Noćas sam naletjela na par objava na fejsu o prokletstvu, što me je ispalilo do te mjere da sam napisala ovaj tekst i stavila u komentare dotičnih vjerskih grupa:

Prokletstvo ne postoji, jer Bog je ljubav i nikoga ne prisiljava na ništa, a upitno je tko je sastavio Bibliju takvu kakva je radi čega imamo iskrivljenu sliku Boga i radi čega otvaramo vrata kontroli, zastrašivanju i manipulaciji u dogovoru sa "Sotonom", koji je samo kušač, a zlo zapravo čine ljudi nesvjesni da imaju izbor. Kad ljudi previše zastrane, Bog dozvoli čistku čovječanstva ili dijela čovječanstva prirodnim ili nadnaravnim katastrofama. Ratovi, siromaštvo, bolesti, razno razne nesreće, moderno zarobljavanje na način da se iskorištava ljudska naivnost i neznanje, su u današnje vrijeme uglavnom ljudsko djelovanje. Bog radi na svakom pojedincu i čini to na pažljiv i dobronamjeran način pazeći da ne ubije u čovjeku volju za životom. Nekad nas stavlja u iskušenja i neugodne situacije, ali nikad na način da se ne možemo oporaviti. Čovjeku nije dozvoljeno uplitati se u tuđi život iz vjerskih ili inih uvjerenja, dozvoljeno mu je pomagati ako može, ali nipošto odmagati, i to bez ikakve prisile. Zlo se ne širi nit riječima nit mislima, ali ima ljudi koji to koriste iz nekih svojih interesa svjesno čineći drugome zlo, misleći da su time zaobišli Boga, ali nisu, jer On sve vidi i sve zna i pitanje je samo vremena kada će se odlučiti da ih suoči s Njime u ovom ili onom životu. Također, želeći nekome zlo iz čiste zlobe ili mržnje, ničim izazvani, činimo sebi zlo na način da se manifestira u obliku bolesti ili ozljedom iz nepažnje u nekom periodu života ako se prethodno ne pokajemo. Opet pak, ako izgovorimo ili želimo zlo iz ljutnje, a ne iz mržnje, a to znate samo On i vi, neće imati efekta i ako se tad dogodi, možete biti 100% sigurni da je u pitanju ljudsko djelovanje.

Nakon toga sam još malo zujala po fejsu i po nekim objavama mi se dalo do znanja da on/On dolazi ubiti svoje neprijatelje. Zanemarila sam to naravno i otišla spavati. Pred zoru, mačak je skočio na moj krevet i probudio me, ptice su se vani nešto uskomešale, pogledala sam kroz prozor i ugledala gavrana na mom prozoru. U tom trenutku, ispalila sam, iz samo meni znanog bunta, u mislima kako ne vjerujem u podjele životinja na čiste i nečiste životinje i kako su za mene sve životinje iste i jednako su mi drage, jer mi se u zadnje vrijeme provukla misao da možda postoje takve podjele, te da su neke u službi Sotone, počeo je napad. Srce je lupalo sto na sat, imala sam dojam da će uslijediti infarkt, cijelo tijelo se uznemirilo u nekakvom strahu, u mislima sam počela vikati da ja nisam sotonistica i da ne pripadam Sotoni i da znam da to nije On došao po mene, jer je On ljubav i to ne radi na takav način i da mene ne može prevariti, napad je odjednom prestao. Srce se vratilo u normalu, tijelo je napustio strah. Shvatila sam da me je Sotona došao ubiti i to je već drugi njegov pokušaj. Legla sam nazad i nastavila spavati. Ujutro, kad se sunce već uzdiglo, lagano me probudio ugodan i neopisiv svjež miris koji sam prepoznala od prije, jer me je i prije posjećivao. Znala sam da je to On. Nisam ga mogla vidjeti, nit čuti, mogla sam samo osjetiti Njegovu nježnu prisutnost. Kroz monolog u mislima, reakciju svog tijela i poneke flash vizije, pokušala sam odgonetnuti što mi želi reči, no zaključke, odluke i saznanje ću zadržati za sebe. To se tiče samo nas dvoje.

Prvi puta kad me je Sotona došao ubiti, bilo je isto pred zoru, u javi pred godinu, dvije. Svojom prisutnošću me je počeo gušiti, osjetila sam ogromnu tešku silu kojoj se ne mogu oduprijeti. Zazvala sam Isusa u pomoć i instant se pojavio, svjetlom obasjao sablasnu viziju u kojoj sam se u javi nalazila i teret koji me je pritiskao i gušio je nestao. Večer prije, dao mi je naslutiti da je smrt jedino rješenje (znao je da nisam bila sigurna s kim imam posla), jer je očito da nikad neću biti njegova, s tim da me je prethodno danima obmanjivao da sam ja njegova ljubav i obasipao ljubavnim pjesmama i da ne može bez mene i da bi sve učinio za mene, a prije toga me je tlačio nekakvim seksualnim insinuacijama preko medija i društvenih mreža, od čega sam se obranila, vjerujem uz Isusovu pomoć, shvativši da Bog od nas neće nikada tražiti nešto nemoralno i takve insinuacije su prestale. Uvrnuto da ne može biti uvrnutije. Razum mi nalaže, da je takvo što zabranjeno od Boga i da me Sotona testira neću li sebi dozvoliti toliko se umisliti i dati mu razloga da mi zarobi dušu. A samim time što me oblijeće i pokušava ubiti mi je naznaka da nešto dobro radim.

Imamo posla s vrlo jakim duhovnim neprijateljem, a vi nemojte vjerovati.