Ponori moje duse

petak, 22.05.2009.

Igra kojoj nisam bila dorasla...

Drugi je ušao u moj život onda kada sam mu se najmanje nadala... Nije tražio dopuštenja, nije postavljao pitanja, nije tražio odgovore...sve je sam znao. Kako me najbrže osvojiti, najlakše zavesti, najbolnije iskoristiti i najtužnije ostaviti...Smatrala sam ga zrelim, sposobnim da me nauči sve ono što o životu nikad nisam znala a htjela sam naučiti, htjela sam naučiti od njega... I učio me. Svemu. A najviše me naučio kako nekoga uzeti, koristiti i precrtati kao da ti nikad u životu nije ništa predstavljao,,kao ja njemu.
Trajali smo skoro 3 godine. Išlo je dok je išlo. On je odlučio koliko je točno išlo. I tada je pokazao koliko je dijete bio,,, tada je dokazao koliko je puta pogriješio dok je meni govorio: ne budi dijete... Nakon tri godine prekinuti sve što si gradio godinama, srušiti sve u 25 riječi SMS poruke bilo je prejadno...Odlučio je , shvatio je, skontao je, zaključio je.... Gdje sam ja bila u svemu tome?? Moje želje , moji planovi, gdje sam ja bila jebote????
Ostavio me kako se ljudi ne ostavljaju. Osjećala sam se tako jadnoi bespomoćno. Ko malo dijete samo u noći,,, Bila sam dijete , jesam priznajem. Koje je palo na njega, koje mu se davalo i koje je očekivalo mnogo. I nije bilo spremno na tako okrutnu igru u kojoj je ostavljanje, ignoriranje, i prešućivanje sastavni dio. Željela sam pošteno. Pošteno postojati i pošteno biti ostavljena,,ako sam to već morala biti... Previše me boljelo,,,o Bože, mnogo previše. Milioni pitanja, osjećaj nemoći, bespomoćnost, tuga , depresija, rušenje iluzija...
Najviše me boljelo to ignoriranje, pitanja koja su i dan danas ostala viseći u zraku... Nikada više ništa. SMS poruka bila je kraj jednog perioda života , za kojeg danas ponekad pomislim kako se nikada nije ni dogodio... Bili smo dio istog društva, previše smo ljudi upetljali u naš odnos,,, Danas se sve raspalo,,nema nas više, nema ništa, apsolutno ništa... Trebalo mi je dugo da prebolim činjenicu da se nisam snašla, da sam zaigrala igru kojoj nisam bila dorasla,,, davala sam se previše,,, a nisam trebala. Danas mi je samo žao što se nisam ogradila, i dio sebe ostavila za sebe...
Njemu želim samo ono što jei zaslužio... Mislim da on to već ima. Ništa.

22.05.2009. u 21:48 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.



  svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Svibanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (3)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (12)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (5)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)

Opis bloga

* Čega se to vas dvoje igrate ?
Ničega rekla sam.
On se boji a ja mu čuvam strah ...



Photobucket

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr