Bez njega nema osobnog rasta ni iscjeljenja. Praštanje je plemenitost. Praštanje je kad znaš da nekog možeš zgazit, a ipak to ne učiniš, nego pružiš ruku. Praštanje je empatija za druge, brisanje suza drugoj osobi i unošenje svjetla u nečiji život. Zaista, u kakvom svijetu živimo, po kojim se principima u životu navodimo, uvijek ću izabrati praštanje, jer je toga premalo u ovome svijetu, jer treba ljudima maknuti kaljuž s očiju, blato sa srca, jer želim iscjeljivati, a ne gaziti. Kad praštanje ima smisla...