Sudnji dan? Možda najizopačenija pornografija? Ili, ujedno, i jedno i drugo? To sve i još mnogo toga nalazi se u romanu Divna povijest fotografije jednoga od najzanimljivijih suvremenih mađarskih pisaca Pétera Nádasa.
Dinamičan, zabavan i tužan, ovaj je roman neka vrsta suvremene komedije u kojoj svaki lik igra svoju ulogu iz koje stalno pokušava izaći i promijeniti svoju poziciju ali u tome nikako ne uspijeva. Bilo da je riječ o mladoj plemkinji-fotografkinji Korneliji koja za vožnje zračnim balonom doživi šok i biva smještena u sanatorij, liječnicima u sanatoriju, njezinu ljubavniku Carlu, kuharu Albertu, njezinu zaručniku barunu koji sve to financira...
U Divnoj povijest fotografije, kao u nekom tajnom obiteljskom albumu, nižu se slike koje se ne pokazuju znancima na rođendanima. Divna povijest fotografije apologija je svim fotografima, svim ljubavnicima, svima onima koji žele ovjekovječiti druge i sebe u kratkim trenucima prolaznosti.
Nádasev eksperimentalni stil zahtijeva koncentrirano čitanje, ali poetičnost njegovih opisa i lirska senzualnost neodoljivo vuku čitatelja kroz ovu modernu bajku.
Lucy Mallows, The Budapest Sun
To je knjiga puna aluzija i zaigranosti. Neprestano se razvijaju nove slike, ali samo se rijetke fiksiraju. Iz jedne nastaje druga, a iz nje već sljedeća. Međutim, posvuda se i u svemu osjeća neizmjerno zadovoljstvo autorove igre. Cjelina je pastiš koji povremeno nalikuje uputama za neku društvenu igru u kojoj jedan igrač drugoga želi iznenaditi i oduševiti najneočekivanijim potezima – no oba su, naravno, autor sam.
Jochen Jung, Die Zeit
Po svim umjetničkim pravilima postmodernog pripovijedanja, Péter Nádas pušta svoju glavnu junakinju da pati zbog potisnutih osjećaja. Za to mu je, ironično, poslužio cjelokupni repertoar devetnaestoga stoljeća: sanatorij u kojem boravi bolesna buntovnica mješavina je erotomanskih tamnica Marquisa de Sadea, sanatorija na Čarobnom brijegu i barokno pretrpanih, anarhičnih slika iz filmova Petera Greenawaya.
Nicole Hennberg, Frankfurter Rundschau
Nádas je iz jednoga suštinski vizualnog medija uspio prenijeti u verbalni onu vrst raspoloženja i pogleda na stvarnost koja je bogata značenjima, simbolima ali i zlim slutnjama. U tom smislu, ovo djelo zaslužuje da ga se naziva uspješnicom.
The New Presence
Ono što se vidi na slici neporecivo je nijemo, ne može biti izrečeno niti ispripovijedano. Ta je nijemost preplavljena strašću za otkrivanjem priča u slikama – davanjem glasa i izricanjem. To je čudna opsjednutost povezivanjem slika i pisanja, traganjem za nečim strašnim u ljepoti.
Péter Balassa, Kalligram
O autoru