Beigbederu nagrada Independent
petak , 29.04.2005.
Francuski pisac Frédéric Beigbeder dobitnik je ovogodišnje nagrade Independent za svoj roman "Windows On the World", koji, među prvima u svijetu, govori o napadu na Ameriku 2001. godine. Autor kojeg mediji ljupko vole nazivati "enfant terribleom" francuske književnosti, podijelit će deset tisuća funti od nagrade koju sponzorira Englesko umjetničko vijeće i Champagne Taittinger, s prevoditeljem njegova djela na engleski, Frankom Wynneom.
"Uprkos američkoj autocenzuri htio sam dati oblik toj tragediji. Amerikanci su na televiziji vidjeli samo aseptičnu, gotovo sterilnu verziju događaja. A ja sam htio u nju ubrizgati boje, mirise, zvukove, ponovno uključiti ljudsku dimenziju, koja je brižno iz svega uklonjena", izjavio je svojedobno Beigbeder u jednom od brojnih intervjua o "Windows On the World".
U povodu ove nagrade donosim vam svoju kritiku nagrađenog romana.
KRITIKA : Frederic Beigbeder - 'Windows on the World' (OceanMore, 2004.)
11.09.2001. godine u 08:46 sati avion American Airlinesa zabio se u jedan od tornjeva njujorškog WTC-a. U 10:29 sati toranj se srušio. Između 08:46 i 10:29 je vremenski razmak od sat i tri četvrt. "Pakao traje sat i tri četvrt" kaže francuski pisac Frédéric Beigbeder i dodaje "ova knjiga također" (što, istina, nije do kraja precizno, jer knjiga ipak počinje 16 minuta i isto toliko poglavlja ranije, u 08:30). Svako od ukupno 119 poglavlja obuhvaća jednu minutu tog kobnog utorka, 11. rujna, a knjiga je naslovljena prema restoranu "Windows on the World", smještenom na najvišem katu tog, terorističkim napadom srušenog tornja.
Beigbeder u knjizi ponajviše piše o sebi: opisuje svoj tadašnji život, prisjeća se vlastitog djetinjstva i mladosti, rekonstruira povijest svoje obitelji, ali i izlaže oštru kritiku modernog konzumerističkog društva, donosi nam vlastita esejistička razmatranja mnogih aktualija i događaja povezanih s 9/11, te propituje ulogu književnosti i poziciju pisca u odnosu na teme takvih proporcija. Njegov je stav kako "knjige danas moraju ići tamo kamo televizija ne ide. Pokazivati nevidljivo, kazivati neiskazivo". No, istovremeno je svjestan i težine toga, pa kao da se samoopravdava kada kaže: "pisanje ovog hiperrealističnog romana otežava realnost sama" jer zbilja nakon 11. rujna 2001. ne samo da nadilazi fikciju nego je i razara. Ali Beigbeder i priznaje kako se njegov roman "koristi tragedijom kao literarnom štakom" jer, oslanjajući se na prvi veliki napad hiperterorizma, njegova proza zadobija snagu koju inače ne bi imala.
Beigbederu možemo prigovoriti narcisoidnost i određenu dozu snobizma, njegovu štivu mane ćemo lako prepoznati u didaktičnosti, pretencioznosti i kaotičnosti, s pojedinim njegovim stajalištima ne moramo se složiti i u njima možemo pročitati afektiranu provokativnost (istina, manje izraženu nego u prethodnom romanu '129,99 kn'), ali mu ni u kom slučaju ne možemo odreći literarnu hrabrost. Umjesto da se ograniči na esejiziranje i puko dokumentarističko prenošenje brojnih autentičnih svjedočanstava tog događaja te iznošenje vlastitih razmišljanja i komentara, Beigbeder je svoju non-fiction knjigu obogatio i fikcijskim podzapletom pa je na vrh WTC tornja, u restaurant iz naslova, smjestio svog fikcionalnog dvojnika (u liku oca koji svoja dva sina – 7 i 9 godina – dovodi u WTC na doručak) i iz njihove nam perspektive pokušao dočarati položaj žrtve tog terorističkog napada.
Beigbeder naizmjenice (u oba slučaja u Ich-formi) iznosi vlastita promišljanja i intimne misli svojih fikcijskih junaka smještenih na najviši kat gorućeg WTC tornja, trudeći se dočarati sav pakao te bezizlazne situacije, ali na taj način u neku ruku projicirajući i sebe sama u tu katastrofu (svojim junacima daje prezime svoje prabake). Nažalost, istina je da su te fikcijske dionice po svojoj kvaliteti najtanji segment knjige (baš kao što su esejistički dijelovi Beigederova prethodna romana '129,99 kn' također bili superiorniji njegovoj fikcijskoj nadgradnji), ali u svome sudu nećemo biti prestrogi, jer je Beigbeder odvažno ustrajao u teškom literarnom zadatku (pokušati dočarati neopisivo, kazivati neiskazivo) koji si je zadao, dok je u autoanalitičkim, ispovjednim dionicama neprestano krajnje iskren i otvoren pa je bez zadrške progovorio o vlastitim manama i pogreškama (zapostavljanje supruge, napuštanje djece, nevjera u braku, vlastiti egoizam koji, kako priznaje, graniči s narcisizmom, arivizam i podmitljivost, itd.), ne libeći se i česte autoironije.
U jeku planetarne antiameričke euforije (knjiga je pisana kada se Bushonja ml. usprkos sveopćem protivljenju već bio upustio u iračku ratnu avanturu) koju naziva "heksagonalnim antiamerikanizmom" Beigbeder riskira mogući animozitet (posebice svojih sunarodnjaka) prkosno se izjašnjavajući velikim amerofilom, a usporedbu francuske kulture (koja se po njemu sastoji "u proizvodnji iznimno usranih filmova, iznimno šeprtljavih knjiga ..." ) i američke kulture (koja po njemu "mlavi svijet svojim specifičnim talentom" i "neprestano se obnavlja jer je duboko usidrena u stvarni život", a "američki umjetnici znaju pomiriti inventivnost s pristupačnošću, originalno stvaralaštvo sa željom da privuku. Oni prisvajaju svijet, hrvaju se s njim, a opisujući ga oni ga preobražavaju") on cinično zaključuje konstatacijom kako je dobro što je Amerika još uvijek bar deset godina ispred Francuske jer "to znači da toranj Montparnasse ima još čitavo desetljeće pred sobom". No, u tom kompariranju on ni u kom slučaju nije jednostran niti isključiv nego je svjestan i mana američke kulture koje taksativno nabraja: "američki šovinizam, američki kulturni izolacionizam i potpuna odsutnost radoznalosti Amerikanaca za radove stranaca".
Vrlo je zanimljiva i njegova cinična opservacija promjena koje je New Yorku 11. rujan donio, a koje prepoznaje u dotad nepojmljivom altruizmu Njujorčana i njihovoj "apokaliptičnoj uljudnosti". Za razliku od "pomamnog individualizma '80.-tih kad ste mogli vidjeti Njujorčanina kako prekoračuje tijelo nekog homelessa ispruženog na tlu, a da ni hod ne uspori", stanovnici New Yorka sada su postali "nevjerojatno susretljivi, uslužni, pažljivi, udvorni" pa tako po Beigbederu "11. rujna ima dvije dijametralno oprečne posljedice: ljubaznost u unutrašnjosti zemlje, zloća izvan".
Po svojoj intrigantnosti ističu se i stranice na kojima, ponukan provokativnom izložbom Paula Virilia, Beigbeder propituje etičnost estetizacije nesreće pa, baš poput mađarskog nobelovca Imre Kertesza koji ljepotu prepoznaje u nacističkoj uniformi i u stupu dima koji kulja iz dimnjaka koncentracionog logora, Beigbeder, ne bez grižnje savjesti, priznaje kako "voli taj dim koji se na velikom ekranu izvija iz oba tornja ... tu bijelu perjanicu na plavetnilu neba što poput kakva svilena šala lebdi između zemlje i mora". Priznavajući kako voli taj Viriliov dim iako zna "koliko je apokaliptično njegovo značenje, koliko je nasilja i straha pun njegov sadržaj" Beigbeder se suočava s dijelom svoje humanosti koji nije humanistički, a te kao i brojne slične stranice prepunjene duhovitošću, ironijom, sarkazmom, ali također i strahom i tugom, amortiziraju slab doseg fikcijskih dionica kojima nije u dovoljnoj mjeri uspio "dočarati neopisivo, iskazati neiskazivo".
(Napisao : Božidar Alajbegović, siječnja 2005.)
komentiraj (5) * ispiši * #
NOVO : Andrea Camilleri - 'Glas violine' (Profil, 2005.)
četvrtak , 28.04.2005.Andrea Camilleri, nesumnjivo jedan od najpopularnijih suvremenih talijanskih pisaca, još jednom oduševljava čitatelje svojom duhovitišću, iznimnim talentom za oslikavanje miljea i karaktera svojih likova u svjetskoj uspješnici Glas violine.
Ovo je uzbudljiva i okretno artikulirana priča o okrutnom ubojstvu jedne lijepe žene. Povezujući zbivanja te ulazeći pod kožu upletenim osobama, policijski komesar Salvo Montalbano ne samo da otkriva počinitelja nego i štošta drugo, uključujući i neke policijske prljavštine.
O autoru
Andrea Camilleri rođen je g. 1925. u Porto Empedocleu (Agrigento). Radio je kao redatelj i autor na radiju i televiziji te predavač na rimskoj Akademiji dramskih umjetnosti. Kao pisac, iznimno je popularan u Italiji i svijetu upravo zahvaljujući nizu romana i pripovijedaka o Montalbanu, prema kojima je snimljena i vrlo uspješna televizijska serija. Svaka Camillerijeva knjiga odmah po svome objavljivanju osvaja vrhove talijanskih ljestvica najprodavanijih naslova, a nerijetko i diljem svijeta; u Europi je, primjerice, prodano više od 5 milijuna njegovih naslova. Camilleri je imenovan i Vitezom Republike Italije što također svjedoči o njegovoj važnosti u kulturnome životu Italije.
Nakon Izleta u Tindari, Glas violine je drugi po redu Camillerijev krimić u izdanju zagrebačkog Profila, a od istog nakladnika uskoro ćemo dobiti još romana tog popularnog talijanskog pisca
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO : Bruno Schulz - 'Dućani cimetne boje' (Litteris, 2005.)
Dućani cimetne boje (Sklepy cynamonowe, 1934), prva, autobiografska zbirka pripovijedaka poljskog pisca Brune Schulza, upravo objavljena u hrvatskom prijevodu (preveo Dalibor Blažina) u izdanju Litterisa, smatra se jednim od najvećih dometa poljske i europske proze između dva svjetska rata, pa i 20. stoljeća općenito.
U Dućanima cimetne boje, kako navodi sam autor, «pokušava se rekonstruirati povijest jedne obitelji, jedne kuće u provinciji - ne od njenih realnih elemenata, događaja, karaktera ili istinskih sudbina, već istražujući mitski sadržaj iznad njih, konačni smisao te povijesti«. U prvom planu te «knjige djetinjstva«, doma i grada, lik je oca, realno - trgovca suknom, no mitski - «herezijarha» i «demijurga» svijeta nastalog iz kiča. Schulzov svijet je groteska, no nimalo mračna, kafkijanska, već otvorena i vedra, kao što je vedar čin iluminacije koji se priziva s praga dječačke inicijacije u svijet spoznaje odrasiih.
O autoru
Bruno Schulz (1892.-1942.) poljski pisac židovskog podrijetla i profesor crtanja, sin skromnih trgovaca, skončao je svoje dane tako što ga je jedan nacist ustrijelio na ulici. Uspjeh Dućana cimetne boje, potvrdila je i druga Schulzova zbirka pripovijedaka, Sanatorij pod klepsidrom (Sanatorium pod kiepsydr, 1937), s kojima je znatno utjecao na mnogobrojne svjetske pisce (spomenimo samo Danila Kiša), kao i na generaciju hrvatskih «borhesovaca».
komentiraj (3) * ispiši * #
NOVO : Matt Thorne - 'Dijete zvijezda' (Celeber, 2005.)
srijeda , 27.04.2005.
Dijete zvijezda treći je roman Matta Thornea u hrvatskom prijevodu i izdanju Celebera
O knjizi
Zamislite da su najneugodniji trenuci vašeg odrastanja snimljeni – i onda prikazani vašim roditeljima. Zamislite da vam je prva ljubav bila lik u dokumentarnoj drami iz stvarnog života i da je vaša romanca odglumljena na televizijskom ekranu. Zamislite da ste bili korak do slave – i da ste to morali dijeliti sa svojom psihopatskom sestrom. Sve se to dogodilo Geraldu Wedmoreu, slavnom djetetu. No, kao odrastao, on više nije zvijezda i već predugo mjesečari svojim životom, uhvaćen u zamku izgubljenih nada iz prošlosti. Sada je vrijeme da odraste, pronađe djevojku, promijeni plahte i učini nešto sa svojim životom.
Kao laureat jedne vrlo moderne vrste disfunkcije, Matt Thorne opisuje jeziv teritorij muškog sazrijevanja gnjevno, efektno i lakonski precizno. Ovo je protuotrov za sve one koji se prepuštaju bilo kakvoj nostalgiji za godinama odrastanja.
Liz Jensen
Matt Thorne nas poziva u svoj svijet tako samopouzdanim i neodoljivim pripovijedanjem da čitatelj ne ispušta knjigu do posljednje točke.
Lana Citron
Dijete zvijezda najbolja je dosad objavljena knjiga Matta Thornea – osobita i stilizirana kao i njegovi najbolji raniji radovi, ali šireg dosega, zrelijeg tona, dojmljivo složene strukture i istinske psihološke dubine.
Sarah Waters, autorica romana Fingersmith i Tipping the Velvet
O autoru
Matt Thorne rođen je 1974. god. Hrvatskoj publici ponajprije je poznat kao lučonoša pokreta Novih puritanaca i kao počasni gost FAK-a. Autor je romana Tourist (1998.) koji je bio nominiran za Guardianovu nagradu, Eight Minutes Idle (1999.) s kojim je proširio krug svojih obožavatelja, dinamičnog i duhovitog romana Neznanci iz snova (Celeber, 2001.), vrlo hvaljenog romana Tvoje slike, 2001. god. (Celeber, 2004.), te najnovijeg Dijete zvijezda, 2003. god. (Celeber, 2005.).
Biblioteka X
Prijevod: Dragan Koruga
Dizaj naslovnice: Matilda Nobilo, NOMART d.o.o.
komentiraj (0) * ispiši * #
Laureati 'SFerakona'
Prošloga se vikenda u Zagrebu održao 27. po redu Sferakon, trodnevna manifestacija u organizaciji zagrebačkog Društva za znanstvenu-fantastiku SFera. U programu se osim izložbi i filmskih projekcija, književnih predstavljanja, susreta s piscima, okruglih stolova, predavanja, igara, natjecanja i zabavnih programa, održala i dodjela nagrada SFerakon za najbolja književna ostvarenja u godišnjoj produkciji hrvatske znanstvene fantastike.
U kategoriji minijature nagrađen je Puljanin Saša Škerla za priču »Bilo jednom« ; u kategoriji kratke priče »Sferom« je nagrađen Bojan Sudarević za priču »Cyberfolk« ; u kategoriji priča dobitnik je Krešimir Mišak za naslov »Akvarij sa zlatnim ribicama«, za novelu »Lovac« nagrađen je Zoran Pongrašić, a najprestižniju »Sferu«, onu za roman, dobio je Oliver Franić za trotomno djelo »Araton« , monumentalni roman koji je pisan punih dvadeset godina.
»Sfera« za ilustraciju dodijeljena je Darku Vučeniku, za naslovnicu zbirke »Čuvari sreće« Zorana Pongrašića.
Inače, u sklopu SFerakona predstavljeno je i treće kolo biblioteke Sfera u kojoj u suradnji sa izdavačkom kućom Mentor udruga Sfera objavljuje zbirke kratkih priča domaćih SF autora. O četiri nove knjige iz te biblioteke na ovome ćete mjestu uskoro moći nešto opširnije pročitati...
komentiraj (0) * ispiši * #
Nagrada 'Slavić' dodijeljena Suzani Abspoel Đođo
utorak , 26.04.2005.Nagradu Dana hrvatske knjige "Slavić" za najbolju prvu proznu knjigu u 2004. godine osvojila je autorica Suzana Apspoel Đođo za roman "Snajperist" (Meandar, 2004.). Svečana dodjela nagrade održala se u petak, 22. travnja 2005. u prostorijama Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu.
"Knjiga 'Snajperist' Suzane Abspoel Đođo neosporno se ističe u godišnjoj literarnoj produkciji, a dosjetljivošću kombinatorike i zrelošću ispisivanja nadmašuje okvire prvijenca. Žanrovski bi djelo kojim se autorica po prvi put predstavlja pripadalo području oduže pripovijesti, to više što je radnja vremenski zgusnuta i koncentrirana oko jednog jeidnstvenog zbivanja, ali po profilaciji većeg broja likova i skiciranju atmosfere približava se dimenzijama malog romana. ... Vještina Suzane Abspoel Đođo očituje se u sustavnoj organizaciji građe, u poigravanju narativnim modelima, u paradiranju različitih oblika i konvencija, u živoj i vrckavoj rečenici. Njezina knjiga ostvaruje “očuđenje” na humornoj razini i djeluje oslobađajuće upravo kao imaginativna konstrukcija. Stoga opravdano zaslužuje da bude apostrofirana priznanjem za najbolju prvu knjigu na hrvatskom jeziku u 2004. godini...".
( DHK, izvadak iz obrazloženja Povjerenstva nagrade )
Izvor: MVinfo
komentiraj (0) * ispiši * #
Nagrada Večernjaka za kratku priču Borislavu Vujčiću
Glavna urednica Večernjeg lista Ružica Cigler uručila je u petak u zagrebačkom hotelu The Westin prvu nagradu na 40. natječaju Večernjeg lista za najbolju kratku priču Borislavu Vujčiću za pripovijetku 'Zaštićeni svjedok'.
Na natječaj za nagradu Večernjeg lista za kratku priču "Ranko Marinković" pristiglo je oko 2 tisuće priča od kojih je 47 objavljeno u Večernjem listu.
Deset autora je ušlo u uži izbor za nagrade a Borisalv Vujčić, Zdravko Prlenda i Romana Brolih osvojili su prva mjesta.
Ocjenjivački sud na čelu s akademikom Miroslavom Šicelom obrazložio je kako Vujčićeva priča nosi snažnu simboličnu težinu vremena u kojoj autor uspjeva ocrtati karakter glavnoga junaka u ozračju vidjenja vlastita sprovoda.
Druga nagrada pripala je Sarajliji Zdravku Prlendi za priču "Koraci na kaldrmi" s temom iz ratnoga Sarajeva.
Trećenagrađena priča mlade Zagrepčanke Romane Brolih "Ko je to došel, Cilika?" govori o "neumitnom rastanku s voljenim bićem". Autorica još piše pjesme za hrvatsku estradu.
Prvonagradjeni Borislav Vujčić dobio je novčanu nagradu od 8 tisuća kuna i mobitel, Zdravku Prlendi je za drugo mjesto pripao mobitel i 6 tisuća kuna, dok je Romana Brolih s mobitelom dobila još i 4 tisuće kuna.
komentiraj (0) * ispiši * #
Tjedan mađarske kulture u Zagrebu
ponedjeljak , 25.04.2005.
Od 23. - 30.04. u Zagrebu održava se niz manifestacija u sklopu Tjedna mađarske kulture. Knjiška događanja ptredstavljam vam u nastavku:
Utorak 26. travnja 2005.
19.00 Knjižara Profil Megastore (Bogovićeva 7, Zagreb)
Predstavljanje knjige:
Péter Nádas : Divna povijest fotografije
O knjizi govore Péter Nádas, Gábor Csordás, Milana Vuković Runjić, Kristina Peternai, Seid Serdarević.
Srijeda 27. travnja 2005.
13.00 Hrvatski kulturni klub Trg maršala Tita 10, Zagreb
Predstavljanje knjiga :
Imre Kertész Čovjek bez sudbine, Kadiš za nerođeno dijete i Likvidacija
O knjigama govore Péter Nádas, Nadežda Čačinović, Nenad Popović, Xenia Detoni, Seid Serdarević.
19.00 Knjižara Profil Megastore (Bogovićeva 7, Zagreb)
Predstavljanje knjige:
Sándor Majoros Umrijeti kod Vukovara
O knjizi govore Sándor Majoros, Ivo Škrabalo, Miljenko Jergović i Xenia Detoni.
Četvrtak, 28. travnja 2005.
20.00 kino Brodway 5 Tkalča, dvorana 3, Centar Kaptol (Nova ves 11, Zagreb)
Svečana pretpremijera filma Čovjek bez sudbine
Pretpremijeri će nazočiti redatelj oscarovac Lajos Koltai i glavni glumac Marcell Nagy.
komentiraj (1) * ispiši * #
Bodulska bilježnica
Domaćim knjigoljupcima i svima onima koji prate događanja oko knjige ime Valerija Jurešića ne može biti nepoznato. Radi se o 34-godišnjaku rodom s otoka Krka, osnivaču tvrtke Faust Vrančić d.o.o., u okviru koje je na njegovu inicijativu pokrenut festival Pontes, a Valerij je uređivao i prve studentske novine u samostalnoj RH - Homo volans (ako se ne varam u vrijeme urednikovanja Vlade Gotovca H.V. je izlazio u sklopu Vijenca, a kasnije i kao dvotjednik samostalno), producirao magazin Nomad, pokrenuo Biblioteku 90 stupnjeva i još pokoji više ili manje uspješan projekt. Sada je poslovanje tvrtke Faust Vrančić posve usredotočeno na projekt KIS, kojeg su sastavni dio stranica www.knjiga.hr i magazin Op.a.
Od prošloga tjedna Valerij je u sklopu KIS-a pokrenuo i vlastiti blog nazvan Bodulska bilježnica dostupan na adresi http://blog.knjiga.hr/bodul, a predstavlja ga sljedećim riječima :
Zanima li vas knjiga, a osobito ono što se sa knjigama događa prije no što ih počnete čitati, razlozi zašto su knjige skupe ili nedostupne, kako se izboriti za svoje mjesto u svijetu knjige, i kako vam u tome mogu pomoći, čitajte Bodulsku bilježnicu. Ako vam se ne svidi, budite uviđavni i ne grizite previše.
Bodulskoj bilježnici osobno želim dug i sretan život u blogovskoj hemisferi i što brojnije vjerno čitateljstvo!
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA : Krešimir Pintarić - "Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave" (DPKM & očna optika Lens, 2003.)
subota , 23.04.2005.KRITIKA : Krešimir Pintarić - "Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave" (DPKM & očna optika Lens, 2003.)
Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave prva je zbirka priča Krešimira Pintarića dosad nam poznatog osim kao alfe i omege Internet sajta www.elektronickeknjige.com (na kojem možete besplatno pročitati desetak cjelovitih književnih djela) još i kao autora već 3 zbirke pjesama.
U Rebeki...je sakupljeno 14 priča prethodno objavljivanih po tisku, časopisima i periodici, a poznavatelji Pintarićevog pjesničkog opusa u pričama će prepoznati otprije im poznate osobine njegova pisma, koje se ponajlakše iščitavaju kroz generacijske šifre, a karakterizira ih zbilja percipirana lećama debelo premazanim ironijom. Pintarićevo pripovijedanje uglavnom je nefabularnog, anegdotalnog tipa i prevladava dijaloška forma, a priče bi se mogle podijeliti na one u kojima su protagonisti još uvijek dio ekipe (škvadre, kompe ili kako se to već u žargonu Pintarićevog Osijeka kaže) i one kod kojih je riječ o Paru.
Iako u jednoj priči braću Coen spominje, mišljenja sam da je Pintariću ipak Kevin Smith nešto draži, budući i njegove likove krasi ista ona prekrasna brbljavost i obilje dokolice. Ali, ma koliko bio svjestan da bi mi osobno upravo Pintarićevi likovi (kojima je prva stvar pri ulasku u kafić valorizacija mjuze koja curi iz zvučnika, a dok čekaju da bombon “proradi” na sobnoj im liniji I think I’m in love od Spiritualizeda smjenjuje Lazarus od Boo Radleysa) predstavljali vrlo prihvatljivo društvo u stvarnom životu, ne mogu se oteti dojmu da su u zbirci oni prisutni samo da bi sipali dobre fore i zgodne kulerske lajne. Sva se karakterizacija likova u Pintarića svodi na onu “reci mi koju mjuzu voliš i reći ću ti kakav si”, pa o njima eventualno saznajemo kako više vole npr. Mogwai negoli Beautiful south, i ništa više. Čak mislim da je i autor svjestan kako su mu likovi prazne ljušture bez osobnosti i svojstava, pa zato jedne te iste provlači kroz više priča kako bi čitatelj stekao dojam da ih već “zna” (ili su pak svi ti Ivani, Sanje, Marije, Davori ... u svakoj priči neki drugi ljudi?).
No, svakako treba reći da Pintarić ne oskudijeva u idejama, i to često jako dobrim, koje u rjeđim prilikama vrlo dobro razradi i uobliči u sasvim zgodne i prilično originalne pričice (npr. feralovski urnebesna Limena glazba ili zanimljiv prozni eksperiment 38 odlučnih i smislenih koraka...), ali puno češće sve nažalost ostaje na pukom razbacivanju “forama” i “provalama”. Međutim, Pintariću se svakako mora priznati neposrednost i postizanje gotovo opipljive napetosti u prizorima koji donose trenutke kada se bračni brod opasno naherio, i ljulja li se ljulja ..., ali isto tako treba reći da se kod njega na mjestu emocije prečesto nalazi isforsirana kulerština ili afektacija, a s vremenom postaje i ridikulozna ta tako pubertetski silna fascinacija “bombonima” i travom, što stvara dojam da se njegovi likovi iako već u ranim tridesetim još nisu odmakli od onog adolescentskog stadija: “ja duvam – ja sam tako coooool!”. No ipak, kad se potrudi i zatomi svoj nagon za foliranjem, Pintarić je u stanju proizvesti priču koju krasi divno opuštena zajebantska atmosfera i nepretencioznost (Svaki početak je težak), a sposoban je i za priču kojom se slobodno može ponuditi Feralovom Tromblonu za suradnika (Kratki ogled o odlučnosti... kao i već spomenuti biser zbirke, priča Limena glazba). Pintarić rado poseže i za, kako sam kaže “metanaracijskim ispadima najgore vrste”, koje u pravilu smješta na pomno odabrana “ključna” mjesta u fabuli čime postiže suptilno odgađanje kulminacije (Doba nevinosti), a ni hommage mu nije stran (priča Kundera kod koje zaključni citat stvari smješta na svoje mjesto, i manje uspjela ali ipak zanimljiva Produhovljeni). U zbirci ima i priča koje dok traju djeluju besmisleno, da bi naposljetku iznenadile vrlo efektnom poantom (priča Neke se stvari uočavaju lakše od drugih – btw, ne znam je li to bila i Pintarićeva namjera, ali kad pročitam ovaj naslov, u glavi mi zasvira Some girls are bigger than others nikad prežaljenih The Smiths).
(Napisao: Božidar Alajbegović, veljače 2004.)
komentiraj (0) * ispiši * #
Biser dana
petak , 22.04.2005.
Zahvaljujući svima nam dragom lebu donosim vam biser slavnoga Slobodana Novaka
Mislim da je homoseksualnost deformacija, odstupanje od normalnog. Neću reći da je to bolest ili nešto nakazno, ali ne mislim da je to normalno. U svim zatvorenim grupama, u sjemeništu, u zatvoru, na brodu, u vojsci, javljaju se takve stvari. Nama "normalnima" događa se to u tim izvanrednim okolnostima samo u platonskoj varijanti, pa i kao tjelesno zastranjenje. Ali kad govorimo o urođenome, onda je to za mene trajna, progodna deformacija.
Slobodan Novak, književnik, u Slobodnoj Dalmaciji
komentiraj (9) * ispiši * #
MP3 s pjesmom iz romana 'Gori domovina'
Nakon što su prije nekoliko dana na svoje web stranice smjestili MP3 sa poglavljima iz još neobjavljene knjige priča 'Muke Mikuline' AGM-ovci nastvaljaju sa tom praksom pa od jučer na adresi www.agm.hr možete besplatno downloadati MP3 songa "Vrući party (ne mogu ga se odreći)" by Vruće kitice posse feat. Ripper, Rea, Sana. Pjesma je u nekoliko navrata glazbena kulisa romana "Gori domovina: Steve i Samoula u Hrvatskoj" Tonćija Kožula i Zorana Lazića koji će na police knjižara dospjeti krajem svibnja.
U nastavku pročitajte tekst pjesme
VRUĆI PARTY (Ne mogu ga se odreći) feat. Rea, Sana & Ripper
Shony-T:
Ekspeditiva, prava, živa
Ma kakva bačva piva, za nas R&B diva
Pa stvarnost nije siva jer nam rima nije kriva
Totalni smo macani i svaka nam piva
Mind Taker ritam šiva
Kad sam ja na stejdžu nešto se super gore zbiva
Svaki kreten škiva
Orijentacija je liva
Pa je jasno tko se od nas skriva, a tko o nama sniva
Na svoj nas tulum svaka cura poziva
S nama se cijele noći znoji pa se iz naše špine umiva
Je da je gusto ali tu se lako pliva
Ne budi suha šljiva, najedi se ludih gljiva
Pa zajaši diva, pastuha neukrotiva
Ovdje su svi pravi, nema krivih motiva
Tek kad se ja budem u Split vraća puna bit će Riva
Da vas čujem Vruće Kitice - Viva, viva!
refren:
Party, party, glavom klimaš
Daj mi malo, znam da imaš
Party, party, glavom mičeš
Dok te je-je, glasno vičeš
Party, party, glavom njišeš
Dok te ližem, ti mi sišeš
Party, party, sve do zore
Fumare mi kazo, andiamo amore
Highduk':
Pun sam bombonima, opskrbljen bijelim
Krcat sam droge pa sa svima dijelim
Perignon, koka, drolje
Kud ćeš brate bolje
Ja Rule u zvučnicima, pelud u tučcima
Sangria u čašama, pajdaši u snašama
Još samo da nađem Mick Jaggera
Nestao gad s mojim sandukom Jägera
Spazim neku klinku, priđem joj i kažem:
Curice ja sam ti Picachu
Ona će odmah nato, fufica mala:
Evo pičke dat ću
Ona tetura ja joj kažem:
Ako ti je zlo, ako ti se povraća
Daj popij nešto, eksaj bocu tekile, neće te ulovit ćaća
Pa joj drkam po grudima, pa je razvaljujem mudima
Pa je nudim kokainom, pa je polijevam skupim vinom
Pa je razvaljujem klinom, mojim, svojim
Ničeg se ne bojim, jer uvijek dobro stojim
S erekcijom, ritam sekcijom
Ne puštam te dok ne ovladaš lekcijom
E sad kad sam se nabušio mufa idem nešto razbit!
refren:
Party, party, glavom klimaš
Daj mi malo, znam da imaš
Party, party, glavom mičeš
Dok te je-je, glasno vičeš
Party, party, glavom njišeš
Dok te ližem, ti mi sišeš
Party, party, sve do zore
Party, party! Party, party!
Bijela Misa-O:
Volimo ritmove lude, beatove brze
Nek nas nose, volimo kad nas mrze
Volimo živote kratke, žižu
Za morone eks i koku da ih dižu
Tri ujutro, volimo grč mišića
Osmijehe, kemijsku sreću slabića
Ovo je naš party, nezaboravna zabava
Nikad kao druge, nikad labava
Pet ujutro, vruće, vruće vibracije
Tako smo dobri, za jebene ovacije
Šest, letimo, ovo je drugi svijet
Blještava svjetla, sanjam cvijet
Ritmovi naši ludi, beatovi brži
Nemaju kraja, razvaljeni do srži
Aga Th'ante:
Party party party od sumraka do podne
Same cure zgodne sišle s piste modne
Da ih zadovolje najigrači kako priliči
Ne može bit bolje reću van u dvi riči
Cure sve polude kad radiš im o klići
Odmah se ponudila - Mrči da kričin
Kad se popne gori s puta joj se miči
Skači stenji viči to rodeu sliči
Druga slatko gleda ne srami se prići
Nema boljeg načina za dušu izličit
refren:
Party, party, glavom klimaš
Daj mi malo, znam da imaš
Party, party, glavom mičeš
Dok te je-je, glasno vičeš
Party, party, glavom njišeš
Dok te ližem, ti mi sišeš
Party, party, sve do zore
Party, party! Party, party!
Ripper:
Ja znam da me voliš
I da mi želiš biti sve na svijetu
Ali ja se ne mogu odreći partyja
Boo Razz:
Dijete uči šta je party, gledaj kak se roka
Pa rima iz grla, u njeg šampanjac, u nos koka
Buraz gledaj šta je tulum, nek se ide do kraja
Uz svjetla bazena gošća predano mi siše jaja
Za zabavu gledam ako ima kog za razbit
Pa da napišem rap, šoru unovčit i uglazbit
Šta me gledaš kao čudo, jel' ti jezik možda vezan
Bolje reci šta imaš dok sam još polutrijezan
Jer poslije ću mater da ti jebem
Dok ti u usta budem turo hladni 9 mm
A ženi nešto tvrđe, toplije, opasnije neg uzi
Pa tulum je brate mili, mora nešto da se guzi
komentiraj (5) * ispiši * #
Poetski četvrtak s Ivanom Hercegom
četvrtak , 21.04.2005.Hrvatsko društvo pisaca u četvrtak, 21. travnja u 20 sati priređuje 'Poetski četvrtak' s Ivanom Hercegom. Voditeljica tribine je Dorta Jagić.
O autoru
Ivan Hercegrođen je 7.6.1970. u Krapini. Studirao kroatistiku. Radi kao redaktor u Jutarnjem listu. Pjesnik, prozaik. Pjesme su mu prevodjene na poljski, madjarski i makedonski jezik.
Objavio knjige pjesama:
- Naša druga imena, SKUD I.G.Kovacic, Zagreb 1994.
- Noć na asfaltu, Matica hrvatska Karlovac, 1996.
- Snimke zemaljskih uzdaha, Meandar, Zagreb 1997.
- Andjeli u koroti, Meandar, Zagreb 2004.
Nagrade:
- Goran, 1994.
- Zdravko Pucak, 1996.
Izvor:culturenet.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
Šest knjiga novoga pape Benedikta XVI. na hrvatskom jeziku
srijeda , 20.04.2005.
Kao što već znate, nasljednik Karola Woytile je Benedit XVI, odnosno kardinal Joseph Ratzinger.
Hrvatski nakladnici 'Verbum', 'Kršćanska sadašnjost', 'Mozaik knjiga' i 'U pravi trenutak' objavili su tijekom zadnjeg desetljeća šest njegovih knjiga.
U knjizi "Sol zemlje" (1997.) koju je objavio zagrebački nakladnik "Mozaik knjiga", kardinal Ratzinger pisao je o temeljnim pitanjima kršćanstva i ulozi Crkve u sadašnjem vremenu.
Zagrebacki nakladnik "Mozaik knjiga" objavila je i njegovu knjigu "Bog i svijet" (2003.) u kojoj on progovara o tajnama vjere u 21. stoljeću.
Zagrebacki nakladnik "Kršćanska sadašnjost" objavila je Ratzingerovu knjigu "Uvod u kršćanstvo" (1999.), a poznata splitska nakladna kuća "Verbum" objavila mu je knjige "Razgovori o vjeri" (1999.) i "Bog je s nama" (2004.).
U knjizi razgovora s katoličkim novinarom Vittoriem Messori, "Razgovori o vjeri" (1999.), Ratzinger progovara o liturgiji, đavlu, anđelima, modernim krivovjerjima, duhovnosti, ulozi biskupa, ekumenizmu, povijesnoj ulozi inkvizicije, ređenju žena za svećenike, ćudorednom nauku, progresizmu i tradicionalizmu u Crkvi te pitanjima svećeničkih i redovničkih zvanja.
Zadnja objavljena knjiga "Bog je s nama" progovara o Euharistiji, kao središtu vjerničkoga života.
Đakovački nakladnik "U pravi trenutak" objavio mu je, u suautorstvu s teologom Hansom Maierom, knjigu "Demokracija u Crkvi".
Kardinal Joseph Ratzinger, odnosno novoizabrani papa Benedikt XVI. (1927.), jedan je od najuglednijih katoličkih teologa, a bogosloviju je predavao na sveučilištima u Muenchenu, Bonnu, Muensteru, Tuebingenu i Regensburgu.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je godine 1981. pročelnikom Kongregacije za nauk vjere.
Izvor :culturenet.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
Rezultati projekta Bookcrossing u Hrvatskoj
O akciji BOOKCROSSING na ovom sam mjestu već pisao (vidi pod 15.06.2004.) a prije neki dan od pokretača projekta Bookcrossing u Hrvatskoj Velimira Šuberta primio sam mail kojim me izviještava o dosadašnjim rezultatima akcije.
BOOKCROSSING - CROATIA
PREGLED KNJIGA PO GRUPAMA
do 11. 04. 2005.g. "oslobođeno" je ukupno 3275 knjiga od čega :
Ljudska prava 19,0%
Zdravlje 15,0%
Duhovno štivo 14.5%
Ovisnosti 14,0%
Odgoj 11,0%
Brak 6,1%
Biblija 4,5%
Iskustva 3,5%
Lektira 1,9%
Dječje 1,8%
Mladi 1,7%
Beletristika 1,4%
Znanost 1,3%
Povijest 1,1%
Okultizam 1,1%
Poezija 0,9%
Obitelj 0,8%
Aforizmi 0,4%
Ostalo
Pokretač akcije Velimir Šubert zahvaljuje se svima koji su se svojim knjigama uključili u projekt Bookcrossing a posebno Europskom domu, Europskom Pokretu Hrvatske, Knjižarama: Riječ života, Adventus, Znaci vremena, ESDEA, tvrtki GENESIS, Sveučilišnoj knjižnici, Udrugi za vjersku slobodu u RH i svima ostalima...
komentiraj (3) * ispiši * #
Sarajevski sajam knjiga
utorak , 19.04.2005.
Ovogodišnji Sarajevski sajam knjiga održava se od 20.4. do 25.4. i na njemu će se bilo samostalno bilo preko Zajednice nakladnika i knjižara predstaviti veći broj hrvatskih nakladnika i autora, a održati će se i dva okrugla stola na kojima će biti riječi o nakladničkoj situaciji u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te o suvremenoj prozi u obje zemlje.
U nastavku vam donosim program nastupa hrvatskih autora :
srijeda 20. 04. 2005.
18.00 Kamerni teatar 55
Predstavljanje knjige: Gordana Muzaferija - Kazališne igre Mire Gavrana, nakladnik Hrvatski centar ITI - UNESCO Zagreb
četvrtak 21.04. 2005.
12.00 Hrvatski štand
Svečano otvaranje hrvatskog štanda
govore: Čedomir Višnjić, pomoćnik ministra kulture / Zdenko Ljevak, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara
13.00 Hrvatski štand
Okrugli stol: Situacija na tržištu knjige u vrijeme prodaje knjiga uz novine / suradnja nakladnika u prodaji i suizdavaštvu
sudjeluju: Zoro, Buybook, Ljevak, AGM, Mozaik knjiga, Fraktura i drugi zainteresirani nakladnici
15.00 Hrvatski štand
Druženje s autorom: Slobodan Novak
17.00 Hrvatski štand
Predstavljanje autora: Zvonko Maković s knjigama Međuvrijeme, Riječi s izložbe i Dimenzije slike
govore: Julijana Matanović, Nives Tomašević i Seid Serdarević
18.00 Hrvatski štand
Predstavljanje knjige: Bill Clinton - Moj život
govore: Nives Tomašević i Zdravko Grebo
19.00 KSC 'Sveti Josip', Mehmed paše Sokolovića 11
Predstavljanje autora: Slobodan Novak s romanom Pristajanje
govore: Slobodan Novak, Nives Tomašević i Mirko Marjanović
petak 22. 04. 2005.
12.00 Hrvatski štand
Predstavljanje autora: Julijana Matanović s knjigama Krsto i Lucijan i Laura nije samo anegdota
govore: Zoran Maljković i Seid Serdarević
13.00 Hrvatski štand
Okrugli stol: Suvremena proza u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sličnosti, razlike, utjecaji
sudjeluju: Renato Baretić, Muharem Bazdulj, Ahmet Burić, Nura Fadila Havijar, Ivan Lovrenović, Zvonko Maković, Julijana Matanović, Goran Samardžić, Roman Simić
14.00 Hrvatski štand
Predstavljanje: Sajmovi knjiga u Hrvatskoj
govore: Zdenko Ljevak - Interliber / Magdalena Vodopija - Sa(n)jam knjige u Istri / Drago Glamuzina i Roman Simić Profilov proljetni sajam
16.00 Hrvatski štand
Predstavljanje autora: Miro Gavran s romanom Poncije Pilat
govore: Julijana Matanović, Zoran Maljković i Miro Gavran
20.00 Karabit, Umjetnička galerija BiH, Zelenih beretki 8
Čitanja: Zvonko Maković / Julijana Matanović / Renato Baretić / Roman Simić
program vode: Goran Samardžić i Seid Serdarević
subota 23. 04. 2005.
12.00 Hrvatski štand
Predstavljanje autora: Roman Simić s knjigom priča U što se zaljubljujemo
govore: Renato Baretić, Seid Serdarević i Roman Simić
17.00 Hrvatski štand
Predstavljanje autora: Renato Baretić s romanom Osmi povjerenik
govore: Renato Baretić, Kruno Lokotar i Seid Serdarević
komentiraj (0) * ispiši * #
Poslušajte MP3 s poglavljima još neobjavljene knjige 'Muke Mikuline'
Nakon što su vrlo originalnim marketinškim pristupom najavili skorašnji izlazak romana 'Gori domovina' (vidi pod 15.04. ), ekipa iz agilne zagrebačke nakladničke kuće AGM ne prestaje nas iznenađivati. Tako na njihovoj web stranici www.agm.hr odnedavno možete poslušati MP3 s tri kratka zaokružena poglavlja priče "Jedanaest uboda" Svjetlana Lacka Vidulića u interpretaciji Tomislava Rališa, koja će USKORO biti objavljena u zbirci priča "Muke Mikuline" , u biblioteci Azbest.
Riječ izdavača:
Majstorska, a prva knjiga Svjetlana Lacka Vidulića, zbirka priča "Muke Mikuline", sastoji se od četiri tematska ciklusa: Jedanaest uboda, Vlado Kilávy: Moja enciklopedija, Muke Mikuline i Ekologija za djecu. Svaki od tih pažljivo projektiranih i filigranski izrađenih ciklusa vrti se oko različitih tema, pri čemu Lacko Vidulić demonstrira rijetko viđeno spisateljsko umijeće, vrtoglavi verbalni ekvilibrizam i homeopatsku iznijansiranost. Njegov raspojasani, vragolasti pripovjedač gotovo u pravilu će iz ironičnih epskih hemisfera svako malo skliznuti u psihu lika, uštipnuti mikro i lansirati ga u makro, baratati povećalima i dalekozorima, mijenjati glasove - i pri svemu tome dobro se zabavljati. Naime, Muke Mikuline počivaju na "prekomjernoj zanimljivosti svijeta".
O knjizi svoje su rekli i :
'Jedanaest uboda' Svjetlana Lacka Vidulića tranširaju jedan banalni događaj, primjer obiteljskog nasilja na rubu seksualne patologije, u jedanaest žanrovskih i diskurzivnih varijanti. Nema literarne tradicije koja ne odzvanja u njegovu tekstu, preuzeta ili ironično prerađena, nema žanra koji nedostaje u diskurzivnoj igri: lirika psovke, analitička preciznost opisa, poetika toka svijesti, bezbrižna naracija, esejizirani monolozi...
Andrea Zlatar o ciklusu Jedanaest uboda
U sumraku hrvatske književnosti koja u stidnoj žurbi ispire blato svoje balkanske historije i svojih kolektivnih zanosa estetskih i političkih (da bi to dublje ugazila u gnjilež tržišne logike, ljubeći noge šačici čitatelja u amputiranom kronlandu); u mraku hrvatske leksikografije koja u viteškoj vojni protiv novih medija novači fušere i diletante da utiskuju pljesniva znanja u raskošne sveske, bez imalo mozga i kreacije - Vidulićeva 'Enciklopedija' svijetli nepatvorenim sjajem.
Miroslav Krleža o ciklusu Vlado Kilávy: Moja enciklopedija
O autoru
Svjetlan Lacko Vidulić (Zagreb, 1968.) nakon studija germanistike i komparatistike zaposlio se kao predavač njemačke književnosti na fakultetu, a volio bi raditi i kao raznosač hitne pošte na biciklu, lektor za hrvatski jezik u prekomorskim zemljama, pisac pogrebnih govora i dr.
Prozu objavljivao u književnim časopisima i na radiju, a volio bi da je napisao zbirku priča Latice u getribi (2001), kontroverzni roman Migrena popušta nakon povraćanja (2003) i dr.
komentiraj (0) * ispiši * #
Natječaj za 'queer bajke'
ponedjeljak , 18.04.2005.Queer Zagreb festival, koji će se ove godine održati od 7. do 11. rujna, uvelike će se baviti "heteronormativnošću djetinjstva". U sklopu festivala raspisan je natječaj za - queer bajke. O čemu se radi? Organizatori kažu: "Moderne se bajke pomalo rugaju onim starima i njihovim strahotama. Queer bajke bi mogle pokušati otkloniti strahote od predrasuda, stereotipa, gluposti,...i pomalo se rugati tradiciji, onako, reda radi. Queer je i dalje pojam koji označava: čudno, ekscentrično, nekonvencionalno, pomaknuto, drugačije, homoseksualno, transrodno…"
Žiri (Nataša Govedić, Miljenko Jergović i Anđa Marić) će ocjenjivati bajke koje pristignu na natječaj, a najbolje će biti uvrštene u ilustriranu zbirku čije se izdavanje planira do kraja godine. Autor/ica najbolje bajke osvojit će i 1000 kuna.
Natječaj je otvoren od 15. travnja do 15. lipnja, bajke se primaju na mail natasa@queerzagreb.org, a rezultati će biti objavljeni u srpnju.
komentiraj (7) * ispiši * #
Što čitam?
"Najopasnije od svega, ono na što me posebno želi upozoriti, jedini faktor koji je poslao cijele čete mladih jadnika u magle ludosti, jest čitanje knjiga. Ta loša navika se raširila u novijim naraštajima i stari je neizrecivo zahvalan što ja do sada nisam pokazivao takve sklonosti. Duševne su bolnice pune ljudi koji su previše čitali. Nekoć su bili kao ti i ja, fizički snažni, slobodoumni, zadovoljni i uravnoteženi. Onda su počeli čitati. Najčešće sasvim slučajno. Prehlada s nekoliko dana u krevetu. Neki lijepi omot za knjigu koji je pobudio znatiželju. I najednom se rodila loša navika. Prva je knjiga vodila sljedećoj. I sljedećoj, i sljedećoj, karike u lancu koji vodi ravno u vječnu noć duševne bolesti. Jednostavno se ne može prestati. Gore od droge.
Možda bi se moglo s najvećim oprezom koristiti knjige iz kojih se može nešto naučiti, enciklopedije ili priručnike tipa 'uradi sam'. Ono što je opasno je lijepa književnost, tu se poticalo i ohrabrivalo razmišljanje. Fuj, sotono bježi! Tako rizični proizvodi koji stvaraju naviku bi se trebali prodavati samo u trgovinama pod državnim nadzorom uz predočenje osobne iskaznice, racionalizirano, samo ljudima u zreloj dobi."
Mikael Niemi - 'Pop glazba iz Vittule' (AGM, 2005., str. 186.-187.)
komentiraj (0) * ispiši * #
KRITIKA : Velimir Grgić i Marko Mihalinec - "ŽUTI TITL - drugačija filmska enciklopedija" (AGM, 2004.)
subota , 16.04.2005.KRITIKA : Velimir Grgić i Marko Mihalinec - "ŽUTI TITL - drugačija filmska enciklopedija" (AGM, 2004.)
Želite znati kako se zove Stalloneova majka? Tko ima najbolje brkove filmske povijesti, a tko najbolje sise u teen hororima? Kakvu fudbalerku George Clooney uzgaja u “Povratku paradajza ubojice”, a kakav povez preko oka nosi David Hasselhoff u “Bijesnom Nicku” ?
Kako završava “Pasija" ? Koji je najbolji sportski film Ingmara Bergmana i kako je Nicole Kidman, ulogom vukodlaka i vozačice BMX-a zadužila čovječanstvo? Što je zajedničko Herzogu i Tomu Greenu? Orsonu Wellesu i Dolphu Lundgrenu?
Osim svega toga u u “Žutom titlu” pročitati možete sve i o:
5 najiritantnijih slavlja nakon uspješnog rješavanja teške i opasne situacije, 9 kultnih scena s invalidskim kolicima, 33 najbolesnija iživljavanja s ljudskim tijelom, 6 razloga zašto Jackieu Chanu treba dići spomenik, 11 kultnih scena prdenja, 10 najboljih zabava s mrtvim ljudskim i neljudskim tijelom, 6 filmova koje ćete pamtiti i po odlascima iz objekta ili prometala koji netom poslije eksplodira, 20 najboljih rješavanja glavnog negativca, 16 legendarnih razdjevičenja, 9 najboljih transformacija žene u čudovište (i obratno)… ili o povraćanju glista, jedenju vlastite ruke, šmrkanju hrena i čokoladnom pudingu na guzici starog Phila! te o još pregršt sličnih celuloidnih poslastica…
”Žuti titl” malo je drukčija knjiga o filmu, “s naglaskom na akcijske heroje osamdesetih, azijsku kinematografiju, holivudsku teen produkciju, krv, crijeva i sise” kako to jedan od autora, Velimir Grgić, kaže. Knjiga je nastala kao produkt nepatvorene filmofilije, od dvojice autora odraslih na žutotitlovanim piratskim videokasetama, ljetnim matinejama, kampiranju u videotekama; bez ikakve kalkulacije i pozerstva ali s neskrivenim dozama prezira prema hollywoodskoj mašineriji proizvodnje praznine i blocbusterskog besmisla. Autori su velik dio svojih džeparaca godinama trošili na nabavku manje znanih i teže dostupnih filmskih uradaka (“poslovni dealovi s indonezijskim VCD distributerima i piratima iz Guangdonga”), koje će mnogi, po njima pogrešno, nazvati trashom, iako oni smatraju da omjer u knjizi između “trasha” i tzv. “normalnih” filmova svakako ide u korist potonjih. Knjiga je ustvari posveta neprežaljenim danima djetinjstva kada se za “Američkog ninju” ili “Tarzana” nakon višesatnog čekanja u redu mogla dobiti tek karta za “stajaće” mjesto u kinu, a vrijeme do domaće projekcije filma a nakon američke premijere brojalo se u godinama.
“Žuti titl” bez sumnje će razveseliti svakoga tko s nemalo sjete još pamti vremena kada su salvama smijeha, aplauza, zvižduka i ovacija bivale začinjene filmske projekcije, te sve one koji su pri izlasku iz dvorane redovito na onom najmlađem i najmanje jakom iz škvadre isprobavali, široko raširenih usta i očiju, na velikom ekranu netom odgledane, borilačke vještine.
Autori inzistiraju na pristupu filmu s emocijama i otvorena srca a ne kao matematičkoj jednadžbi ili pukom odrađivanju posla i podebljanju bankovnog konta, a svaki je film svoje mjesto u knjizi zaslužio ljubavlju koju je autorski dvojac prepoznao kao osnovni motiv nastanka dotičnog filmskog uratka.
Knjiga je sastavljena od niza otkačenih top lista (poput npr. “11 najboljih susreta s ljudskim tijelom bez pojedinih dijelova”, ili “17 najboljih rezanja ljudskih tijela”, odnosno “16 najboljih svladavanja brojčano nadmoćnijeg neprijatelja” itd.) popraćenih kratkom bilješkom o samom filmu iz kojega scena potječe, te opisom scene čijom je zaslugom film dospio na listu i fotografijom iz filma. Kao što već rekoh, većinom se radi o manje poznatim ili već davno zaboravljenim filmovima, a listanje i čitanje duhovitih bilješki neizostavno budi želju za gledanjem svakog u knjizi spomenutog djela. Osim filmova, knjiga u 4 zasebna bloka ( “17 najvećih igrača i igračica” , “9 skoro pa najvećih igrača i igračica”, “7 kraljica maturalne večeri” i “14 viteza Orijenta” ) obrađuje i niz glumačkih i redateljskih imena, a posebno je zanimljiva kategorija “14 viteza Orijenta” u kojoj autori donose bio- i filmografije azijskih akcijskih junaka od kojih prosječan ljubitelj filma bar za polovicu nikad nije čuo.
Inače, autorski dvojac čine bivši urednik, idejni začetnik i pokretač “Nomada”, a sadašnji novinar T-comovog portala, te autor knjige o hip-hopu “Ritam & Rima” te o Eminemu “Eminem: Američki Ninja” Velimir Grgić (r. 1978.) i grafički dizajner i glazbenik poznat kao Plazmatick Marko Mihalinec (r. 1979.).
Iz svake stranice knjige izbija provokativan i otkačen, nepretenciozan dah prerano upokojenog i nikad prežaljenog “Nomada” a “Žuti titl” bez sumnje će nemalo iziritirati sve filmske čistunce, elitiste i art-snobove. Istina, inzistiranje na provokativnosti i uzdizanju od kritike i filmske struke nepriznatih filmskih djela sa sobom nosi i moguću opasnost odskliznuća u jedan novi oblik snobizma i isključivosti, ali u slučaju “Žutog titla” strah je neopravdan jer se prije svega radi o krajnje subjektivnom i intimnom, nepretencioznom izboru. “Žuti titl” jednostavno je “almanah ljubavi prema filmu” te ga treba čitati upravo onako kako je i napisan, s velikom dozom opušenosti i spremnosti na zajebanciju. Posebice iz razloga što Grgić i Mihalinec uvijek, kako kažu, “između nostalgije i edukacije, biraju zabavu”. Izlišno je reći kako ćete njome i tek letimičnim prelistavanjem ove “drugačije filmske enciklopedije” bogato biti nagrađeni. Eeeeee, a što vas tek čeka kad u svoj DVD gurnete koji od ovih naslova...
P.S. Inače, knjiga je popraćena i vrlo atraktivno dizajniranom web stranicom www.zuti-titl.com na kojoj je smješten cijeli sadržaj knjige, a autorski je dvojac redovito puni i novim, u knjigu neuvrštenim tekstovima.
(Napisao: Božidar Alajbegović, ožujka 2005.)
komentiraj (2) * ispiši * #
Natječaj za književnu nagradu »Drago Gervais«
petak , 15.04.2005.Evo nešto za Idu, a vjerujem i druge bi moglo zanimati
Natječaj za književnu nagradu »Drago Gervais«, čiju je organizaciju preuzela Gradska knjižnica Rijeka, bit će objavljen u sredstvima javnog priopćavanja 18. travnja, a dodjela nagrada najavljena je za rujan. To nije i jedina novost u vezi ove tradicionalne nagrade, koja se od 1961. dodjeljivala godišnje, a od 1974. godine bijenalno.
Kako je jučer priopćio odbor nagrade, čiji su članovi Ivanka Persić i Marija Šegota-Novak (počasno), mr. sc. Velid Đekić, dr. sc. Danijela Bačić-Karković i Aljoša Pužar, nagrade će se od ove godine dodjeljivati u dvije kategorije, a jedini je kriterij da sudionici budu državljani Republike Hrvatske.
Prva nagrada u visini od 20.000 kuna dodijelit će se najboljem neobjavljenom književnom djelu (roman, zbirka poezije, zbirka novela, drama i drugo), a u drugoj je kategoriji nagrada za najbolje objavljeno književno djelo na čakavštini, koja također iznosi 20.000 kuna.
U kategoriji najboljeg neobjavljenog književnog djela nagrada se sastoji i u objavljivanju djela.
Prema propozicijama natječaja za nagradu u kategoriji za neobjavljeno djelo predaju se anonimni rukopisi. Na rukopis treba napisati šifru, priložiti zapečaćenu omotnicu u kojoj se nalaze šifra, ime i prezime autora, adresa, telefon i e-mail adresa. Dopušteno je poslati samo jedan književni rukopis (u pet primjeraka), koji ne smije biti objavljen prije ili za vrijeme natječaja, a nagrađeni se autor obvezuje ustupiti prava za izdavanje djela Gradskoj knjižnici Rijeka.
Za nagradu u kategoriji objavljenog djela na čakavštini konkuriraju knjige objavljene u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. ožujka 2005. Prijedloge i knjige mogu poslati autori, nakladnici i sve ostale fizičke i pravne osobe, a za nagradu u ovoj kategoriji mogu se natjecati i osobe koje nisu državljani Republike Hrvatske. Rok za predaju radova je 1. lipnja, a dostavljaju se na adresu: Odbor književne nagrade »Drago Gervais«, Gradska knjižnica Rijeka, Matije Gupca 23, 51000 Rijeka. O dobitnicima nagrada odlučivat će prosudbeno povjerenstvo u sastavu Laura Marchig, Daniel Načinović, Sibila Petlevski, Ljubomir Stefanović i Milorad Stojević. Rezultati natječaja bit će objavljeni 15. rujna na web-stranici Grada Rijeke www.rijeka.hr.
Izvor : Novi list
komentiraj (4) * ispiši * #
Postani lik u romanu 'Gori domovina' !!!
Pojašnjenje gornjeg naslova potražite u mailu kojega vam dajem na uvid a kojega sam primio iz uredništva AGM-a
Poštovani!
Po prvi put u povijesti hrvatske književnosti imate priliku svoje osobno ime, ime svojih prijatelja ili zaposlenika, ugraditi u jedan roman, i to ne bilo kakav! Radi se o hit-knjizi «Gori domovina: Steve i Samoula u Hrvatskoj» Zorana Lazića i Tonćija Kožula, o knjizi poduprtoj «Pismom ovjere» istaknutih i uspješnih umjetnika, te ugledom izdavačke kuće AGM, apsolutnog rekordera po broju osvojenih nagrada (14!) tijekom 2004. godine.
Da i vaše ime uđe u finalnu verziju knjige, dovoljno je na adresi: goridomovina@yahoo.com rezervirati svoj lik, a potom, po potvrdi rezervacije, općom uplatnicom uplatiti adekvatan iznos na račun:
AGM d.o.o, Mihanovićeva 28, Zagreb
Žiro račun: Zagrebačka banka
2360000-1101341606
s naznakom: za "Gori domovina", (ime lika/likova)
Imena likova možete kupovati do 30. travnja.
Roman izlazi tijekom svibnja u biblioteci "Azbest".
O romanu:
«Gori domovina: Steve i Samoula u Hrvatskoj» je urnebesna satira i parodija špijunsko-akcijskog žanra i TV serijala, roman u kojemu se Umire muški u hrvatskom Southparku. Konačno, to je i roman roman s ključanicom kroz koju se viri u hrvatsku zbilju: iz SADa u Hrvatsku stižu slavni tajni agenti Steve i Samoula sa zadatkom da odgonetnu tko to pali naše šume!
Prolog romana možete pročitati na: http://www.vanbalona.com/GoriDomovina
Uskoro na siteu AGM-a i na bratskim siteovima copyleft MP3: "Vrući party!", promo pjesma romana "Gori domovina", by "Vruće Kitice Posse" feat. Rea, Sana, Ripper!!!
Za Vaš put u besmrtnost spremili smo
KATALOG LIKOVA KOJI TRAŽE IMENA
1) Likovi koji pričaju, (500 kuna po liku)
- Makedonski veleposlanik, ujedno i ugledni znanstvenik, upoznaje Stevea i Samoulu na domjenku makedonskog veleposlanstva; posjeduje vrijedne informacije, no nedugo potom pada kao žrtva atentata. (Kupac lika mora imati makedonsko prezime.)
- Ministar obrane RH, mutan lik, povezan s Rankom Stanisavljevićem Neronom, prvoosumnjičenim za palež po Hrvatskoj; njihov je razgovor prenesen u transkriptu tajne službe.
- Vozač kojeg Steve i Samoula ustopaju na putu do Pirovca; brbljavi dalmatinski šaljivčina koji uporno pokušava zapodjenuti razgovor, na bilo koju temu i po svaku cijenu.
- Mlada ženska estradna zvijezda u usponu; pokušava se dodvoriti Steveu i Samouli koji se predstavljaju kao međunarodni lovci na talente.
- Sladoledar u splitskoj slastičarnici; pučki mislilac opsjednut tzv. «splitskim stanjem uma».
2) Likovi koji manje pričaju, ali pričaju (400 kuna):
- Carinik/ca na zagrebačkom aerodromu koji dočekuje Stevea i Samoulu.
- Blagajnica na zagrebačkom autobusnom kolodvoru
- Konobar/ica na ljetnoj terasi pirovačkog kafića sa živom glazbom
- Svjedok ubojstva makedonskog veleposlanika – čovjek koji se slučajno zatekao na mjestu ubojstva, u pothodniku na Folnegovićevom naselju
- Konobar u pirovačkoj pizzeriji mafijaša Ranka Stanisavljevića – Nerona
3) Individualizirani likovi koji se spominju imenom i prezimenom, ali ne pričaju (300 kuna):
- Glasnogovornik/ca MUP-a.
- Načelnik općine Pirovac, član lokalnog piromanskog društva «Tintilinić»
- Vlasnik bifea «Zoljica» u Brnazama, žrtva reketara
4) Likovi koji se spominju književnim djelom i punim imenom i prezimenom (300 kuna):
- Autor/ica knjige (tri do pet «likova») koju Steve i Samoula primjećuju među brojnima u bogatoj kućnog biblioteci drugoosumnjičenog Željka Bagudine (kupac lika može, po želji, i dati naslov «svojoj» knjizi).
5) Troje do petoro ljudi koji se punim imenima i prezimenima pojavljuju u zajedničkom društvu (200 kuna):
- Na domjenku u makedonskom veleposlanstvu.
- Na prijemu kod mafijaša Željka Bagudine na dan Sinjske Alke
- sve cijene su izražene bez PDVa (dakle, 610, 488, 366, 244 kune)
- ako netko kupi šest imena likova (bilo kojih), sedmo ime dobiva besplatno
Glavni urednik AGM-a:
Kruno Lokotar
NE BUDI LUD, POSTANI LITERARNI HOLLYWOOD!
AGM d.o.o.
Mihanoviceva 28
Zagreb
tel. 01 4856 313, 01 4856 314
fax 01 4856 316
www.agm.hr
AGM je uveo i primjenjuje
sustav upravljanja kvalitetom
ISO 9001 : 2000 / EN ISO 9001 : 2000
Usitinu jedinstven način promocije, nema šta! Svaka čast!
komentiraj (1) * ispiši * #
Natječaj za pjesnike na čakavštini
četvrtak , 14.04.2005.Pučko otvoreno učilište Poreč - Gradska knjižnica raspisuje natječaj za pjesme na čakavštini.
Pozivaju se pjesnici da pošalju neobjavljene pjesme (tri i više), sve u dva primjerka, između kojih će stručni izbornik izabrati one koje će se tiskati u zbirci pjesama 'Verši na šterni'.
Izabrani pjesnici stječu pravo kazivati svoje stihove na XII. Susretu čakavskih pjesnika Istre u Vižinadi, 11. lipnja 2005.
Pjesmama treba priložiti kraći pjesnički životopis te sve poslati na adresu:
Pučko otvoreno učilište Poreč, p.p. 46, 52440 Poreč, s naznakom "Za Verše na šterni".
Sve eventualne nedoumice riješite pozivom na broj 052/ 434-196
komentiraj (1) * ispiši * #
Promocija Simićeve zbirke priča 'U što se zaljubljujemo?'
Je li moguće voljeti i biti voljen?
Je li moguće razumjeti i biti razumljiv?
Je li ljubav vječna?
Je li bezopasna?
I doista, u što se sve zaljubljujemo?
Na ova i mnoga druga, slična pitanja, odgovore saznajte na promociji knjige priča 'U što se zaljubljujemo?' Romana Simića koja će se održati danas, 14.travnja u Profilovom Megastoreu (Bogovićeva 7, Zagreb) s početkom u 19 sati.
Osim autora, o knjizi će govoriti još i Miljenko Jergović, Edo Popović i Zoran Ferić
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO : Ephraim Kishon -"Priče o životinjama" (Hena com, 2005.)
srijeda , 13.04.2005.Novoobjavljena knjiga PRIČE O ŽIVOTINJAMA, Ephraima Kishona trinaesti je već po redu naslov tog popularnog pisca u izdanju zagrebačkog Hena coma.
Knjigu je s njemačkoga preveo Zlatko Crnković , uredio: Fikret Cacan, a ilustriao: Ninoslav Kunc
Osim najbolje supruge na svijetu i njegove djece, tema priča su i razne životinje: od normalnih kućnih i dvorišnih ljubimaca, (mačaka, pasa i pidžama-riba), do nedužnog magarca pa cirkuskih lavova te jednodnevne muhe, dosadne kao noćna mora. Kako dresirati psa, otjerati muhu, nahraniti lava, pokrenuti osla - važna su pitanja koja na svojoj koži rješava čarobni i neprežaljeni Ephraim Kishon.
O autoru
Ephraim Kishon (1924-2005) rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffmann. Godine 1944. upućen je njemačkim transportom u logor smrti Sobibor u Poljskoj, ali se, tajeći svoje židovsko podrijetlo, spašava. Nakon rata završava kiparstvo u metalu na Likovnoj akademiji u Budimpešti. Od 1945. godine piše kazališne komade i satire, a 1947. osvaja prvu nagradu na natječaju za najbolji roman u Mađarskoj svojim prvencem Moj češalj. Godine 1949. odlazi iz Mađarske u Izrael, gdje postaje popularni satiričar Ephraim Kishon. Više od 40 godina živio je u braku sa Sarom, a nakon njene smrti, ženi se početkom 2003. godine austrijskom književnicom Lisom Witasek. Kishonove su knjige do sada tiskane u 43 milijuna primjeraka i prevedene na 37 jezika. Obiteljske priče Kod kuće je najgore najčitanija je hebrejska knjiga poslije Biblije. Na hrvatski je prevedeno 18 Kishonovih knjiga. Umro je potkraj siječnja u svom domu u Švicarskoj, dok je Hena com pripremao ovu knjigu. Ražalostio je srca bezbrojnih čitatelja i gledatelja: riječi ljubavi prema voljenom piscu našle su se na stranicama novina, u emisijama, na sajtovima te u bezbrojnim anonimnim blogovima (npr. umpaumpa.blog.hr).
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO : Daša Drndić - "After eight" (Meandar, 2005.)
Zagrebački Meandar upravo je objavio knjigu književnih ogleda After eight iz pera Daše Drndić, poznate nam po romanima Doppelganger, Leica format, Tottenwande itd.
Iz pogovora Andree Zlatar:
“Posebnost književnih ogleda Daše Drndić jest u tome što se u njima spajaju profesionalni književnokritički interes i literarna inspiracija, te na taj način dobivamo tekstove koji uz teorijsku imaju i književnu vrijednost. Daša Drndić je jasna i precizna u svojim analizama, vodeći računa da pojedino književno djelo kontekstualizira kako u okvirima domaće tradicije tako i u okvirima svjetske književne produkcije. Uz prevladavajući interes prema književnoj prozi, Daša Drndić u svojim se ogledima bavi i analizom značajnih kulturoloških, socioloških i politoloških studija, u kojima do izraza naročito dolazi njezina izoštrena i nezavisna intelektualna kritička misao. Riječ je o studiji koja ima sluha kako za kontinuitet dvadesetostoljetne književnosti tako i za pomake u redefiniranju tradicionalno postavljenih granica između književnosti i zbilje, te između književnih i izvanknjiževnih tekstova." (Andrea Zlatar)
komentiraj (0) * ispiši * #
Krimić u mailovima
utorak , 12.04.2005.
Michael Betcherman, pisac i scenarist iz Kanade i David Diamond, novinar i književnik iz Kalifornije, dosjetili su se neuobičajenoj formi prezentacije kriminalističke priče.
“The Daughters of Freya” je kriminalistički roman koji do čitatelja dopire kroz stotinjak e-mail poruka u periodu od oko tri tjedna. Zainteresiranim čitateljima priča je strukturirana u obliku “kopija” mailova koje glavna junakinja razmjenuje s ostalim likovima romana, čime se pojačava napetost i osjećaj realnosti priče. Naravno, samo prva tri e-maila možete pročitati besplatno, a ako vas priča povuče, cijelo djelo tj. ostatak mailova plaćate 7.49 $.
Kako do svega toga, pitate se? Putem linka http://emailmystery.com
Okosnica radnje je potraga za djevojkom Lisom, za kojom se traga nakon što se priključila kalifornijskom kultu koji propovijeda seksualne odnose sa strancima kao put prema svjetskom miru. Prva poruka, kojom roman i započinje, jest poruka Lisina oca Dona njegovoj prijateljici Samanthi, u kojoj je očajnički moli za pomoć. Samantha, novinarka čiji je privatni život ionako u popriličnoj zbrci, odlučuje pomoći prijatelju, istražiti stvar i napisati novinarsku priču u kojoj bi raskrinkala kult, ne bi li na taj način pomogla prijateljevoj kćeri da se “vrati na pravi put”…
Ovaj književni eksperiment do sada je dobio vrlo dobre kritike, iako se napominje kako ovo nije prvi takav projekt na webu. Naime, idejnim začetnikom naracije kroz mailove smatra se Carl Steadman, sa svojom kratkom fikcijom “Two Solitudes” iz 1994. godine.
Hrvatski krim-pisci, što se čeka?
Izvor : MVinfo
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO : Renato Baretić - "Kadrovi kadra" (AGM, 2005.)
Renata Baretića izlišno je predstavljati. AGM nam je upravo podario zbirku Baretićevih kolumni 'Kadrovi kadra' na temu televizije koje je ovaj dugi niz godina objavljivao u Slobodnoj Dalmaciji, Feralu, Globusu, Fokusu itd.
O knjizi su rekli
«Kadrovi kadra» Renata Baretića su spomenar jednog medija, zabilježenog tijekom jednog desetljeća; važnog desetljeća, važnog, najvažnijeg medija, a Baretićev spomenar je postao, mimo svoje volje – dragocjeni dokumentarac. Ali «Kadrovi kadra» su i knjiga satira koja, zahvaljujući svojoj vrsnoći postaje povijesna čitanka, udžbenik, manual, svakako, štivo kojemu se žanr teško može odrediti. Renato Baretić vrlo odgovorno, strasno, pa ako želite i osobno, a nadasve duhovito, secira tvorevinu zvanu Hrvatska televizija. On je specijalist i spicijalac za tu rabotu. On je majstor ironije. On brzo i sigurno poentira. Zahvaljujući ovom štivu uvjerio sam se, Bogu fala, kako doista postoji ROPOTARNICA POVIJESTI.
Drago Orlić
Izbor iz 400 Baretićevih kolumni koje su objavljivane u politički tako oprečnim glasilima (Slobodna Dalmacija, Feral Tribune, Globus, Fokus, pa opet Slobodna) pokazuje da je ovaj pisac novinar svih ovih godina pisao svoj tekst. I to ga čini iznimnim. Sasvim je sigurno da je Baretić itekako prepoznatljiv po odmjerenosti stavova, umjerenosti ironije i kultiviranom stilu na graničnom području esejistike, novinarstva i književnosti.Ovaj ga je stil/izbor bezbolno odveo u književnost gdje je startao romanom prvijencem «Osmi povjerenik», literarnom senzacijom. Kada se upustimo u čitanje ovih izabranih (ali ne i probranih) kolumni nećemo vjerovati što smo sve uspjeli u ovih petnaestak godina pro(e)živjeti i što smo sve uspjeli zaboraviti.
Uživajte.
Nada Gašić
komentiraj (0) * ispiši * #
Deset kandidata za Večernjakovu nagradu za kratku priču
ponedjeljak , 11.04.2005.
Za jubilarnu četrdesetu nagradu »Večernjeg lista« za kratku priču, koja od prije tri godine nosi ime književnoga klasika Ranka Marinkovića, nominirano je deset priča.
Nominirani autori :
Bartul Matijaca, Stjepan Tomaš, Milko Valent, Romana Brolih, Dražen Katunarić, Enes Kišević, Zdravko Prlenda, Neda Miranda Blažević-Krietzman, Davor Mojaš i Borislav Vujčić.
Između desetorice autora peteročlani će žiri, s akademikom Miroslavom Šicelom na čelu, izabrati tri laureata kojima će nagrade biti uručene 22. travnja na svečanosti u zagrebačkome hotelu »The Westin«.
Književnik i kritičar Tomislav Sabljak, koji je od prve godine, odnosno od 1964., selektor toga Večernjakova natječaja, istaknuo je da je odaziv na jubilarni natječaj bio rekordan – pristiglo je čak 1198 priča.
Osim Miroslava Šicela, Tomislava Sabljaka i Branke Primorac u žiriju su i profesor Krešimir Nemec i pobjednik lanjskoga natječaja Željko Kocaj.
komentiraj (0) * ispiši * #
'Marin Držić' za 2004. Miri Gavranu
Prvu nagradu "Marin Držić" (vrijednu 30 tisuća kuna) za dramski tekst za 2004. Ministarstva kulture dobio je književnik Miro Gavran za tekst "Nora danas", a drugu ravnopravno dijele Marijana Nola za tekst "Fantazija" i Gordana Ostović za tekst "Parsifal", objavljeno je u lčetvrtak na konferenciji za novinare.
Povjerenstvo je dodijelio i dvije treće nagrade dramskoj umjetnici Zdenki Heršak za djelo "Kazalište u kući" i Maji Sviben za tekst "Točka izvorišta".
Nagrade će se uručiti na svečanosti Marulićevih dana 22. travnja u Splitu.
Na natječaj se prijavilo 57 dramskih tekstova, a o nagradama je odlučivalo Povjerenstvo u kojem su bili dramski pisac i kazališni kritičar Boris B. Hrovat, predsjednik te teatrologinja Sanja Nikčević i dramska umjetnica Branka Cvitković, članice.
Pomoćnik ministra Srećko Šestan izrazio je zadovoljstvo velikim brojem dobrih dramskih tekstova te se složio s članovima Povjerenstva da ih sve treba preporučiti za izvedbu.
Boris B. Hrovat je uz ostalo rekao da je Povjerenstvo imalo vrlo zahtjevan posao u određivanju nagrada te naglasio da su tekstovi izraz suvremene hrvatske društvene stvarnosti.
Natječaj je pokazao da je kakvoćom i brojnošću hrvatskoj drami zajamčena budućnost, smatra Horvat.
Nagrade "Marin Držić" dodjeljuju se od 1991. godine.
komentiraj (2) * ispiši * #
KRITIKA : Siri Hustvedt - "Zavezanih očiju" (Profil, 2004.)
subota , 09.04.2005.
KRITIKA : Siri Hustvedt - "Zavezanih očiju" (Profil, 2004.)
Siri Hustvedt supruga je slavnog Paula Austera, a nakon čitanja njezinog debitantskog romana "Zavezanih očiju" (originalno objavljenog 1992. godine poslije kojega je još napisala dva romana te zbirku pjesama i eseja) može se zaključiti kako njih dvoje povezuje puno više toga od zlatnog okova na prstiću i zajedničke adrese. Baš poput slavnog supruga i Siri Hustvedt sklona je metafizici, nelinearnom pripovijedanju i nešto zahtjevnijoj, cerebralnoj prozi, a u romanu "Zavezanih očiju" upustila se u beletriziranje teme identiteta, odnosno njegove uspostave, razgradnje, multipliciranja i zamjene.
Roman se sastoji od četiri poglavlja koja nam donose u prvom licu ispripovijedane fragmente iz svakodnevice dvadesetogodišnje studentice književnosti Iris Vegan i u svakoj od tih četiriju cjelina autorica na različit način pristupa pojmu identiteta. U prvom poglavlju Iris pomaže piscu pri pisanju bilježaka o predmetima iz ostavštine nepoznate mrtve djevojke. Pri tom poslu Iris samu sebe zatječe u pokušaju rekonstruiranja života i identiteta te djevojke na osnovu predmeta kojima se ona za života služila, neprestano se pitajući kriju li predmeti ključ osobnosti njihova vlasnika. Upoznavajući se sa piscem, Iris instinktivno izgovara izmišljeno, lažno ime, a kratko nakon toga i pisac priznaje kako s obzirom na karakter teksta i časopisa u kojemu će tekst izaći, on izabire izmišljeno ime kojime će tekst potpisati. Tako već na prvim stranicama tema identiteta i njegove fluidnosti i zamjenjivosti višestruko biva obrađena, što će stranice koje slijede još dodatno proširiti.
U drugom poglavlju Iris nas upoznaje sa svojim tadašnjim dečkom Stephenom (koji je od početka njihove osmomjesečne veze bio sklon tajiti stvari od nje, pogotovo one vezane za njegovu ličnost - motiv identitetne nedefiniranosti, fluidnosti!) i njegovim prijateljem, fotografom Georgeom. Nakon kraćeg nagovaranja George snima seriju Irisinih fotografija, a jedna od njih kasnije bez njezina znanja postaje dijelom vrlo uspjele izložbe. Ispostavlja se da se radi upravo o fotografiji kojom je Iris bila ponajmanje zadovoljna jer u njoj samu sebe ne uspijeva prepoznati, čime osim opetovanja nedefiniranog junakinjinog identiteta, autorica apostrofira i onu vječnu i neizbježnu opreku između našeg poimanja sebe samih i tuđeg dojma i slike stvorene o nama.
Treće, ujedno i najmanje zanimljivo poglavlje, odigrava se u bolnici gdje Iris zbog učestalih jakih glavobolja provodi nekoliko tjedana u društvu ekscentrične gđe M. i mentalno oboljele gđe O., višestruko podvojene ličnosti koja "nije bila jedna osoba, bila je mnogo ljudi i nitko nije znao tko je ona u određenom trenutku", a koja autorici služi za tematizaciju multipliciranog identiteta. U završnom, najobimnijem poglavlju, autorica se bavi temom zamjene identiteta i to kroz Irisino noćno prerušavanje u muški lik (Klaus) iz novele koju prevodi za profesora Rosea (s kojim stupa u kratku intimnu vezu), a zamjena identiteta za Iris ovoga puta znači i promjenu percepcije stvarnosti. Naslovljavanjem glavne junakinje anagramom vlastitog imena autorica se poigrava još i identitetom autora i njegovim odnosom naspram nosećega lika (posredovanog, ne zaboravimo, u prvom licu jednine!), čime dodatno usložnjava tekst i otvara nova pitanja.
Četiri rukopisne dionice od kojih je roman sastavljen nelinearno su ispripovijedane; događaji se ne nadovezuju jedan na drugi ali završno poglavlje zbivanja povezuje i od rukopisnih (i događajnih) krhotina stvara cjelinu. Radnja je premrežena situacijama u kojima junakinja svoje postupke osjeća kao tuđe, a u vlastitim dijelovima tijela (ruke, prsti ...) ne prepoznaje svoje. Ta su neprepoznavanja tek bljeskovi, ali prilično učestali i odražavaju junakinjinu alijeniranost od sebe same, posebno naglašenu u repetiranim situacijama suočavanja s vlastitim, neprepoznatim odrazima u ogledalu ili kakvom uličnom izlogu.
Identitetna nekonzistentnost i fluidnost najčešći je motiv u romanu, a može ga se iščitati čak i u načinu izlaganja priče - junakinja događaje prepričava u prvom licu, ali bez izraženije introspekcije, kao da priča o nekome drugome, što i sama potvrđuje iskazom da se "osjeća poput lika iz neke farse". Prethodnu tvrdnju junakinja dodatno proširuje tvrdnjom "kako je postala promatrač vlastitoga čina, jedan od šokiranih gledatelja, kao da je izašla iz svoga tijela i posmatra vlastite postupke" pa se zbog toga veći dio rukopisa svodi na prepričavanje postupaka i iznošenje dojmova i zapažanja, s tek rijetkim pokušajima analize uzroka, povoda i motivacije vlastitog djelovanja. Autorica time postiže otvorenost za različita tumačenja, ali i stanovitu nedefiniranost, fluidnost i nedorečenost, kao da identitetnu nekonzistentnost svoje junakinje Siri Hustvedt nastoji pripisati i vlastitome tekstu. A koji neprestano izmiče i klizi ... te naprosto vabi na opetovano iščitavanje.
(Napisao: Božidar Alajbegović, ožujka 2005.)
komentiraj (2) * ispiši * #
Dobitnici Pulitzera 2005.
petak , 08.04.2005.
Marilynne Robinson osvojila je Pulitzerovu nagradu u kategoriji najbolje beletristike za svoj roman o poetskom, modernom promišljanju sedamdesetšestogodišnjeg umirućeg američkog nastavnika. Ovo je drugi roman Amerikanke koja je u spisateljskom svijetu debitirala 1980. godine s hvaljenim romanom "Housekeeping". Njen pobjednički roman 'Gilead' , pisan sažetom, ali kompleksnom prozom, u formi pisma svom šestogodišnjem sinu, radnje smještene u 1956. godinu, pripovijeda nastavnik sa srčanim problemima koji se na svijet s kojeg odlazi osvrće sa strahopoštovanjem, ali i s očajem. Robinson je već osvojila nagradu National Book Critics Circle za "Gilead", kao i nagradu PEN/Hemingway, za već spomenuti "Housekeeping".
"Ovo je nagrada o kojoj slušate cijeloga života. No, svjesna sam kako, osim moje, postoji još puno knjiga te kako je stoga čista slučajnost kad jednu od njih izdvoje nekom nagradom", izjavila je laureatkinja.
John Patrick Shanley osvojio je nagradu u kategoriji najbolje drame za djelo 'Doubt, A Parable' koje govori o svećeniku osumnjičenom za zlostavljanje djeteta.
U kategoriji najbolje biografije/autobiografije trijumfirali su Mark Stevens i Annalyn Swan za knjigu "De Kooning: An American Master", najbolja povijesna knjiga je "Washington's Crossing", autora Davida Hacketta Fischera, Ted Kooserova "Delights & Shadows" najbolja je zbirka poezije, a publicistike "Ghost Wars: The Secret History of the CIA, Afghanistan, and Bin Laden, from the Soviet Invasion to September 10, 2001", Stevea Colla.
Izvor: KIS
komentiraj (1) * ispiši * #
Izdanja '90 stupnjeva' u pola cijene!
četvrtak , 07.04.2005.Do kraja travnja svim registriranim korisnicima zagrebački izdavač 90 stupnjevanudi popust od 50% na sva izdanja!!!
Sve što trebate učiniti je posjetiti stranice www.90-stupnjeva.com, registrirati se kao korisnik i naručiti knjige po cijenama od 22,50 do 49,50 kuna. Plaćanje pouzećem, općom uplatnicom i kreditnim karticama. Poštarina za kupnju iznad 100 kuna je besplatna.
Inače, među izdanjima 90 stupnjeva nalaze se i knjige Dubravke Ugrešić, Borisa Becka, Daše Drndić, Josipa Mlakića, Igora Rajkija, Berislava Majhuta itd.
komentiraj (2) * ispiši * #
Miha Mazzini večeras u 'Booksi'
Slovenski hit pisac Miha Mazzini danas gostuje u Zagrebu gdje će predstaviti svoj roman Slatki snovi, zabavnu i poluautobiografsku priču o odrastanju u slovenskom provincijskom gradiću sedamdesetih godina, uz rock'n'roll ploče, prve ljubavi i neizbježne Titove fotografije na zidovima.
Osim književnošću Mazzini se intenzivno bavi i flimom, te predaje na ljubljanskoj filmskoj akademiji, a u okviru svog gostovanja u sklopu Dana hrvatskog filma također će održati stručno predavanje na jednoj od festivalskih radionica.
Predstavljanje romana Slatki snovi bit će u četvrtak, 7. travnja, u 20 sati , u zagrebačkom književnom klubu Booksa, gdje će se ovaj popularni autor po prvi put uživo predstaviti domaćoj publici. Naime, unatoč svojoj popularnosti i visokim pozicijama na slovenskim top ljestvicama čitanosti, te prijevodima njegovih djela u svijetu, domaćim čitateljima Slatki snovi prvi su susret sa djelom Mihe Mazzinija.
Nakon predstavljanja bit će prikazan i film Slatki snovi, koji je nakon što je oduševio domaće kino dvorane prikazan i na svim važnijim europskim filmskim festivalima (kod nas je prikazan na Motovunskom filmskom festivalu), a Mazzini je za scenarij filma nastao prema romanu nagrađen Zlatnom palmom na festivalu u Valenciji 2001. godine.
komentiraj (4) * ispiši * #
Promocija 'Krila u koferu'
srijeda , 06.04.2005.U zagrebačkoj knjižnici Ivana Gorana Kovačića, u Vukovarskoj 35, u četvrtak 7. travnja 2005. u 19 sati bit će predstavljena knjiga 'Krila u koferu' Borisa Becka koju je objavila nakladnička kuća Disput
Na predstavljanju knjige uz autora Borisa Becka, sudjelovati će i književna kritičarka Marina Protrka
O knjizi
U zbirci eseja 'Krila u koferu' Boris Beck bavi se fenomenom književnosti, i to kroz različite pojmove koji su u povijesti služili kao njezina metafora (ogledalo, sjena, minijaturni svijet i sl.), kroz neke teorijske pojmove kojima se književnost u novije vrijeme pokušava shvatiti (čudovišnost), kroz neke izvanknjiževne pojmove koji dosad nisu primjenjivani na tekstove (deterministički kaos, višedimenzionalni prostori), kroz različite medije vizualne umjetnosti (strip, crtani film, slikarstvo). No, jezik 'Krila u koferu' nije znanstven, nego je u neprestanom autorovu (očevu) dijalogu s dječjim svijetom: sve se prethodno rečeno upotrebljava u govoru o igračkama, bajkama, dječjim predodžbama o mogućem i stvarnom te sklonosti male djece da spontano tvore metafore. Eseji u tom smislu imaju (nenametljivu) autobiografsku notu i pružaju snažan dojam autentičnosti jer se referiraju na stvarne događaje i žive ljude: eseji o književnosti smješteni su u život.
Kroz jednostavne anegdote (koje su ispričane na počecima gotovo svih eseja) u tematski okvir uvlače se ozbiljne teme: odnos pisanja i života, egzistencija pisca, odnos teksta i svijeta, usmene književnosti i pisane, pop kulture i visoke kulture te razna pitanja jezika.
komentiraj (1) * ispiši * #
Preminuo Saul Bellow
Veliki američki pisac Saul Bellow, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1976., umro je jučer, 05.04.2005. u svom domu u New Yorku u 89. godini života.
Po riječima njegovog bliskog prijatelja i odvjetnika, Waltera Pozena, Bellow je unatoč stalnom slabljenju zdravlja ostao "predivno oštrouman sve do samoga kraja". Pozen je rekao da su piščeva supruga i kći bile uz njega kada je umro u svom domu u Brooklinu.
Najpoznatiji romani su mu Herzog, Humboldtov dar, Doživljaji Augiea Marcha, Čovjek u iščekivanju, Ne propusti dan, Žrtva i drugi.
Saul Bellow u svojim djelima piše o sinovima židovskih doseljenika u Ameriku, slika potištenog otuđenika u velegradu, nudi afirmativnu viziju čovjeka koji svoje odnose s drugim ljudima gradi izvan konvencija ekonomske i karijerističke discipline, u svoju romane ugrađuje moderne filozofske i antroploške spoznaje, a glasovitim Herzogom stvara izvorni mit o suvremenom američkom intelektualcu.
komentiraj (7) * ispiši * #
NOVO : Peter Nadas - "Divna povijest fotografije" (Fraktura, 2005.)
Sudnji dan? Možda najizopačenija pornografija? Ili, ujedno, i jedno i drugo? To sve i još mnogo toga nalazi se u romanu Divna povijest fotografije jednoga od najzanimljivijih suvremenih mađarskih pisaca Pétera Nádasa.
Dinamičan, zabavan i tužan, ovaj je roman neka vrsta suvremene komedije u kojoj svaki lik igra svoju ulogu iz koje stalno pokušava izaći i promijeniti svoju poziciju ali u tome nikako ne uspijeva. Bilo da je riječ o mladoj plemkinji-fotografkinji Korneliji koja za vožnje zračnim balonom doživi šok i biva smještena u sanatorij, liječnicima u sanatoriju, njezinu ljubavniku Carlu, kuharu Albertu, njezinu zaručniku barunu koji sve to financira...
U Divnoj povijest fotografije, kao u nekom tajnom obiteljskom albumu, nižu se slike koje se ne pokazuju znancima na rođendanima. Divna povijest fotografije apologija je svim fotografima, svim ljubavnicima, svima onima koji žele ovjekovječiti druge i sebe u kratkim trenucima prolaznosti.
Nádasev eksperimentalni stil zahtijeva koncentrirano čitanje, ali poetičnost njegovih opisa i lirska senzualnost neodoljivo vuku čitatelja kroz ovu modernu bajku.
Lucy Mallows, The Budapest Sun
To je knjiga puna aluzija i zaigranosti. Neprestano se razvijaju nove slike, ali samo se rijetke fiksiraju. Iz jedne nastaje druga, a iz nje već sljedeća. Međutim, posvuda se i u svemu osjeća neizmjerno zadovoljstvo autorove igre. Cjelina je pastiš koji povremeno nalikuje uputama za neku društvenu igru u kojoj jedan igrač drugoga želi iznenaditi i oduševiti najneočekivanijim potezima – no oba su, naravno, autor sam.
Jochen Jung, Die Zeit
Po svim umjetničkim pravilima postmodernog pripovijedanja, Péter Nádas pušta svoju glavnu junakinju da pati zbog potisnutih osjećaja. Za to mu je, ironično, poslužio cjelokupni repertoar devetnaestoga stoljeća: sanatorij u kojem boravi bolesna buntovnica mješavina je erotomanskih tamnica Marquisa de Sadea, sanatorija na Čarobnom brijegu i barokno pretrpanih, anarhičnih slika iz filmova Petera Greenawaya.
Nicole Hennberg, Frankfurter Rundschau
Nádas je iz jednoga suštinski vizualnog medija uspio prenijeti u verbalni onu vrst raspoloženja i pogleda na stvarnost koja je bogata značenjima, simbolima ali i zlim slutnjama. U tom smislu, ovo djelo zaslužuje da ga se naziva uspješnicom.
The New Presence
Ono što se vidi na slici neporecivo je nijemo, ne može biti izrečeno niti ispripovijedano. Ta je nijemost preplavljena strašću za otkrivanjem priča u slikama – davanjem glasa i izricanjem. To je čudna opsjednutost povezivanjem slika i pisanja, traganjem za nečim strašnim u ljepoti.
Péter Balassa, Kalligram
O autoru
Péter Nádas rodio se 14. 10. 1942. u Budimpešti. Autor je brojnih zapaženih romana, zbirki novela i kratkih priča, drama i eseja. Osim spisateljskim radom, bavio se i novinarstvom, te radio kao fotograf i urednik. Nakon prvih zbirki priča, Biblija (1967.) i Traženje ključa (1969.) objavljivanje njegova prvog romana Kraj obiteljskoga romana (1977.) dugo je priječila mađarska cenzura. Međunarodni je ugled stekao monumentalnom Knjigom sjećanja (1986.), psihološkim romanom pisanim na tragu Prousta, Thomasa Manna i magičnoga realizma.
Za svoja je djela nagrađen brojnim nagradama – Nagradom Milán Füst 1978., nizozemskom Nagradom Društva Mikes Kelemen 1980., Nagradom za mađarsku umjetnost 1989., Austrijskom državnom nagradom za europsku književnost 1991., Nagradom Kossuth 1992., Leipziškom nagradom 1995., francuskom Nagradom za najbolju stranu knjigu 1998., Nagradom Vilenica 1998., Autorskom nagradom Soroseve zaklade 2001., Nagradom Franz Kafka Republike Češke 2003.
Objavio je niz romana, knjiga priča, eseja i drama među kojima se uz navedene ističu romani Godišnjak (1989.) i Divna povijest fotografije (1995.), zbirka priča Minotaur (1997.) i eseji O nebeskoj i zemaljskoj ljubavi (2001.).
s mađarskog prevela : Kristina Peternai
Izdavač: Fraktura, Zaprešić
komentiraj (0) * ispiši * #
"Knjiškom moljcu" uvjetna zatvorska kazna!
utorak , 05.04.2005.
Ljubitelj knjiga koji je u svojem domu u Hong Kongu skupio 83 knjige iz knjižnice, a knjižničarima rekao da ih je izgubio, osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu.
Policija je knjige pronašla u stanu 38-godišnjega Yeunga Keng-yuka, nakon što je uporno knjižničarima govorio da je zagubio knjige koje je posuđivao od 2002. do 2004., objavio je list South China Morning Post.
Nezaposleni Yeung osuđen je u utorak zbog kršenja bibliotekarskih propisa i to je prvi takav slučaj u Hong Kongu. Osuđen je na 28 dana uvjetne zatvorske kazne i 130 dolara globe.
Knjige koje je Yeung skupljao uglavnom su stručna literatura o modernoj kineskoj povijesti, piše list.
Yeung koji sebe opisuje kao "knjiškoga moljca" (he, he, he, he...), pred sudom je izjavio da će i dalje ići u knjižnicu, ali pobrinut će se da knjige na vrijeme vraća.
Izvor : VIP
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO : Alex Garland - "Koma" (izd. Celeber, 2005.)
ponedjeljak , 04.04.2005.Agilni zagrebački nakladnici Celeber upravo su na police knjižara izbacili K O M U, dugo očekivani, novi roman A L E X A G A R L A N D A !!!
Knjiga je dobila nagradu The New York Book Showa 2005., a izdavač je predstavlja sljedećim riječima :
U središtu najnovijeg romana izuzetno popularnog pisca Alexa Garlanda jest mladić Carl koji se budi pošto je pao u komu (ili nije?) kad ga je, dok se vraćao doma posljednjim vlakom, napalo londonsko podzemlje. Sada se pokušava ponovno vratiti u život. Njegova razmišljanja lete poput sna između bolničkog kreveta i maglovitih i nejasnih raznih mjesta – njegovog stana, prijateljeve kuće, prodavaonice ploča, knjižare, njegove rodne kuće, svetišta – pozorno ispitujući i istražujući nejasnoću sjećanja na prošlost i pitanja o budućnosti, bez odgovora. Roman je prožet kafkijanskom dvosmislenošću i nejasnoćom – je li pripovjedač budan ili sanja? Jesu li počeci užasa i strahova s kojima se suočava samo u njegovoj glavi? Je li ikad izašao iz kome? Postoji li razlika između nas i naše mašte? – a Garlandov slikovit govor i rečenica sa skrivenim značenjem više sliči vježbi nego pravom istraživanju.
Ova priča pripovijedana je teškim i mučnim izrazom (Zastao sam. Podigao sam ruku. Rekao sam: 'Hej.').Na kraju priče, kada pripovjedač ne može razlučiti što je stvarnost, a što mašta, napokon odlučuje: 'Ništa od toga nije bilo stvarno. Nije me briga.' A dobri su izgledi da i čitatelj osjeti isto. Četrdeset slika autorovog oca gospodina Nicholasa Garlanda, umjetnika i crtača političkih karikatura, urezanih u drvetu, izvrstan su i funkcionalan dodatak knjizi.
O autoru
Alex Garland jedan je od najznačajnijih imena poleta nove britanske književnosti. Rođen je 1970. god. Završio je studij povijesti umjetnosti na Manchester Universityju. Dosad je objavio tri romana – Žal (Celeber, 1998.), Teserakt (Celeber, 2000.) i Koma (Celeber, 2005.). Mnogi već danas prihvaćaju mišljenje J. G. Ballarda koji je Garlanda nazvao novim Grahamom Greenom, a Nick Hornby ga naziva kultnim klasikom. Dobitnik je prestižne Nagrade fondacije Betty Trask 1997., koja se dodjeljuje za prvi roman pisaca mlađih od 35 godina. Zimi 2000. god. počeo se prikazivati film snimljen prema romanu Žal. Teserakt je objavljen u jesen 1998. god., odmah dobivši izvrsne kritike, kao i pohvale čitateljstva. Godine 2002. objavio je scenarij za film 28 dana kasnije, a 2004. god. roman Koma za koji je dobio nagradu The New York Book Show 2005.
Izdavač : Celeber
Meki i tvrdi uvez; 16x23 cm;
Biblioteka “X”, knjiga 36.;
Izdanje: ožujak, 2005.;
Prijevod: Vladimir Cvetković Sever
Dizajn naslovnice: Matilda Nobilo, NOMART, d.o.o.
komentiraj (0) * ispiši * #
Dva nova broja 'Quoruma'
Quorum (4/2004) istrajava u želji da objavljivanjem i predstavljanjem suvremene umjetničke produkcije uščuva & potakne ono što je preostalo od "zadovoljstva u tekstu".
Renato Baretić, autor nagrađivanog romana Osmi povjerenik, gostuje autopoetičkim tekstom "Zavođenje uvjerljivošću" i poezijom.
Đorđe Matić i Ivo Žanić, Baretićevom Trećiću prilaze s vrlo različitih i udaljenih strana, osvjetljavaju i raspetljavaju mrežu njegova pisma, otoka i mjesta u svijetu hrvatske proze.
Književne prakse podupire i snaži (u odličnom prijevodu Damira Šodana), uvijek svjež i neponovljiv Charles Simić.
Autorice Quorumove naslovnice Tanja Vujinović i Zvonka Simčić djeluju u tandemu, a detaljnije o njima i njihovu radu piše Zoran Srdić u eseju "Uspostavljanje odnosa s tijelom". Projekt "Časopis u časopisu" iznimna je prilika da u Quorumu i kroz "quorum" drugih časopisa čitamo i upoznamo upravo događajuću europsku umjetničku praksu. Češki časopis Host i slovački Romboid tako su Quorumovi gosti u ovom broju.
"Projekt luke" Predraga Vrabeca (Prvić luka, Luka Mauro) u stalnoj pratećoj rubrici "Off line" dodatni je fragment Quorumova rastera, jednako kao što spojem neobičnosti i poznatosti obuzima pažnju Věra Koubová svojim fotografijama...
Quorum tematski dvobroj 5-6/2005: Alter ego
Dvobroji časopisa Quorum, čini se, rezervirani su za kartografe. I Alter ego jedna je od takvih kartografskih ekspedicija. S podnaslovom "20 samo-suočavanja na temu Europe "ovaj zbornik okuplja intervjue i tekstove umjetnika, intelektualaca i kreatora kulturne politike, njihove odgovore na pitanje o identitetu i identitetima, Europi i Europama, onima koje nastanjuju i onima kojima su nastanjeni. U potrazi za tom što raznovrsnijom i što potpunijom kartom, Alter ego je autorima ponudio i različitost mjernih instrumenata. Dok je dio autora (Andrei Pleşu, Erhard Busek, Eva Hofmann, István Eőrsi, Jaak Aaviksoo, Sami Zubaida, Abdelkader Benali) predstavljen kroz razgovore s urednikom projekta, nizozemskin slavistom Guidom Snelom, dio ih se (Ademir Arapović, David Albahari, Jáchym Topol, Nelli Bekus Goncharova, Saviana Stanescu, Péter Zilahy, Marlene Streeruwitz, Ales Debeljak, Nevin Alada , Emil Tode, Damir Šodan, Yuri Andrukhovich, Goran Stefanovski) odlučio za osobitu formu: samo-intervju.
Quorum se nabaviti može preko izdavača naklada MD
komentiraj (0) * ispiši * #
Izašao VAL broj 6/2005.
subota , 02.04.2005.
Na kioscima diljem Hrvatske jučer je osvanuo šesti broj mjesečnika za kulturu mladih VAL. Kao što već znate i moja malenkost u VAL-u papir mrči, pa su tako u novom broju mjesto našle i dvije moje književne kritike (od kojih vam jednu sada i prenosim), a ako vam ni to nije dovoljan poticaj da se zaputite do najbližeg kioska sa 10,00 kunića u ruci, znajte da su moji tekstovi popraćeni i jednom malom fotkicom :-)
Kao što ćete imati prilike vidjeti (naravno, ako kupite VAL), fotogeničnošću se priroda u mom slučaju baš i nije razbacivala... :-(((
KRITIKA : Zoe Heller - "Bilješke o jednom skandalu" (Znanje, 2004.)
«Bilješke o jednom skandalu» je roman koji tematizira od prije nekoliko mjeseci i u nas aktualan sličan slučaj, seksualnu vezu 42-godišnje profesorice i 15-godišnjeg učenika.
(U domaćem se slučaju, ako se ne varam, radilo o 37 godina staroj profesorici i 13-godišnjem učeniku). S obzirom da je autorica Zoe Heller bivša novinarka, za očekivati je bilo žurnalističku rekonstrukciju seksualne afere kakvu senzacija-vječno-gladni-tisak samo poželjeti može. Međutim, Zoe Heller već je izborom pripovjednog subjekta iznenadila i nagovjestila da se «Bilješke o jednom skandalu» neće ograničiti na puki senzacionalizam.
Ulogu pripovjedača autorica je dodijelila Barbari, 60-godišnjoj profesorici povijesti, kolegici s posla i bliskoj prijateljici Shebe, glavne akterke skandala. Barbara svoje viđenje događaja donosi retroaktivno, nakon što je skandal već dospio u javnost, i već nam na prvim stranicama otkriva sve što o slučaju trebamo znati : Sheba, 42-godišnja profesorica grnčarstva nekoliko je mjeseci bila u seksualnoj vezi sa svojim 15-godišnjim učenikom Stevenom, a sada, nakon što je skandal razotkriven, Sheba, odvojena od supruga i dvoje djece živi sa Barbarom (pripovjedačicom) očekujući suđenje.
Zoe Heller je poradi uslojavanja svojega štiva za pripovjedačicu mudro uzela 60- godišnju, usamljenu usidjelicu Barbaru. Na taj smo način osim rekonstrukcije seksualne afere dobili i Barbarino subjektivno viđenje kronologije njezina odnosa sa Shebom, a taj odnos - što nije za čuditi kada pripovjedačici dublje pod kožu zavirimo - postepeno preuzima primat i pedofilsku seksualnu aferu pomalo gura u drugi (tematski) plan. Autorica se (ne bez razloga) trudi podjednaku pažnju pridati objema tematskim razinama jer na koncu nepobitno postaje da Barbarin i Shebin odnos nije ništa manje šokantan i uznemirujući od onog između Shebe i njezinog maloljetnog učenika.
Barbara je usamljena neudana 60-godišnjakinja, konzervativnih nazora, koja živi u sumornom stančiću s (neizbježnom) mačkom kao jedinim društvom. Prema vlastitom priznanju, ona teško sklapa a još teže održava prijateljstva, a razlog tomu nam se iz stranice u stranicu postupno otkriva zahvaljujući iznimno vještom i minucioznom autoričinom radu na Barbarinom psihološkom portretu, pa u tom segmentu naposljetku prepoznajemo i najveću kvalitetu ovog vješto napisanog romana.
Barbarin odnos prema ljudima je distanciran, hladan i nerijetko pokroviteljski, a njezin je stav često vrlo nadmen i kritičan. U Shebi Barbara prepoznaje srodnu dušu i odlučuje se zbližiti sa njom, što joj nakon prilično zaplotnjačkog «izguravanja nedostojne suparnice» u liku jedne dotadašnje Shebine prijateljice, naposljetku i uspijeva. Sažaljenje koje naspram Barbare zapostavljene od nove prijateljice (a zbog maloljetnog ljubavnika) čitatelj jedno vrijeme osjeća postupno ustupa mjesto uznemirenosti, pa čak i strahu, kad na površinu sve više Barbarina patološka opsesivnost počinje izbijati. Mi postepeno sve jasnije uviđamo kako Barbara u Shebi vidi kćer koju nikad nije imala, a tragikomičan kraj romana, očekivanim slijedom događaja ali i nezanemarivim manipulatorskim Barbarinim udijelom, takav kompenzacijski odnos pretvara u zbiljski. Tako se njezina pretpostavljena potreba za pripadanjem na koncu ispostavlja neizmjernom težnjom «da nekom bude potrebna». A ta težnja, uz nemalu cijenu, na kraju biva i ispunjena...
S druge strane, ljubav koju od radikalno buntovne 17-godišnje kćeri te od Downovim sindromom oboljelog 11-godišnjeg sina i narcističkog, karijeri usmjerenog supruga ne dobiva, Sheba pronalazi u priprostom i ne odviše bistrom maloljetnom Stevenu. No, kod tog odnosa autorici treba prigovoriti nedovoljnu transparentnost njihovih međusobnih osjećaja i preoskudnu elaboraciju Shebinih moralnih dvojbi jer se grižnja savjesti koju Sheba osjeća svodi tek na žaljenje što je njezina pedofilska veza razotkrivena. Premda se time nastoji sugerirati Shebin pomućen doživljaj stvarnosti, Barbarina pripovjedačka (nepouzdana) subjektivna pozicija taj segment prijateljičina karaktera ipak čini prilično upitnim.
Inače, osim obiteljskih i karakternih različitosti (Shebina djetinjasta naivnost i prostodušnost naspram Barbarine promućurnosti i inteligencije), prijateljice razdvaja i klasna podvojenost – Sheba je prilično imućna predstavnica više srednje klase sa vikendicom u Avignonu i debelim bankovnim kontom nasljeđenim od pokojnog oca dok je Barbara cijelog života osuđena na štedljivost i oskudicu - pa je u opsesivnu bliskost sa Shebom autorica vješto upisala i Barbarinu težnju da makar indirektno postane dijelom klase neopterećene bremenom pukog svakodnevnog preživljavanja.
Unatoč spomenutim manjkavostima «Bilješke o jednom skandalu» u svakom su slučaju puno više od pukih bilježaka... i zaslužuju vaše vrijeme i pažnju.
(Napisao: Božidar Alajbegović
Preneseno iz mjesečnika za kulturu mladih VAL, br. 6/2005.)
komentiraj (1) * ispiši * #
Natječaj za kratku-kratku priču
petak , 01.04.2005.Uredništvo časopisa KAmeleon, koji izdaje istoimena udruga, otvara nagradni natječaj za – kratku kratku priču! Do zaključenja natječaja (13. srpnja 2005.), svaki sudionik može poslati samo jednu, neobjavljenu, priču i to ne dužu od 1500 znakova (uključujuči i praznine).
Priče treba slati isključivo na e-mail kratka-kratka@KA-meleon.hruz obavezno navođenje imena i prezimena, adrese te telefona ili mobitela autora.
Uredništvo KAmeleona objavit će 5 najboljih priča po mišljenju ocjenjivačkog suda, a prvonagračenog pisca KAmeleon – udruga za etiku i kreativnost medija darivat će s 1500 kuna.
Uredništvo Kameleona pokreće ovaj natječaj sa željom da potakne pisce na novi stvaralački izazov u obliku vrlo kratke i zahtjevne književne forme, no i da nagradi trud toga vida spisateljskog stvaralaštva kao djelatnosti koja može oplemeniti duh čitatelja nadahnućem za etično i kreativno življenje.
Moto uredništva Kameleona u ovom natječaju je "Priče se, uistinu, ne mogu natjecati, ali se trebaju darivati!".
komentiraj (3) * ispiši * #
NOVO : Claudio Ugussi - "Kameno gnijezdo" (izd. Durieux, 2005.)
Izdavačka kuća Durieux upravo je objavila novu zbirku pripovjedaka istarskog književnika Claudia Ugussija pod naslovom Kameno gnijezdo (Il nido di pietra), nagrađenu posebnim priznanjem za prozu na međunarodnom književnom natječaju Trst, književnost s granice 2004. (Trieste, scritture di frontiera 2004).
Kameno gnijezdo sadrži osam pripovijesti nastalih u rasponu od 1968. do 1993. godine, a među njima i one za koje je Claudio Ugussi dobio uglednu nagradu Istria Nobilissima – za pripovijest Fotelja (La poltrona) 1987. godine, a za Neodložno putovanje (Viaggio di circostanza) 1988. godine.
Iako je riječ o tekstovima koji su nastajali u vremenskom luku od 25 godina, zbirka je koherentna cjelina i presjek proznog opusa autora čije je književne kvalitete u svoj punoći pokazao roman Podijeljeni grad (La cittŕ divisa) koji govori o unutarnjem raskolu Pule i Istre nakon razdoblja fašizma i 2. svjetskog rata i egzodusu Talijana iz Istre, dugo vremena tabu temom u našoj historiografiji, publicistici i književnosti.
Predgovor knjizi potpisuje Predrag Matvejević.
Knjiga Kameno gnijezdo prvotno je objavljena 1994. kod izdavača Campanotto Editore iz Udina, a hrvatski prijevod potpisuje Lorena Monica Kmet.
O autoru
Claudio Ugussi rođen je 1932. godine u Puli. Pohađao je gimnaziju u Rijeci, a 1954. upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu. Nakon studija dobiva katedru talijanskog jezika i književnosti u gimnaziji u Bujama. Njegova lirika pojavila se 1964. i 1968. u zbirkama Poesia 1 i Poesia2, a 1969. izdaje zbirku Gli ulivi u Rimu. Slijede razdoblja u kojima se više posvećuje slikarstvu. U razdoblju 1970-1980 izlagao je u Istri, Rijeci, Italiji i Kanadi. Dva puta za redom dobio je nagradu Istria Nobilissima (1987, 1988). Roman Podijeljeni grad izvorno je objavljen na talijanskom 1992. godine kod izdavača Campanotto iz Udina, a Durieux ga je u ovoj ediciji objavio 2002. godine.
Inače, Durieux već niz godina objavljuje knjige istaknutih autora istarsko-tršćanskog kruga: djela Marca Appollonija, Marise Madieri, Nelide Milani, Claudija Magrisa i Loredane Bogliun.
komentiraj (0) * ispiši * #