Pregled posta

Advent, Advent, die Kerze brennt (vol.2)

Jutros nas je umjesto svetog Nikole probudilo sunce na prozorčiću.
Vrlo rijetka pojava zadnjih (tje)dana koju je bez puno razmišljanja trebalo iskoristiti kratkom šetnjom kroz obližnju šumicu.
Što bi po mišljenju liječnika trebala raditi svaki dan.
Ali kada?
U pet navečer po mrklom mraku?
Ili možda bolje u sedam ujutro, po još mrklijem?

Nikako mi ne ide u glavu zimsko i ljetno računanje vremena. Po mojoj logici trebalo bi baš biti obrtnuto : u zimsko vrijeme trebalo bi sat pomaknuti bar dva sata unaprijed da bi čovjek nešto imao od dana.
Ili klasičnih osam sati radnog vremena prosječnog zaposlenika sa 8-16 premjestiti na 16-24.
Ovako ni kada doma dodjem u standardnih pola pet više ne vidim danjega svjetla. Po drugoj strani ljeti danu nikad kraja, vuče se do pola jedanaest.

Nego jebeš računanje vremena, ništa mi tu ne možemo promijeniti, vratimo se duhu Božića koji me je primio zadnjih par postova.
Druga svijeća već gori a još nismo zapalili ni rep ni zavjese, što je stvarno uspjeh.



Plus da su mi ovaj put (nakon konzultacija sa gurmankom o tome gdje sam zajebala stvar) uspjele kremšnite.



Još uvijek nisam počela sa ovogodišnjom izradom božićnog nakita, darova ni ukrasnih kutija, ove godine sve ostavljam za zadnji tjedan pred Božić kada više ne radim.
Ali sam zato napravila inventuru da vidim što već imam napravljeno.
Ispalo je da sam lani bila hiperaktivna, manična štoviše.

Tako su osim već vidjenih Rudolfova



tu i kutija djeda Mraza



sa petnaestak kuglica za bor,



na koje sam već bila skroz zaboravila



jer su stigle prekasno poštom i mjesto na boru dobile tek oko Nove godine.




Tu su i dva srca,



djed Mraz, sovica,