Ponori moje duse

petak, 22.05.2009.

...moje male mrvice sreće...

„Ti možeš sve što hoćeš“… trebala mi je samo jedna mala rečenica koja bi me učinila sretnom. I dovoljne su mi male stvari, uvijek su i bile. Sasvim male, običnom čovjeku nebitne sitnice tkale su moju sreću godinama. Hvatala bih se za slamke , činila od njih čvrste konope svoje prividne sreće. Moja sreća, gledajući na nju očima laika kad je o sreći riječ, bila je iluzija koju sam sama godinama stvarala i njegovala.
Ostala sam gladna ljubavi. I danas.
Imala sam muška tijela koja su me noćima grijala, vrele poljupce, vruće ljetne noći,,imala sam strasti, požude, strahove, ,,, ali sve bi to s jutrom nestalo. Kad noć donese dan…
Prvi je bio sve moje prvo; poljubac, zagrljaj, seks, ljubav,,, sve moje prvo i najdraže. Bože , kako sam voljela tog momka. Koliko sam molila za njega, plakala, uzdisala i nadala mu se svaki put kada bi otišao , a odlazio je često,, i vraćao se… Danas žalim sebe iz tih vremena, jer vidim koliko sam se davala za ljubav ( mislila sam ) , koliko sam izgorila za ništa. Jer ništa mi nikad nije dao. Sve one suze i razočarenja koja mi je priređivao trebalo je pokopati i preboljeti. Prešla sam ga negdje na drugoj godini faxa, kada sam konačno progledala nekim drugim očima, vidjela neke nove svjetove , susrela neke nove ljude… godine su mi trebale da se otrijeznim od te bolesne i nadasve zamorne i bezuvjetne ljubavi u kojoj sam ja jedina davala, trudila se i znala,,, u kojoj sam se prodavala za zrno sreće.
Mnogo vremena nakon našeg konačnog kraja klečao je ispred mene, molio me poput malog djeteta da mu budem sve, da pristaje na sve, da sam mu sve… te noći , značio mi je tako malo, bio je tako jadan u mojim očima, a opet tako sam ga voljela negdje u dubini svoje duše, voljela kao što se voli netko tko ti je jednom bio sve na svijetu. Te noći u svojoj glavi sam razbistrila misli vezane za njega, odbila sam njega, sve njegovo što sam nekad tako htjela, odbila sam mogućnost da mi prošlost opet tako nemilosrdno zakuca na vrata i vrati me godinama unazad…
Sve njegovo i danas nosim u srcu , i unatoč svemu prepuna sam ljubavi za njega, molim za njega, njegovu obitelj i sve njegovo…

22.05.2009. u 15:11 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.



  svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Svibanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (3)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (12)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (5)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)

Opis bloga

* Čega se to vas dvoje igrate ?
Ničega rekla sam.
On se boji a ja mu čuvam strah ...



Photobucket

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr