Saznanje o vrijednosti života i suživota
subota , 20.10.2007.Moja malenkost pada s nogu, opčinjena strahopoštovanjem pram tvojih ruku djelu... malen dar, život... kako netko može reć beznačajan!?! Milina, povjerenje, dubina tvog pogleda u horizonte mojih zjenica... ljubav i vjera.... stajala je ista mnoge živote! Pali borci izašli ko pobjednici; pobjednici su klicali svoje poraze. Jebena kontradikcija svemira i nametnutih uvjerenja... osjećam, mislim, praštam i sudim... na temelju presuda dosnosim odluke; svaka je teško pala pod vlastitim temeljem! Neke su ostavile rane kao poslije nekakve krvave bitke.... neke rijeke natopljene znojem truda, muka i suze... neke nikad prestale da teku... makar i povremeno, makar i u javi! Za tvoj život ja ću da se borim, tvojoj malenkosti ću da se klanjam, čuvat ću tvoju čistoću za sve one koje nisam. Tvom ću bitku bit' pokorni sluga, jer služeći tebi služit ću sebi!
Zovite me snobom, jer ja to jesam... danas ću da se klanjam, sutra ću da kujem.... i jedno i drugo suština je koja se spaja... no vrijednost prava čita se međ' redovima!
komentiraj (2) * ispiši * #
Jesenja nostalgija
utorak , 16.10.2007.Prošlo je već neko vrijeme.... moram reći da mi fali! Ljutnja je malo splasnula, ali okus loše iskorištenog vremena još je gorak. Padam u napast da opet pogazim svoj ponos, sebe.... zaboravljam na trenutak razloge zbog kojih smo i završili ovako; obuzima me ona ista dragost koju sam osjećala kada smo je još djelili. Zašto su srce i razum u tolikoj oprečnosti!?! Ne razumijem... razumjevanje si htjela isto kao i ja, a nijedna je nije htjela dat. Glupo! Suzdržanost; kae to!?! U prijateljstvu.... nebi hvala! I vrijeme leti, stvara rupu sve veću između nas, želja za skokom ostaje na kraju samo želja.... zbog čega.... glupog ponosa ili izvučenog obraza!?! Lekcija.... što učiš iz nje; što ja!?! Ništa! Samo neprežaljeno prijateljstvo odiše u kratkom navalu ranojutarnjeg, prohladnog povjetarca i trne lagano svojim ledenim prstima to malo srce što još nešto osjeća... dokle će!?! Ima li ova priča kraj.... i kakav je!?! Možda jednako gorak kao i profućkano vrime! Ne, neću se javiti prva, ne ovaj put niti ikoji....
Moš' mislit....
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #