ćete vidjeti kako se to čisti kako spada!". Taman sam htjela izgovoriti : Ovo je moja svek... Kad su nepoznate bakterije začepile uši vičući : Ne želimo čuti, ne želimo je upoznati, mi smo onaj 0,01 posto koje ne pozna domestos... Ništa im nije pomoglo. Što ne pozna domestos pozna sveki. Jebiga. I tako je Kojotica konačno shvatila što je naš narod htio reći poslovicom : Čistoća je pola zdravlja. Čistoća je pola zdravlja jer ti drugu polovicu uzme ćišćenje. I svekrva. Ali to su onda već tri polovice. I neka nova priča. U zdravom tijelu zdravi duh hladna voda uh uh uh, sve do pasa skini pa pod vodu stani, stoj... (Stjepan Đimi Stanić : U zdravom tijelu zdravi duh) |
- 22:36 - Komentari (10) - Isprintaj - #
petak, 01.01.2016.
Mi plešemo
Uplesali smo u novu sa tri ogrebotine, dva ugriza i samo jednom razbijenom kuglicom sa bora.   Više bijelog, manje crnog a najviše šarenog u novoj godini svim blogerima dobre volje, a posebno onima nadrkanima, žele mama, tata, sin, duh sveti, mačak i kravata!   I zato, što sam tako mlad što sam tako mlad i zato, što ne mogu s' tobom drugačije (Prljavo kazalište : Mi plešemo) |
- 13:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||