utorak, 03.01.2012.
Rasplesani vragovi .....
Sve bih dala da sad imam kviska, onog malog čovječuljka kojeg uložite kad ne znate odgovor. Ja ga ovaj put znam , mislim da znam , ali me je strah izgovoriti ga. Da ne bih njime porušila iluzije, razbila snove o nama. Njegove snove. I snove sviju oko mene.
Sjedile smo same, nas dvije, koje smo dijelile dobro i zlo, ponekad i zadnju krišku kruha, zadnje novce za kartu kući, studentski krevet, iste snove, želje i ideje...
Prozborila je tiho, valjda se nadajući da neću čuti, a opet toliko sam je poznavala da znam da nije mogla dopustiti da sagori u njoj i da ne izgovori naglas : zašto odugovlačiš sa svojim odlukama , zbog koga??
Pogledala sam je nesigurno, znala sam da me čita , ko stare novine, šutnja je tutnjala oko nas, probijala zvučni zid.
- Ajde budi drug !! Ta faking rečenica koju smo koristile kao sredstvo prisile još od srednjoškolskih dana.
- Što želiš čuti , istinu ili ušminkanu laž? Pitala sam je , znajući da će me sasjeći u korjenu , moj život prerezat na djeliće ko oštrom britvicom i prosuti ispred mojih ideala svu surovu istinu koje sam se uvijek užasavala jer je iz njenih usta zvučala tako prokleto realna.
- Ni jedno ni drugo. Jasna si ti meni. Sve bih prodala za njega, samo da ti dođe , da ti pucne prstima ispred nosa... Sve bi prokockala radi njega, i posao, i dom, i obitelj, i život, samo da dođe... Znam da si pidza kad je on u pitanju. Ali pizdo vrime je da zalupiš vrata i neke stare snove zajebeš. Nema ga više u tvom životu, neće ga nikada ni biti. Druže moj, on te davno izgubio , sjećaš se one noći kad ti je pocjepao ponos, ispred nosa, kad te šutnuo ko kamen pokra puta, kad je umjesto tebe odabrao sebe, tada si trebala otići , ne samo tjelom nego i srcem. Nema ti tamo mjesta više.
Glupačo glupa, uspavaj te rasplesane vragove u sebi i idi kući, tamo imaš sve....Tamo ti je dom ..
Gledala sam je očiju prepunih suza. Slušala sam njeni monolog , zadivila me njena interpretacija mene kao pizde.
I jesam pizda. I glupa sam . I svi vragovi su se rasplesali u meni, oko neke stare vatre , vatre koje sam se uvijek bojala jer me najviše spalila...
