Opet sam se našla na jednoj životnoj prekretnici, reklo bi se... Razmišljam dal' prilagodit svoje stavove i uvjerenja društvu ili da ostanem svoja, ma koliko mi to znatno otežalo samu egzistenciju u tom istom društvu... Zašto mi je egzistencija toliko u pitanju? Nalazim suprotnosti koje u praksi kolju teoriju, a ista znatno kaska za praksom... Postoji način koji se zove „Igraj tu igru da ti bude bolje“, svjesna sam da društvo mora još dosta sazrijeti da bi se neke teorije poklopile s praksom, tj. da bi praksa dokazala teoriju... Trenutno ništa nema smisla niti je išta kako spada... u cjeloj toj zbrci ispaštaju oni koji nisu nimalo krivi... pravda je zakazala, a ljudi su kruha gladni... Kako je došlo do toga i jeli bitno tko je kriv!?!

Svaki put kad upireš prstom u nekoga, budi 101% siguran u koga upireš! Samo da se zna, upiranje prstom u nekoga je jako nepristojno!

Psihopati nemaju osjećaj suosjećanja za druge niti osjećaj da bi mogli biti kažnjavani za svoje postupke. Samim time, nisu svjesni da njihovo ponašanje prema nekome može nepotrebno nanijeti ozbiljne mentalne ili fizičke štete, u blažim slučajevima, nepotrebne emotivne rane. Obično se brane lažima. Nastavljaju lagati čak i kad ih se razotkrije. Vjerojatno zato jer su i sebe same uvjerili u te laži, dakle, ujedno su i patološki lažljivci. Svadljivi su, pogotovo kad ih se suočava sa istinom. Ne priznaju poraz. Oni jednostavno moraju biti pobjednici! Očito pate i od kroničnog nedostatka moći, jer imaju potrebu i verbalno zlostavljat svoju žrtvu, pa čak ju i omalovažavati i obezvrijediti! Na taj način zapravo skreću pozornost sa sebe i svojih postupaka, te ujedno sebe prikazuju finima i jako dobrima. Naravno, oni sebe smatraju uzvišenim bićima, a osim toga su i spretni šarmeri i jako im je bitno da sebe prikažu u što boljem svjetlu.
Na koji ih način prepoznati... osim navedenog... Obično vide samo tuđe greške koje još više napuhavaju, a svoje ne priznaju. U ljubavnim vezama, često mijenjaju partnere i veze im kratko traju, jer zbog nedostatka suosjećanja, pate i od nedostatka ljubavi i emotivno su plitki. Za njih su ljubavne veze samo paravan da nekog novog nasamare i izbrabe. Jako su ambiciozni, čitajmo umišljeni do neba. Sebe nerealno uzdižu, a uvrijede se lako kad im date bilo kakvu kritiku, pa i onu konstruktivnu. Ne prihvaćaju poraz ni u kom smislu! Al zato vole kad im se laska. Strašno su sebični i gledaju samo svoju korist. Nisu u mogućnosti uvidjeti uzročno-posljedične veze u vlastitom ponašanju pa ni u tuđem!
Zašto to sve rade... u pitanju je neki interes ili korist. Može biti bilo koji oblik nagrade ili samonagrađivanja, bitno je da u konačnici nahrane svoj ego.
Kako se zaštititi od njih... Budite suzdržani i oprezni u novim poznanstvima, prema onima koji su preotvoreni, prešarmatni, prezanimljivi... naglasak na „pre“. Sve sa prefiksom „pre“ je najbolja oznaka koja ih opisuje. Na početku bilo kakve veze pokazuju posesivne sklonosti, svašta obećavaju i obmanjuju vas svojim prelijepim i nadobudnim vizijama. Nemojte nasjedati na to! Otkantajte ih u startu ako to prepoznate! Vaša intuicija će vam govoriti da nešto nije kako treba iako možda tad još nećete znati o čemu se radi. Zloćesta duša nesvjesno projicira negativnu energiju, čak i pod pozitivnom maskom i na vas će djelovati uznemirujuće, a može potaknuti čak i strah. Ako ste se upleli u njihovu mrežu, možete ih pobijediti istinom, ali za to morate biti dovoljno jaki, ustrajni i stabilni i jako oprezni u borbi da im slučajno ne date nekog dodatnog materijala s kojim će vješto baratati protiv vas. Čak i ako ih pobjedite u raspravama, njihovo priznanje dobiti nećete, iako je sve jasno kao dan, a uz to će se braniti na sve moguće prljave načine, dakle, lažima, uvredama, omalovažavanjem itd. Samo se oglušite na te njihove provokacije, ukažite na njihove propuste, recite im svoje mišljenje o svemu sa moralnog i zdravorazumskog stajališta i pustite neka se dalje život pobrine za njih! Bitno je da ste još jedna osoba u nizu koja ih je pročitala, ako ne i prva. Kad sami skuže da je problem u njima, samostalno će započeti pročišćavanje svoje duše. Jedino se sami mogu spasiti. Ako i ukažu povjerenje u vas, bodrite ih na putu da postanu bolji ljudi i nemojte biti prekritični prema greškama koje će još po putu raditi. Izgraditi svijest iz temelja, nije nešto što se napravi preko noći!
Također se nemojte nipošto ustručavati da svoje iskustvo podijelite sa svojim prijateljima i obitelji! Potrebna vam je sva moguća podrška, jer će jedan od njihovih poteza zasigurno bit da vas društveno obezvrijede. Ako i dođe do toga, ostanite smireni i ne dajte se isprovocirati. Svatko zdravog razuma će prepoznati lažan motiv koji dolazi upakiran postupcima ismijavanja! To je još jedan od načina na koji ih se može prepoznati, a glavni uvjet ismijavanja im je uvijek, nedokazana činjenica kojom vas žele isprovocirati da sami potvrdite njihovu tvrdnju!
Psihopatija se do sada smatrala bolesti, no sve se više vjeruje da je ona samo čisti odraz zlobe i iskrivljenih moralnih vrijednosti. Postavlja se pitanje, dali su psihopati samo nesvjesne individue, kojima su se nijanse, o onome što je dobro ili loše, malo pomiješale... moguće da je tako u blažim oblicima, no svako namjerno povrjeđivanje, bez obzira o kakvom je opravdanju riječ, je nepotrebno i loše. Ama baš nitko na ovome svijetu nema pravo da vam namjerno nanosi emotivne povrede pa čak ni pod izlikom da su samo htjeli pomoći. Da, još jedna njihova vrlina, samozavaravanje! S obzirom da je njihova emocionalna razina jako plitka, teško da ćete uopće dotaknuti njihovo hladno srce, jedino što vi njima i možete napraviti, je uznemiriti ih, jer oni su zapravo nedodirivi, a vaše moralne prodike, smatrat će maltretiranjem i vjerojatno će ih okretati protiv vas kao da ste vi poremećena osoba ovdje. S njima je najbolje ne imati posla, no ako baš morate, onda ih razoružajte s ljubavlju, razumjevanjem, zdravim razumom, poštenjem i moralom, a u ekstremnim slučajevima, zaštitite se zakonom; najvjerojatnije će se sami negdje sjebati, vi samo igrajte pošteno i budite strpljivi, ali i jako oprezni! Ako se pokažete dostojnim protivnikom, sami će pobjeći od vas i ostaviti vas na miru.

Edit: Činjenica je da svi mi imamo barem malu dozu zlobe u sebi i povremeno ju i sami koristimo... no jesmo li uvijek svjesni kakve posljedice ostavljaju naši postupci na druge? Recimo... stalno vas jebu u mozak na poslu, vaš šef je psihopat koji vas svakodnevno maltretira i omalovažava... ubrzo postajete nezadovolji, počenete se osjećati potlačeno i bezvrijedno... ne činite ama bash ništa da se zauzmete za sebe iako vam se vaš šef 24h/7 mota po glavi, jer vas jebeno to muči i nije vam po volji da si netko daje takvo pravo da vas gazi, a teško ste našli i taj posao, imate doma dvoje djece koji se školuju i koje trebate prehraniti i u kreditima ste... dođete tako nezadovoljni doma i s bujicom u glavi... samo želite svoj mir... u jednom trenutku, djeca počnu vrištiti od veselja, bezbrižno se igrajući u svom domu, ne sluteći da su vam upravo oduzeli vaš priželjkivani mir... iznervirani posrnete prema svojim klincima i bijesno se iskalite na njima... što vam se upravo desilo? Ovo je samo jedan od primjera, ne moraju biti u pitanju djeca.