U uredu… sjedim nasuprot staklenog zida…. pozornost mi privlače bauštelci preko puta; kao da slažu lego kockice, dio po dio i zgrada je nikla. Marljivo rade kao ekipa, uživaju vjetrić što pirka i sunce što ih grije; u mislima sam tamo s njima. Ta svjetlost što iz vana dopire, pomalo para oči u polumraku sjena preostala tri zida, neumorno zove, a duh obuzdan, neprestalno joj se odaziva. Jasno mi je kao dan, što ga promatram…. ja nisam za ured! Biljka sam koja treba pregršt sunca i kišu kad je žedna i drugi život pored sebe, tolko da se ne osjeća sama. Novi plan je utro put jednog nonsputanog života.