Teško mi je povjerovati da ti je uopće bilo stalo, jer s obzirom na okolnosti, razmjevanja ti je falilo... Tražeći oprost za nešto što nisam bila u stanju tada vidjeti niti na to djelovati... nije u redu mi to zamjerati... jer i ja sam samo čovjek koji ponekad reagira... i umjesto da se strpiš dok nadođem, zatvoriš tvrdoglavo vrata... povrjeđeno, jer tvoja prisutnost i dobra volja nije bila dovoljna da otpuhne crni oblak koji me sasuo... žao mi je... čula sam te, otpuhnula sam ga zbog tebe na kraju, al tebi tada više nije značilo... iscrpilo te kažeš... tebe što promatraš sa strane... a kako je tek mene iscrpilo kad je mene bio usisao...

Trebam li sada žaliti kako je ispalo ili se tješiti da nisi osoba za mene... !?!