Prošlo je već neko vrijeme.... moram reći da mi fali! Ljutnja je malo splasnula, ali okus loše iskorištenog vremena još je gorak. Padam u napast da opet pogazim svoj ponos, sebe.... zaboravljam na trenutak razloge zbog kojih smo i završili ovako; obuzima me ona ista dragost koju sam osjećala kada smo je još djelili. Zašto su srce i razum u tolikoj oprečnosti!?! Ne razumijem... razumjevanje si htjela isto kao i ja, a nijedna je nije htjela dat. Glupo! Suzdržanost; kae to!?! U prijateljstvu.... nebi hvala! I vrijeme leti, stvara rupu sve veću između nas, želja za skokom ostaje na kraju samo želja.... zbog čega.... glupog ponosa ili izvučenog obraza!?! Lekcija.... što učiš iz nje; što ja!?! Ništa! Samo neprežaljeno prijateljstvo odiše u kratkom navalu ranojutarnjeg, prohladnog povjetarca i trne lagano svojim ledenim prstima to malo srce što još nešto osjeća... dokle će!?! Ima li ova priča kraj.... i kakav je!?! Možda jednako gorak kao i profućkano vrime! Ne, neću se javiti prva, ne ovaj put niti ikoji....
Moš' mislit....
Post je objavljen 16.10.2007. u 23:52 sati.