Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
petak, 25.12.2015.
Božić u Njemačkoj
|
Kako prosječna hrvatska gradjevina i njegov obitelja slavi Božić manje više svi znamo, pa ću vam pred polnoćku malo opisati kako ga slavi prosječan Nijemac. Kao kulturan, civiliziran i pristojan čovjek potroši pare kojih nema kupujući beskorisne poklone za ženu, djecu, roditelje, ženine roditelje, šogora, šogoricu, brata, sestru, njihove partnere i djecu, te za kućne ljubimce svih nabrojanih. Ukoliko je rastavljen, svejedno je u dobrim i kulturnim odnosima sa bivšom ženom, pa treba kupiti poklone i njoj, njenom novom mužu, potencijalnoj djeci to dvoje, te njegovoj djeci i ženi iz prvog braka. Svi nabrojani skupa se upute baki, bilo čijoj od gore nabrojanih, koja zna kuhati, jer sami znaju zagrijati magi juhu iz vrećice i pizzu iz zamrzivača. Ostale bake i djedovi na badnjak bivaju pokupljeni iz staračkih domova u koje su ih šibnuli. Skupljanje organizira bratić po majci bivše žene trećeg kćerinog muža. Ukoliko baba koja zna kuhati nije više živa ili je dotičnu posjetio Alzheimer, obitelj se skupi uz fritezu koju fensi i tradicionalno u duhu njemačkoj jezika nazivaju fondue. Svatko dobije svoj štapić na koji nabije komadić mesa ili povrća (praktično kod vegi varijanti rodjaka) i onda ga umaču u vruće ulje. Kada je komadićtog nečega pečen, umoče ga u umak kupljen na božićnom sniženju u Rewe ili Aldiju, te jedu uz mrmljanje "mmm" i oduševljeni usklik "oh, wie lecker", dobro znajući da sada moraju uživati i dugo žvakati taj komadić budući će slijedećih godinu dana (zbog troškova poklona za prvu svekrvu sestre drugog muža bivše žene i njene pudlice) jesti govna u firminoj kantini i isto tako tvrditi kako su "lecker". Nakon što su otvorili sve poklone praveći se kako im je baš to trebalo, babi i djedu iz staračkog doma sakrivaju gebis, uzimaju onaj ražnjić iz ruku uz objašnjenje kako, leider, moraju natrag tamo otkuda su i došli, a gdje će nastaviti pjevati božićne pjesme sa istim takvim senilcima kao sto su i sami. Bratić po majci bivše žene trećeg kćerinog muža odvodi ih nazad u dom. Ostali sjede za stolom, svaki gledajući u svoj gadget dobiven od strica po babinoj tetki koji će poklone otplaćivati do kraja 2018 i pišu status na fejsu o tome kako je jelo bilo "lecker", a rodjaci dosadni ko krpelji. Domaćica, kao i bilo gdje na svijetu, dok posprema brdo sudja, u sebi jebe mater i Božiću i rodbini i masnoj fritezi, babi koja više nije u stanju kuhati, djedu koji je ispišao dasku u zahodu, povoljnom stambenom kreditu od pred dvadeset godina zbog koje sada ima kućerinu u kojoj se cijeli autobus rodbine skupi svakog praznika i Prillu koji nije isti onom iz reklame, te umorna liježe zahvalna što je Božić samo jednom na godinu. Sve u svemu vrlo slično kao i kod nas, samo s više nepotrebnih i beskorisnih poklona, kojima se opere sva nečista savjest sakupljena kroz godinu. I tako... Sreća je jedino što se ne može kupiti, a bez nje nema ni ljubavi ni blagostanja ni zdravlja ni blagoslova ni čestitosti. I zato, želim Vam svima samo jedno jednostavno, najjednostavnije : Sretan Božić! Ja sanjam jedan bijel Božić da opet dodje u moj grad da su zvijezde gore i tiho da se stvore svi ljudi koje volim ja (Crvena jabuka : Bijeli Božić) |
- 00:19 - Komentari (18) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||