Kada sumnjaš, kada važeš, kada si nesiguran i slab, kad padneš i izgubiš nadu, sve okrene se oko svoje osi i više ne znaš tko je u igri, a tko nije. Sumnjaš u ljude oko sebe, u najdraže svoje, a zašto....? Ti dobro znaš što je to kušnja i nećeš joj dozvoliti da poljulja tvoje mostove što si marljivo gradila niti da izgubiš tlo pod nogama, jer taj si put sama izabrala i krčila. Put prema svjetlu nije lagan, treba se moći smješiti kad boli, treba bit bezbrižan u strahu, treba vjerovati kad sve se ruši, jer nadu.... nju treba uvijek zadržati. Bolje sutra s tobom ili bez tebe, sa mnom ili bez mene, bit će kako mora bit, al samo znaj da je ljubav vječna i da nju nitko nikad neće ugasiti.