Ephraim Kishon (1924-2005) rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffmann. Godine 1944. upućen je njemačkim transportom u logor smrti Sobibor u Poljskoj, ali se, tajeći svoje židovsko podrijetlo, spašava. Nakon rata završava kiparstvo u metalu na Likovnoj akademiji u Budimpešti. Od 1945. godine piše kazališne komade i satire, a 1947. osvaja prvu nagradu na natječaju za najbolji roman u Mađarskoj svojim prvencem Moj češalj. Godine 1949. odlazi iz Mađarske u Izrael, gdje postaje popularni satiričar Ephraim Kishon. Više od 40 godina živio je u braku sa Sarom, a nakon njene smrti, ženi se početkom 2003. godine austrijskom književnicom Lisom Witasek. Kishonove su knjige do sada tiskane u 43 milijuna primjeraka i prevedene na 37 jezika. Obiteljske priče Kod kuće je najgore najčitanija je hebrejska knjiga poslije Biblije. Na hrvatski je prevedeno 18 Kishonovih knjiga. Umro je potkraj siječnja u svom domu u Švicarskoj, dok je Hena com pripremao ovu knjigu. Ražalostio je srca bezbrojnih čitatelja i gledatelja: riječi ljubavi prema voljenom piscu našle su se na stranicama novina, u emisijama, na sajtovima te u bezbrojnim anonimnim blogovima (npr. umpaumpa.blog.hr).