Ponukana Klaatu-ovim postom, došla sam do zaključka da je najveći grijeh čovječanstva "acedia" iliti indiferentnost, tj. uspavanost duha, nemar i nebriga za drugoga. To je dovelo do toga da više brinemo za sigurnost i komfor nego za dobrobit drugoga, osobito onih nemoćnih i bez glasa. To je otvorilo vrata zlu koje nas manipulira, prema sebi formira, a mi prihvaćamo sve što nam servira, samo da nas ne dira. To je dovelo do toga da se nesmetano otima, da se ugnjetavaju i iskorištavaju slabiji, potlačuju nevini. To je dovelo do toga da živimo iskrivljenu stvarnost koju gledamo kroz ružičaste naočale imajući o sebi pri tom visoko mišljenje. Prodali smo ljudskost za nove cipele. Napravili smo od sebe duhovne spodobe koje znaju cijenu svemu, a vrijednost ničemu. Vodimo se sretnom formulom za život bez stresa, glavno nam je da se ne moramo odreći mesa. Jer rekli su nam da je meso zdravo. Puno toga su nam rekli, a mi im slijepo vjerujemo, ne znajući da nas vuku za sobom u provaliju.