Što čitam?

ponedjeljak , 18.04.2005.


"Najopasnije od svega, ono na što me posebno želi upozoriti, jedini faktor koji je poslao cijele čete mladih jadnika u magle ludosti, jest čitanje knjiga. Ta loša navika se raširila u novijim naraštajima i stari je neizrecivo zahvalan što ja do sada nisam pokazivao takve sklonosti. Duševne su bolnice pune ljudi koji su previše čitali. Nekoć su bili kao ti i ja, fizički snažni, slobodoumni, zadovoljni i uravnoteženi. Onda su počeli čitati. Najčešće sasvim slučajno. Prehlada s nekoliko dana u krevetu. Neki lijepi omot za knjigu koji je pobudio znatiželju. I najednom se rodila loša navika. Prva je knjiga vodila sljedećoj. I sljedećoj, i sljedećoj, karike u lancu koji vodi ravno u vječnu noć duševne bolesti. Jednostavno se ne može prestati. Gore od droge.
Možda bi se moglo s najvećim oprezom koristiti knjige iz kojih se može nešto naučiti, enciklopedije ili priručnike tipa 'uradi sam'. Ono što je opasno je lijepa književnost, tu se poticalo i ohrabrivalo razmišljanje. Fuj, sotono bježi! Tako rizični proizvodi koji stvaraju naviku bi se trebali prodavati samo u trgovinama pod državnim nadzorom uz predočenje osobne iskaznice, racionalizirano, samo ljudima u zreloj dobi."

Mikael Niemi - 'Pop glazba iz Vittule' (AGM, 2005., str. 186.-187.)

<< Arhiva >>