Hrana iliti mana, a možda i nedostatak
četvrtak , 08.02.2007.Nije važno tko si, već kakav si, a to, nažalost, ovisi o hrani kakvom se hraniš. Mislim da mnogi nisu svjesni hrane kojom se hrane i kakve ona ima posljedice na njih. Dobar je osjećaj kad nekoga sjebeš, a opet, šugav kad skužiš da si pretjerao! Ako je zlo nedostatak suosjećanja, možete si predočiti kakav bi efekt na čovjeka imao taj isti primjer? Da, hranio bi se tuđom boli, u početku trenutnom, a kasnije i trajnom. Da bi se hranili, potrebni su nam drugi. Ljubav koju međusobno dijelimo je naša mana, kad postane pokvarena, više ne valja! Oduvijek me zanimao začetak ljudske zlobe, di izvire, kako se rađa!?! Rađa se na samim začecima našeg svjesnog postojanja, napada dok nismo izgrađeni, kad je duša najranjivija; u najmlađoj dobi, dok još imamo anđeoska lica! Sjećam se da je bila u jednom trenutku, baš ta prekretnica, kada sam skužila da moram bit obazrivija, kada sam skužila što ne želim da drugi meni čine, a ja sam činila drugima. Bilo je to ranijih dana i godina! Taj je trenutak prosvjetljenja označio kakvom ću osobom postati i definitivno kakvom ću se hranom dalje hraniti! Ono što me čudi je da neki ljudi, tako reć, već odrasle osobe, još ne kuže kako se truju pokvarenom hranom; kako već nisu postali svjesni granice dozvoljene tolerancije, ili ih jednostavno nije briga, jer njima je okej!?! Jeli zaista moguće da je neke ipak uspio zaobići taj ključni trenutak prosvjetljenosti!?! Jako mi se sviđa jedna indijanska na ovu temu, mislim da sam ju već bila objavila, ali nema veze, opet ću:
Dakle, izbor je na nama....
komentiraj (6) * ispiši * #