Na kioscima diljem Hrvatske jučer je osvanuo šesti broj mjesečnika za kulturu mladih VAL. Kao što već znate i moja malenkost u VAL-u papir mrči, pa su tako u novom broju mjesto našle i dvije moje književne kritike (od kojih vam jednu sada i prenosim), a ako vam ni to nije dovoljan poticaj da se zaputite do najbližeg kioska sa 10,00 kunića u ruci, znajte da su moji tekstovi popraćeni i jednom malom fotkicom :-)
Kao što ćete imati prilike vidjeti (naravno, ako kupite VAL), fotogeničnošću se priroda u mom slučaju baš i nije razbacivala... :-(((
KRITIKA : Zoe Heller - "Bilješke o jednom skandalu" (Znanje, 2004.)
«Bilješke o jednom skandalu» je roman koji tematizira od prije nekoliko mjeseci i u nas aktualan sličan slučaj, seksualnu vezu 42-godišnje profesorice i 15-godišnjeg učenika.
(U domaćem se slučaju, ako se ne varam, radilo o 37 godina staroj profesorici i 13-godišnjem učeniku). S obzirom da je autorica Zoe Heller bivša novinarka, za očekivati je bilo žurnalističku rekonstrukciju seksualne afere kakvu senzacija-vječno-gladni-tisak samo poželjeti može. Međutim, Zoe Heller već je izborom pripovjednog subjekta iznenadila i nagovjestila da se «Bilješke o jednom skandalu» neće ograničiti na puki senzacionalizam.
Ulogu pripovjedača autorica je dodijelila Barbari, 60-godišnjoj profesorici povijesti, kolegici s posla i bliskoj prijateljici Shebe, glavne akterke skandala. Barbara svoje viđenje događaja donosi retroaktivno, nakon što je skandal već dospio u javnost, i već nam na prvim stranicama otkriva sve što o slučaju trebamo znati : Sheba, 42-godišnja profesorica grnčarstva nekoliko je mjeseci bila u seksualnoj vezi sa svojim 15-godišnjim učenikom Stevenom, a sada, nakon što je skandal razotkriven, Sheba, odvojena od supruga i dvoje djece živi sa Barbarom (pripovjedačicom) očekujući suđenje. Zoe Heller je poradi uslojavanja svojega štiva za pripovjedačicu mudro uzela 60- godišnju, usamljenu usidjelicu Barbaru. Na taj smo način osim rekonstrukcije seksualne afere dobili i Barbarino subjektivno viđenje kronologije njezina odnosa sa Shebom, a taj odnos - što nije za čuditi kada pripovjedačici dublje pod kožu zavirimo - postepeno preuzima primat i pedofilsku seksualnu aferu pomalo gura u drugi (tematski) plan. Autorica se (ne bez razloga) trudi podjednaku pažnju pridati objema tematskim razinama jer na koncu nepobitno postaje da Barbarin i Shebin odnos nije ništa manje šokantan i uznemirujući od onog između Shebe i njezinog maloljetnog učenika.
Barbara je usamljena neudana 60-godišnjakinja, konzervativnih nazora, koja živi u sumornom stančiću s (neizbježnom) mačkom kao jedinim društvom. Prema vlastitom priznanju, ona teško sklapa a još teže održava prijateljstva, a razlog tomu nam se iz stranice u stranicu postupno otkriva zahvaljujući iznimno vještom i minucioznom autoričinom radu na Barbarinom psihološkom portretu, pa u tom segmentu naposljetku prepoznajemo i najveću kvalitetu ovog vješto napisanog romana.
Barbarin odnos prema ljudima je distanciran, hladan i nerijetko pokroviteljski, a njezin je stav često vrlo nadmen i kritičan. U Shebi Barbara prepoznaje srodnu dušu i odlučuje se zbližiti sa njom, što joj nakon prilično zaplotnjačkog «izguravanja nedostojne suparnice» u liku jedne dotadašnje Shebine prijateljice, naposljetku i uspijeva. Sažaljenje koje naspram Barbare zapostavljene od nove prijateljice (a zbog maloljetnog ljubavnika) čitatelj jedno vrijeme osjeća postupno ustupa mjesto uznemirenosti, pa čak i strahu, kad na površinu sve više Barbarina patološka opsesivnost počinje izbijati. Mi postepeno sve jasnije uviđamo kako Barbara u Shebi vidi kćer koju nikad nije imala, a tragikomičan kraj romana, očekivanim slijedom događaja ali i nezanemarivim manipulatorskim Barbarinim udijelom, takav kompenzacijski odnos pretvara u zbiljski. Tako se njezina pretpostavljena potreba za pripadanjem na koncu ispostavlja neizmjernom težnjom «da nekom bude potrebna». A ta težnja, uz nemalu cijenu, na kraju biva i ispunjena...
S druge strane, ljubav koju od radikalno buntovne 17-godišnje kćeri te od Downovim sindromom oboljelog 11-godišnjeg sina i narcističkog, karijeri usmjerenog supruga ne dobiva, Sheba pronalazi u priprostom i ne odviše bistrom maloljetnom Stevenu. No, kod tog odnosa autorici treba prigovoriti nedovoljnu transparentnost njihovih međusobnih osjećaja i preoskudnu elaboraciju Shebinih moralnih dvojbi jer se grižnja savjesti koju Sheba osjeća svodi tek na žaljenje što je njezina pedofilska veza razotkrivena. Premda se time nastoji sugerirati Shebin pomućen doživljaj stvarnosti, Barbarina pripovjedačka (nepouzdana) subjektivna pozicija taj segment prijateljičina karaktera ipak čini prilično upitnim.
Inače, osim obiteljskih i karakternih različitosti (Shebina djetinjasta naivnost i prostodušnost naspram Barbarine promućurnosti i inteligencije), prijateljice razdvaja i klasna podvojenost – Sheba je prilično imućna predstavnica više srednje klase sa vikendicom u Avignonu i debelim bankovnim kontom nasljeđenim od pokojnog oca dok je Barbara cijelog života osuđena na štedljivost i oskudicu - pa je u opsesivnu bliskost sa Shebom autorica vješto upisala i Barbarinu težnju da makar indirektno postane dijelom klase neopterećene bremenom pukog svakodnevnog preživljavanja.
Unatoč spomenutim manjkavostima «Bilješke o jednom skandalu» u svakom su slučaju puno više od pukih bilježaka... i zaslužuju vaše vrijeme i pažnju.
(Napisao: Božidar Alajbegović
Preneseno iz mjesečnika za kulturu mladih VAL, br. 6/2005.)