Stojim tako na kiši
umorne kapi skidaju prašinu sa čela: ja sam seljak.
Kao seljaku mi je dato da vidim
njive, pčele i brda
kao seljaku dato mi je da vidim leptire a da im se ne divim
da vidim skakavce i da ih gazim
da imam mačku i da je bijem
da imam kera i da ga stavljam između sebe i vuka
da imam kravu i da je pojim, hranim sijenom i muzem golim rukama
da imam sina i da mu podarim šamar znanja
da imam kćer i da je udam za najpodesnijeg
da imam volove i da krvlju pišaju ako ne vuku
da imam komšiju i da se bijemo zbog međe
da imam komšinicu i da je krišom požudno gledam
da imam brata s kojim sam u zavadi
da imam sestru koje sam se odrekao
ja sam seljak, dičim se time
idem u grad samo kod doktora.
dato mi je kao seljaku da vidim zvijezde i da ih psujem:
"jebem vam mater".
dato mi je da se budim ranim jutrom
i da uživam u suncu
na putu od kreveta do posla na njivi.
ja sam seljak
i jedino što volim je da stojim na kiši
jer tada ne vidim nikoga kraj sebe

Svježe oznojen. Nakon dugo vremena zaganjao loptu. Mjesto u timu: srednji vezni. Natopljena majica, puls ubrzan al brate vrijedilo je. Istrkao sam se i zabio nekoliko efektnih golova i fulao penal. Ipak odmah u slijedećem napadu zabijam gol: "I Bećirović se iskupio za promašeni jedanesterac":)
I naravno, odmah po povratku kući sam došao da vam se pohvalim. Trč tamo trč 'vamo-milina. Idem sad odvuć autom sestru kući. Pozdraf i čitamo se. Počeo sam ne znam koju po redu knjigu po redu ovog ljeta...Uh uh.

Da sam malo veći filmofil (a dovoljno sam filmofil da sam pisao zagrebačkom Hollywoodu) mogao bih neke životne situacije uspoređivati sa filmovima, smišljeno i taktično ih razvrstavati po žanrovima i davati primjere iz klasičnih filmskih ostvarenja. Pa bih, recimo, prošlih nekoliko dana usporedio sa Hičkokovim Pticama i Psihom, a jučerašnji i dijelom današnji dan sa You've Got Mail, True Romance iliti na koncu sa Ovo malo duše:))))
Svaka situacija = jedna filmska scena? Onda bismo počeli gledati sve filmske žanrove, sem možda priglupih horora i SF-filmova. UH!
Možda bi se najveći dio vremena potrošio na old-fashion drame, ali bi se moglo nać mjesta i za urban-movements filmiće, kriminalističke, pa trilere - vrlo rijetko akcione filmove. Bilo bi i MTV-spotova...
Mogu se pohvaliti da (kad pogledam druge i usporedim) imam jako dinamičan život, a takav život barem po liniji naše aktivnosti izgleda duži. A Olivere Stone u mom životu je odanvo prešao da pokreće film a-la-meg ryan-simpa feelings.
Ma nije to loše. S obzirom da najviše volimo onoga čega nema, barem neću bit prisiljen ić u kino da gledam te sladunjave romantične postavke...

Upravo sam zaradio komliment da sam "poludio":)

Pozdrav. Šta ima? Pa nema tebe dugo! Hajde, nikad nije kasno - nek sam doživio posjetu i od tebe. Misliš da mi nije drago? Nemoj tako, nemoj me vrijeđati - dakako da mi je drago! Barem znam da me neko čita. Pretpostavljam da misliš da ti se podrugujem - nije ni to tako. Meni je, fakat, drago što si tu, i bit će mi još draže ako te vidim ovdje još koji put, kao što ta, ta, taj i ta dolaze. Ja sam te evo dočekao, a ti se osjećaj kao kod svoje kuće i ne mari što ja odoh. Samo sam čekao da vidim tvoje oči i da idem uživati u posjeti tebi. Pozdrav.

Kad dođe pospremanje računara na red, bude mi i drago i teško. Drago jer ću konačno stavit sve podatke u red i riješiti se bezveznih programa koje instaliram ili iz znatiželje ili po preporuci. Počne prikupljanje podataka na jedno mjesto da se sprži na CD, i popisivanje programa koje treba nanovo instalirati.
Sve mi to nešto bude drago a teško je brate cijeli dan-dva ostati prikovan za stolicu i glave zabijene u monitor ništa drugo ne vidjeti. Ipak, ima više razloga što to činim a uskoro ću dobit i 24/7 internet pa mi valja prije njegova kofiguriranja ostalo uredit.
Odavno prakticiram imati dva operativna sistema na računaru. I ovaj put će biti tako, a firewalla i antivirusnih, antispyware programa imam više instaliranih i naprave se cake pa se nekako trpe.
Enivej, sad valja prikupiti sve CD-ove i krenut u akciju za koji dan...

Pozdraf. Kako se iz prethodnih postova da nazrijeti, nisam baš nešto raspoložen ovih dana. Nisam ni ono smrtno sjeban ali brate nisam ni najbolji...
Da mi je onako kao što to Balaš rekne: "Malo šta me pomera i dotiče" (sanja)
Da mi je pisati post i komentare kao carolija... Al mi se ne da. Idem sad, i pozdravljam vas mašući ovim ptičijim cvrkutanjem, udaranjem kapi kiše na prozor, balašeim notama i ponekim zvukom sa ulice, djeleći tako s vama ambijent iz kojeg se spremam izać u raju...

Nakon nesporazuma dolazi vrijeme dugog traženja potisnutog povjerenja, zaboravljene ljubavi, zanemarenih osjećaja. Dok traje, nesporazum (ili diskusija ili ubjeđivanje ili svađa), subjektivno racionalno promišljanje uzima primat i rezultira u krajnjem neracionalnošću. Krene se uvijek od fakata, i sa obiju strana ti su fakti aksiomski determinirani. Onda, preko razočarenja činjenicom da na drugu stranu to naše aksiomsko postavljanje stvari nije ostavilo efekat promjene, u nama željeni stav, dolazi se do obračuna gomilama stilema, leksičkih formulacija viših ili ubjedljivo nižih značenja, do potiskivanja emocionalne povezanosti zarad propagiranja naše misli, do obezglavljivanja vezanosti i međusobne obligatnosti, do, na kraju ekspresionističke ili naturalističke obeskrvljenosti i, kako rekohm, neracionalnosti.
Onda nastupa vrijeme srdžbe, jeda, unutarnjeg nemira, trvenja duše, otimanja mozga, opravdavanja vlastitog stava samom sebi ili potpuno nepoželjnog stavljanja svega u tamne ćelije mozga. Generiranje zaključaka je u takvim situacijama uvijek jednostrano. Obje strane razmišljaju o potpunom ukidanju mogućnosti da dolazi do takvih situacija (a najbolji način je da se više ne viđaju - eliptično).
Taj period je duži ili kraći, ali za njegovo nastajanje nije dovoljan jedan nesporazum (ili svađa ili ubjeđivanje ilki diskusija...) Takvo odstranjivanje pozitivnih emocija je moralo imati i ranije "periode" a opet je u skladu sa razlikama među učesnicima u "nesporazumu".
Kad dvoje ljudi imaju različit temelj za zasnivanje logičkih konstrukcija, različit osjećaj za važno/nevažno, bitno/nebitno, pravda/krivda, moralno/nemoralno, cilj/odgovornost, kad ima različit sistem normi, sistem vrjednovanja, interesovanja, ukusa - i logično je da će se periodi javljati. Samo ukoliko ni jedna strana ne pokušava (i ne želi) promijeniti drugu osobu i navesti je na svoje sisteme (gore spomenute) može se govoriti o mogućoj harmoniji. Takve veze onda podrazumijevaju druge interese, ne toliko duhovne, jer je čovjek biće koje je ovladalo prirodom i koji nastoji da sve oko sebe učini sebi korisnim ili pak onemogući sebi štetnima.
Nakon toga perioda dolazi vrijeme kada se neracionalnost povlači pred razlozima više prirode (mogućno: koristi), vremenu koje je proteklo, uloženoj žrtvi, svijesti o mogućnostima harmoničnosti (jer je ona već postojala), o prolaznosti nesporazumijevanja... Tek tada se vraća pred-nesporazumsko stanje svijesti, žal zbog distanciranja i pokušavaju se zakrpiti rupe njime nastale (a znamo da zakrpljeno nije što i novo), pa započinje kratka ili duga faza vraćanja emocija na prijašnje mjesto (katkad nesporazumi rezultiraju višom vezanošću).
U toj sam fazi ja sad.
Zanimljivo je kako ti se osoba nakon 2-3 dana nesporazuma i površnog kontakta (sa primjesama sintagmi o (ne)dugovanju), učini daljom, bespotrebnijom, izlišnom, nejasnom, nepoznatom i čudnom. Zanimljiva distanca se rodi, zanimljiv zid, bolje reći brdo. Onda ti ostaje (zbog više razloga) penjanje po tome brijegu i kad na kraju dođeš na vrh, opet će te neki različit sistem upotrebe označitelja i logike baciti još dalje, ne u dolinu već u provaliju, i svako novo bacanje zahtijeva više energije, više vremena i strpljenja.
Prebrodi se to, a to što vam ovo pišem je s ciljem da i sam sebi pokušam pojasniti kako dođe do zahlađenja u sred ljeta!

[pisano 23.08. navečer]

hej raja moja - sve je u redu sa mnom, već je neki komšija presjekao (hotimice) glavni optički kabal pa zbog njega 5000 telefona nije radilo 3 dana!!! Čak ni mobitelija. Al dobro sad.
Pozdraf i čitajte to što sam trebao objavit ranije:)
p.s.
LJUDI JA SAM HEPI DA NE BIH MOGAO BIT VIŠE: Jučer razgovaram
sa predsjednicom jedne kantonalne kulturne organizacije i dobio sam obećanje da će biti izdavač kod slijedeće knjige. FAKAT SUPER. Mislim da će mi Marko Vešović, Nedžad Ibrahimović i Muhamed Dželilović dati pozitivne recenzije. Ustvari nadam se. Ali o tome ću razmišljati kad okončam sa ovim ispitima!!

Koliko nas je emocionalno pod pritiskom? Neuravnoteženo? Koliko je blogera otvorilo svoje blogove da vlastitu frustraciju podijeli sa drugima? Najgore od svega je da ljudi na vlastitoj neuravnoteženosti istrajavaju jako dugo. To nema veze s pameću. Moraju postojati obziri prema drugim blogerima. Koliko ćete uništiti dan onome ko vas pročita, koliko ćete uticati na razvoj događaja u čitateljevom okruženju i poljuljati njegov unutarnji mir. "Ljude treba čuvati od vlastite taštine". Postoji ona narodna: "Pomozi mi kada plačem kad se smijem mogu i sam" - ova je poslovica tako naglasila čovjekov egoizam da mu ne trebaju knjige i naučno istraživanje da ga pobliže pojasne. Čovjek traži utjehu, jer kad on tuguje onda njegovi prijatelji moraju da su oko njega, uvijek mu bivajući na dohvat ruke. Pošto je poslovica tako koncipirana da se obraća jednom istom čovjeku čovjeku u oba slučaja, to podrazumijeva da vam taj prijatelj radi drugih stvari i ne treba (u smijehu). Koliko je pošteno, shodno tome, pisati takve postove za koje znate (ako se iskreno pročitaju i shvate - a nema shvaćanja bez uživljavanja) da će izazvati nemir kod čitatelja. Pri svemu tome jasno je da vi dijelite svoj unutarnji nemir (opravdan ili neopravdan - svejedno) sa drugima. Koliko je pošteno da dijelite ono u čemu ste (uglavnom) vi aktivni sudionici sa ljudima koji nemaju nikakve veze sa opisanom situacijom? Koliko je pošteno napraviti od njih pasivne pušače.
Opet, nije niti čovjek željezo da podnese sve sam (ne bi bio čovjek da je u svemu sam), ali ne može niti ulaziti u nečije raspoloženje. Povremene nestabilnosti su svačiji usud, ali kad naiđem na neke blogove u kojima je to konstanta, te jao meni, te kuku ja, te "o moj živote"... Pa svi mi živimo isti život, svima nam je ujutro ustati, jesti, pribaviti hranu, obezbijediti nasljednike i umrijeti. Svima! Pa prvo treba shvatiti svoj cilj - čemu cmizdrenje? Ljudi koji se guše u moru i spasitelja (nesvjesno) guraju u more.
Očito je da ja ne želim biti ničiji spasitelj, ali se samo pitam - koliko vas misli slično?
Međutim, nisam u jednom sučaju saslušao prijatelje i pomogao im lijepom rječju, utješio ga, definirao problem i predložio mogućnosti rješenja, ali brate... Kad bi taj prijatelj svaki dan dosađivao istim stvarima sigurno ne bih uvijek iznova ponavljao isprazne sintagme! Imao sam i ja svoje žute minute, kad se sve smrači i pretvori u tugu, ali to bude i prođe. Čim vam neko priđe od prijatelja i ponudi utjehu sa razumnim rješenjem oblaci se počnu razilaziti.
Ako čovjek ne može vladati vlastitim emocijama barem 25 dana u mjesecu - taj ima problem psihičke pozadine.

I zato, budite pošteni prema onima koji vas čitaju, višak vaših emocija se prelijeva u njihove živote a ako pak želite da vaši čitatelji proživljavaju neke stvari koje vi proživljavate onda patite od sindroma nek komšiji umre krava

[ Ne kažem ovime da se ja dičim onoga što pišem na svome blogu, ali ukazujem na ektremno nepoštenje nekih blogera - sreća takvih je malo!]

-pisano 25.08.2004

Pozdravljam vas...
Danas sam imao ispit. Književnost BiH 4. Nisam niti predao rad! Nisam pročitao Pobunu materija Alije Isakovića!

Znate kako je kad padnete, ali ja evo, nisma nešto tužan. Sutra imam ispit iz Balkanske književnosti 2. Opet nisam pročitao brdo knjiga, a i kako ću kad sam malo-malo pa na netu.

Enivej, idem sad jesti, a i dobio sam boxerice - e fakat su ono...jebi ga...dobre! Kad u njima izađem pred NJU...ehej! bit će iznenađenja:) a bezbeli pozitivnih!

obećao sam samom sebi da mi je ovo večeras bila zadnja injekcija iako sam trebao primiti još 2¨! Ma ne mogu više braćo! Ne mogu i to ti je! Promijenilo ih se četvero na meni i svako na svoj način bode! Uh. I kako koji put sve je bilo gore i bolnije.

Završio sam još jučer Derviša i počeo čitati poeziju Maka Dizdara. Sjajan je. Kod nas je lektira a da je u Hrvatskoj ubio bih se od čuđenja. Neko mi reče da ni Andrića nema u lektirama ni Ćopića ni Selimovića... Fakat čudno. Mi imamo i Krležu i Šenou pa čak i Matoša i Vidrića i Nazora i...! U vas je to nešto zatvoreno hermetički.
Enivej, kome se čita on će sebi pronaći neku knjigu i mimo lektire, ha ja. A, fakat, i 99% djece i ne čita lektiru ili ih ne podnosi. Čita što mora. Nije to teško shvatiti, ponekad se djeci daju knjige koje su preteške da bi oni shvatili jer podrazumijevaju kontekst nepoznat mlađim naraštajima. A i ja sam volio da se provučem kad je čitanje u pitanju. Zarobite knjiga, ne izlaziš vani iz sobe, iz kreveta, sa stolice... i još tražiš skriveni smisao svega toga. Poslije sam razmišljao zašto muče djecu sa tim smislovima, knjige su tu valjda da oraspolože, objasne, osvježe - kao danas film, puštajući se da vidiš vlastitu maštu koju je drugi napisao (filmovao).
I dan danas sam ostao pri tome da uživam u djelu iako se bojim te "profesionalne deformacije" kada ću i sam tražiti od djece da traže famozne smislove...

Pozdrav raja.
Imao sam naporan vikend. Ponajviše zbog svađe sa NJOM! Da ne pričam o toj bolnoj temi, bila je i prošla... A kao i u svakoj svađi i prepucavanju uglavnom su krive obije strane (mada svaka strana misli da nije kriva - ipak jeste).
Jutros sam opet bio u Domu Zdravlja. Ovaj put je bila komšinica, od svojih 37-38 godina (nap.a. - ima djecu) i odradila je "pos'o" kako treba, evo me ne boli. Još 3 puta trebam otić po dozu geramicina.
Sinoć je kod mene bio prijatelj - kupio nov laptop i donio da parim oči na nj, usput odgledasmo "basic instinct" iliti "sirove strasti"! Ona čuvena scena me praaaavo uzbudila i budući smo gledali na DVD-u x puta smo vraćali da se uvjerimo u prirodnost Sharon Stoneove međubedarne zone - i fakat je prirodna!!!
A film je odličan, jesam li kad pomenuo da najviše volim trilere. Činjenica da je ovaj nabijen erotikom možda nekom izgleda još većom prednošću, meni i nije baš. Dobar film - dobra treba, na kraju krv se uzburkala...
I onda ništa, samo sam ja dobio svoju dozu u but, ni približno onome šta sam želio po završetku filma:)

Uskoro idem da mi onaj Veliki Brat drmne još jednu injekciju u moje slatko dupence
Novost, povlači se oteklina, još malo pa sam normalan.
Jutros sam došao u hitnu, nema one slatkaste (oko 35 godina) doktorice, već namrštena i umorna lica. I nekoliko prijatelja u bijelom. Ubrzo se ispostavilo da je onaj od jučer mnogo bolje izvršavao svoju zadaću da u moje tijelo unese 16 mg geramicina! Ali nisam znao da će me boljeti ti ubodi! I zabolje me odmah, prvi put. Čim nisam vidio doktoricu u sali znao sam da ne mogu očekivati ničiji zadivljen pogled ili barem nisam ga mogao pronaći iako sam tražio crne oči, crveni karmin i plavo doktorsko odijelo...
Neko bi rekao - evo ga puko na doktorku. Ma nisam, samo mi je bilo krivo što sam jutros bio sam, da mi se niko ne obrati na način koji bi pogodio mom egu. Ali, navikne se čovjek na sve.
Brzo je prošla bol, a ja se evo spremam da je obnovim! Blago onome ko nije bolestan - dakle, blago rijetkima.
Meša Selimović, Derviš i smrt: Pravda je kao zdravlje - misliš o njoj kad je nema. Shodno tome i čovjek misli o zdravlj, toj blagodati, tek kad je izgubi ili je naruši.
Idem, dok sam još odlučan da budem stoik!

Samo se vi zezajte:)
Išao sam i maloprije da me ubodu u dupe. A nježan neki tip - da sam cura poželio bih da mi tako nježno čačka dupe:) Obliće ona doktorica oko moje guzice i zagleda: "kako je, jel popustilo?" Malo falilo da reknem da mi je sve u redu s dupetom, da me ne boli dupe već da sam obrazli. "Pa, rekoh, ne odjećam promjenu." (dupe je i svakako ostalo na svome mjestu, da ima čime da se osmjehne učinilo bi to sa zadovoljstvo ushićeno što ga se neko ponovno sjetio. I tako, ubode me onaj "nježni" u drugi but. Rekoh prije toga "a jel može sad na drugu stranu?" Veli on, svejedno je, ma rekoh, nije svejedno - ovako je stereo!
U svakoj nevolji ima i zrno dobra, znate čovjek je čudna sorta, pa sam shodno tome i ja osjetio neku živost i dragost, jer napokon, doktorka je pored ovolike napasti na mome obrazu pitala za moje dupe. Pomislio sam: "Mirza pa ono ti je ljepši dio tijela". Da li je gledala TO, nisam siguran ali mi i svakako kad zapazimo stvari objašnjavamo ih svojim željama i onim što u njima tražimo...

Problem. Taman se navikneš na odsustvo povreda, bolesti neke mučnine, nekog nelagodnog fizičkog stanja a ono te skoli i baci na pod. O zdravlju se zaista misli tek kad ga nema.
Otekao mi je obraz. Sad pogotovo nisi bezobrazan zaključio je moj vrli jaran Mića! Otekao obraz pa ga sad ima za dvojicu. Išao sam u hitnu i shvatio da to stvarno i nije mala stvar - dobio sam injekciju. I još ih 8 trebam zabosti u debelo meso. Čekaju na mene - po jedna ujutro a jedna navečer. Onda neke filmtablete da ih pijem. A sve to ako ne uspije da tražim drugog lijeka. A pokretač svega je banalan: bobuljica iliti akna i ja je vidim i nije mi dao šejtan da je ne čačnem. I od jedne male akne napravio sam, po svemu sudeći čir:( O blagi Bože!!!
Na licu...
Ok, ja sam uvijek bio vedra duha pa sam i sad - proći će a ja rekoh da podijelim svama svoju muku

Glavom u rukama, opijen i ošamućen dimom cigare, rasijane pažnje pogledam čas u crvenu šaru na tepihu čas u svoj veliki palac s mišlju kako se ništa ne može učini da se neumitno vodenično kolo životne kobi smakne i poljulja sa svoje istrajnosti i tvrdoglave upornosti. Kome se život još treba opravdavati, kome pravdati za loše što je donio, dobro što je uzeo - dobro što je otuđio ostavljajući čovjeka na vjetrometini u strmoglav vlastitoj misli? Kome vodenični točak što melje za život treba da popusti i propusti nečiju sudbinu neokrznutu?! Koga da poštedi život ove patnje, ove zabijenosti glave u šake, u te izvore preživljavanja?!
I ne molim život, ne molim za život - on svakako svojom voljom i ne želi okončati svoje prisustvo u meni - u koliko tijela ga više ima veći je i on sam!
Uvučen sam u igru u kojoj ne znam sva pravila te me svako malo sudac upozori da sam prekršio neko (meni nepoznato) pravilo. Pritiješnjen vlastitom spoznajom o konačnom razriješenju muka, ta ista muka raste, rastapa i led i žar u grudima i u očima. Ko bježi daje mogućnost da se sve više i više jedinki priključi potjeri. Bježeći ostavio bih mogućnost i stvarima koje su davno potabane ovim mojim nogama, da izađu iz modrih pećina u mozgu bjesomučno jureći za mojim tragom. Zato ne bježim - stao sam mislima kao bedem što pokušava da odvrati sumnju i zebnju od trke, od lovljenja mog tijela i mog duha. Pomislim: bolje je prepustiti se jednoj, dvjema pa i trema razjarenim kandžama da me satrgaju (čuvajući nadu da ću ostati čitav) nego bježati i omogućiti stotinama takvih istih da me s leđa, kako koja stigne, sakati, muči i ubija. Stojim tako, dok sjedim glavom u rukama, ponosan na svoju hrabrost i potišten zbog činjenice da to moram i prepuštam se užasnim mislima da razaraju mir moje duše. Ne, ja nisam prepadnut do iznemoglosti, do sablasnog prepuštanja - ja sam samo čovjek koji na tren promišlja o mogućem izbavljenju (iako pravog izbavljenja nema bez vjere u vječnost).

Dragi moji blogoljupci, kada bih pisao roman sigurno ovakvih promišljanja i zbijenih redova bi se našlo u izobilju i na kraju bih bio sretan što sam pokušao pohvatati niti misli u rečenice...
Pozdraf!

Kao i obično fulao sam jutro! Spavanje na terasi i razni zvukovi koji su dopirali preko ušiju do mozga onemogućili su da cijelo prijepodne propustim. Otvorim oči, pogledam naprijed i odmah osjetim da mi je ispod oka nešto oteklo! Dignem se na lagane noge i pravac kupatilo, kad tamo veli meni ogledalo da sinoć nisam smio čačkati onu (ne znam kako bih je nazvao!!!) izraslinu na koži - aknu! Zanemaruj slične primjere i budi sretan što je sve kako bi trebalo da bude.
Skokom na svoje lagane noge (kojeg sam pomenuo) osjetio sam i nedefiniranu bol - bol je definitivno ali nije ona ubitačna koja ne da misao na išta drugo do na nju samu. Meniskus. Meniskus je otišao da bere gljive, da jede sarmu, da čuva špinat, da jebe mater svoju!!! Bole me tako koljena i zaključak je: "Koliko god da ti je dobro dok se sexaš - toliko će ti biti ružno kad te stigne cijena". Ma nije to zaključak, zaključak je: "Igraj se igraj - al nećeš da se naigraš!"
Svečano (nimalo) objavljujem kraj svoje amaterske nogometne karijere na igralištu s rajom! Objavljujem svoje povlačenje... "mene više nema al imate još mnogo važnih utakmica" [z.pušenje]

Idem sad da jedem, vama pozdraf!

ju-hu. totalni redizajn...
mijau
idem spavati:)))

Kad sam već izbacio svoju najmiliju pozadinu (šmrc:( šmrc) onda barem da napravim nešto što će mi odgovarati!!!

Pozdravljam vas, dame i gospodo, klinci i klinceze, jarani i frendice, potencijalne (i impotentne)...ja našo malo vremena da se javim sa rečenicom-dvije. Znate - ljudi kako idu dalje jurećim korakom prema svojoj smrti uvijek naiđu na neku svar koja im taj njihov trk ka konačnici učini lagodnijim ili bolje reći, ne tako upečatljivim. Ovih dana sam sav u fazonu Photoshopa i Macromedia Flash MX-a. Pa istražujem pokušavam da uđem u niti skrivene ispod negdje, ma pokušavam makar onu površinu da svarim:) I tako mi to odvuče pažnju od svega ostaloga i zabijem glavu u ekran i mumijski reagujem na okolne zvuke - ma nikako.
S vremena na vrijeme je pravo osvježenje pronaći neku takvu zanimaciju, nešto što će oslijepiti i zauzdati čula i nagnati mozak na rad, na rad koji odmara naoko.

Sjećam se kad sam prvi put došao u dodir sa "pravim" računarima, bio je to jedan mac, a nakon toga i 486-ica! Jebote pa to je bio pojam za mene, rad u 3d-studiu, otkriće worda i sl. Onda web... Kako je to bilo jadno, jadni pogledi beznadežni - kao tele u šarena vrata kad gleda! Nemaš pojma i diviš se tamo nečemu što je danas za nas, bar kad je korištenje u pitanju - jednostavno!
uf!
Šta li nas tek čeka, i milion sam puta poželio da sam mogao živjet 10-15 godina u raznim epohama, da mi je vidjeti Zemlju 2100.godine npr.
Eh i ta prolaznost...

Skoro nekad, nema tome mnogo, predloži meni Množitelj da se uključim u kreiranje HELP BLOGA. Dakako, ja se priključio i jutros me usred šume porukom dotični gospodin obavještava da je blog stigao na KUL listu! E pa neka, tako i treba. Niti smo ja i množitelj neki dizajneri niti smo neka manga al ipak ljudima koji su izgubljeni u blogarskom dizajniranju dovoljna je i naša pomoć, sugestija, prijedlog - pomoć! Enivej...

Jutros sa već u 08.00h bio u šumi, jedino me brinuli komarci koji su toliko dosadni da bi se moglo reć umjesto dosadan ko muha - dosadan ko komarac. Doduše mnogi to već i jedino govore! Vratio sam se iz tog skitanja več oko 13, a onda malo vožnje autom i evo sjedenje ispred kompa. (+ jučer sam zeznuo meniskus u obje noge)

Planinarenje, a sad čitanje romana DERVIŠ I SMRT od Meše Selimovića a onda i poezije Maka Dizdara.

Pozdravljam, i mogu reći da ko ne zna šta bi sa sobom neka ode u neku planinu i nadiše se svježeg zraka!

Kao i obično propustio sam da poslušam savjet moga prijatelja da ne propuštam jutra - kao najljepe isječke cjelokupnog života, kao dar prirode, kao poklon... Odbijati poklone je neumjesno i krajnje neobazrivo, ne poštivati prirodu je bezobrazno i divljački (civilizirana divljač)... Ostao sam pri svome, iako nikad nisam napravio stav o tome, da se budim u rasponu od 10 - 13.
Danas nije iznimka.
Od sinoć me drži iako malo popustila nervoza. ONA me je iznervirala, kako to i samo ona zna. Mrzim neka šablonska pitanja, mrzim kad je sve u redu a onda te neko pita: "Pa šta ti je!?" Šta će mi biti koji k*****!? Nije mi ništa - ali tek onda mi je nešto! Spustim slušalicu, okrenem glavu na drugu stranu i zaspim, sa mačkom koji nikad (skoro nikad) me ne iznervira ni zbog čega. Uostalom, množitelj je o težini života pored neuravnoteženih izjava već pisao.

Sinoć sam tražio neki web hosting sa FTP-om, ali besplatan. I našao sam ih mnogo samo što im FTP ne radi. "Error 553 - disk space full" Koja glupost! Onda sam se po ko zna koji put uhvatio u razmišljanju kako bih volio imati ovu eurocard mastercard ili visa karticu pa da mogu kupit što mi treba na webu. Fakat. Onda se uhvatim kako bih volio kupit ovaj ADSL priključak na internet - brzina downloada 512 kb/s! Jebote jest to dobro!!! I baš u ovom trenutku sam se uhvatio u situaciji da bih mogao pisati do ujutro šta bih sve volio da kupim, imam, nađem... A to nimalo nije zdravo - to su simptomi megalomanije i materijalističkog sunovrata, iako svi mi volimo da posjedujemo nešto više nego trenutno. A moj djed kaže:" Treba, sine, prilagoditi želje mogućnostima!
Na kraju ovog škrabanja vidim da se ovo teblo podijeliti u 3 posta! jebi ga - nervozan sam!

• Ako ste sami u kući, djevojka do 30 godina, dosadno vam je, ne radi vam tv, momak je na putu pa ga ne možete zvat sebi, roditeljisu vani, ubijate se od nervoze – pozovite mirzonija! Vrlo povoljan popravak Televizora!
• Kršim obećanja djevojci, uz uslov da imate durex.
• Oslobađam crne magije! Uz Kemolux bijelu boju
• Mijenjam flašu dedinog otrova sa Kube za flašu Jack Danielsa
• Oglas moga djeda: Mijenjam albume Vesne Zmijanac za pakovanje Viagre
• Privatni biznis „Strmopizd“ - pravljenje pizdarija, povoljno.
• Kresanje vaših voćaka vlastitim priborom
• Po potrebi navijamo za Zadar – sve za pare!!!
• Pravimo incidente na derbijima u HNL-u, od Splita do Velike! Naš moto je „Bez marisane nema derbija!“ te „Jebo tekmu koja tuče nema!“ i dakako onaj iz naših TV-reklama „Tuci, ubij, pokopaj – za rezultat tekme ne brigaj!“

Danas oko podne traži Saša mjesto na kome će pronaći malo svježijeg zraka jer onaj kojeg je udisao je bio toliko težak da je malo-malo pa zijevao. Sunce bilo donijelo 40-tak stepeni, vjetra nigdje... A onda oko 16 preokret - spoj trilera i horora - strahovit prizor! Vjetar, kiša, led, grmljavina!!! Mačak se toliko prepao da nije smio biti sam u svom egoizmu, pratio Sašu kao svetinju. Normalno odmah se uzbuni sve što čovjek jeste, unese dinamiku u razmišljanje i nemir u tijelo.
Nakon svega ode Saša do marketa da kupi Juicy fruits i Milku i vrativši se kući na terasi nastavi sa Andrićem. Normala - čim uze knjigu od Andrića odmah i zaspa i probudio se u 21.
--> Ljudi ima li ko lijek (sem da promijenim pisca) da kad čitam ne zaspim! Možda da uključim neke reflektore... <--

Enivej, presijek današnjeg dana: Sunce, Olujno nevrijeme, spavanje i konačno svjež zrak! I hvala Bogu pa svo ovo nevrijeme nije donijelo paralelno sebi i nestanak struje!

Kaže meni ane 'as you can see' u komentu kako su me rezenzirali, objasnila mi gdje i ko. Odem ja na stranicu koju sam morao nać preko cool liste i klik na DIREKTORA SVEMIRA iliti sad direktora svemira i dođem na mjesto kritike. Kad tamo - čovjeku se ne sviđa moj background. I to nije jedini, mnogoj raji smeta ovaj moj background.
I onda ja se podbočim i prokontam - pa dobro eto promijenit će, dajte mi vremena:)
pozdraf

p.s.
sjebo me Željo na kladionici! Bem im fudbal i znanje

Ovo sa sjebom na blogu.hr uopće neću komentirati!!!
SAMO BIH PSOVAO!!!

A kad se sjetim nekih stvari oko mene - Bogme ću i psovati!!! Nek ide sve u pizdu materinu...

Hej raja, pa šta ima ba???
Evo sam se vratio a da nisam znao da ću cijelih 12 sati biti na točkovima. Ponovno se potvrdilo ono da moj golf troši malo. 450 km - 20 l nafte! Da krenemo redom -trebalo se ići na jezero nekih 20km od Tuzle a obišao sam pola Bosne. Preko Sarajeva, Viteza, Zenice, Žepča... Ja i rodica sami. Pojedemo ćevape na Baščaršiji, pa popijemo kafu u jednom kafeu za šminkere Central cafe, pa odemo u shoping u Vitez, na sladoled u Zenicu a u Tuzli popijemo kafu ponovno. Fakat kaže rodica da nije imala ljepši rođendan do sad! A kako i ne bi bio:) Nije bilo romantike, al je bilo vožnje:)) I PRETICANJA novim autoputem od Sarajeva prema Zenici. I jesam i nisam gladan. Od onih ćevapa u 14.30h nisam ništa jeo.
Moji dani Bogom dati da sam provedim vrijeme u ovoj kući su već pri kraju - za ovu godinu:) Moji se vraćaju sutra. Kaže otac da će proći kroz srednju Bosnu da malo obiđu te gradove... Lijepo - taman su navečer kod kuće!!!

Next 15-20 sati praznog prostora i mira!!!

Joj ljudi idem malo gledat kakvu utakmicu i jesti štagod a vas pozdravljam

Davno sam ja rek'o: Bolje pošalji starce na more, nego da ti odeš!
beneficije:
a) ostaneš sam
1) možeš hodati gol po cijeeeeeloj kući
2) dok se tuširaš možeš na glas pjevati
3) možeš dovest NEKOGA kući (a i ne moraš)
4) možeš odvrnuti muziku do daske (pa napola negdje - radi prozora)
5) možeš pravit nered po cijeloj kući a da nema konsekvenci
6) ako se i omakne neki vjetrić - pa sam si...niš ne fali...

b) lutaš i samo lutaš
1) upališ auto, natankaš gorivo i kud koji mili moji
2) nemaš šta zaboravit da kupiš...
3) i stalno si u pokretu a da nikom ne upada u oči


Enivej, sve ovo rekoh ovako brzinski dok se spremam na još jedan rođendan. Opet jezero i opet neš skromno...
Pičim ja mjesečina prati
pored američke baze čuju se agregati...
---->jel ovako nešto EDO MAAJKA pjev'o?

Uh, raja... Upravo sam se vratio s roštiljanja!!! I ne bi ono bilo nimalo čudno ili, ako već želite, neobično da nisam vidio 6 meteora kako prošaraše atmosferu i ne sagorješe da bi pokazali kako je život prolazan. Enivej, nisam se zamarao tim pitanjem dok sam mezio i punio pa praznio svoj metalni roštilj!
nije bilo nikakvog piva (ne zato što sam vjerski nastrojen - već sto ga inače ne volim). A da sam kojim slučajem zakačio koju kap (bolje reći čašu) ne bi se vjerovatno ni vratio živ i zdrav (koliko jesam).

Gledale se zvijezde, bilo se oko vatre, pušilo se smijalo se, zezalo se (uzročno) i na kraju miroljubiv razlaz (iako se rođak naljutio zašto ne prespavam). I pronalazio sam ja neoborive dokaze i razloge a ustvari nisam mogao bez vas!!! Sušta istina...

e sad pošto sam vas sve fino vidio, mogao bih se i vratiti kod rođaka, ali to bi već bilo glupo:)
pozdrav

Kiša pada, NJU sam sinoć otpratio do stanica, tako da će opet proći dosta vremena dok se ponovno ne vidimo, ali zato će telefonski račun ponovno da bude astronomske cifre. Ode ONA, nismo iskoristili cijelih 180 kvadrata - praznih!!! Ali smo koristili 2-3 kvadrata u autu:))

Nije bitna kvadratura - bitna je natura! :P

Neko me pita jel onaj 21xkamenčić-prsten bio zaručnički... Nije :( Još je rano, ima vakta, ovo je tek iskaz nedostatka ideja za ljepše poklone... Ipak, moram biti neskroman i kazati da vjerovatno nije imala romantičniji i ljepši rođendan od ovoga:))) Tu sam iskoristio ideje...

Enivej, sad sam se kupao, a kad se okupam, bezbeli i mirišem a kad mirišem onda se moj mačak Kaffka (ovo ff = duuuugo f) prepadne i neće da mi priđe. Ima fobiju od dezodoransa! I ja ga ono , ma dolazi vamo

A i Balaš veli: "E kada nećeš mirnim putom, okončaćeš pod kaputom - kad nećeš gradski i demokratski.."

Sve me više nervira kad iz favoritesa pokušam otvorit neki blog i onda naiđem na ono čuveno prenošenje na drugi server... Ma daajte! Baš. Al baš! Danas je bio jedan od onih dana kada se ne smirujete, kada ste stalno na točkovima, nogama i vrlo često na guz.ci ispijajući kafu i pametujući. Jučerašnji je po tome pitanju bio još dinamičniji! Kao što se da zaključiti iz postova... Moji za napomenu na moru, ja s NJOM i stalno van kuće... Da vam sad ne pišem naširoko, sve vas pozdravljam, imate cmokić (da malo smanjim dominaciju pusa:))
p.s.
odgledao sam onaj Fahrenheit 11/9 - moore je otkrio čitav niz nevjerovatnih činjenica i kao što rekla jedna amerikanka koja je izgubila sina u Iraku . "Shame on you mr.Bush"

Pozdrav. Moji su otišli na more. Sam sam kod kuće, ali to neću iskoristiti da pravim neke derneke, samo ću uživati u miru i slobodnom prostoru! Sad, pak, odoh da se nađem s NJOM, a mi se čitamo pred večer!

Zamislite ovo, vi ste ONA. Kaoko biste vi doživjeli današnji dan.
napomena: Danas slavite rođendan, iako je on tek za 4 dana!

Našli smo se oko 17h. Otišli na kafu u grad, pregledali neke slike i sjeli u auto uputivši se ka jezeru (ali ne slanom) koje je nekih 15-tak km od Tuzle. Na modrac.
Na Modracu je nekoliko odličnih rastorana, afića, diskoteka. Odemo u jedan jako otmen restoran-kafe imenom "Robinzon" - da vam mnogo ne opisujem taj prelijep objekat tik uz jezero, koje podsjeća na more, reći ću vam da se u njemu osjećate baš kao Defoov Robinzon. Sve je uređeno odlično, sa konopcima, drvetom i biljem... Kao da nema civilizacije (čini se).
Sjednemo tu, naručimo jako lijepu večericu i onda nastupam ja!!! Vadim čestitku u onim šarenim kovertama (na ovoj je Garfield) sve fino odštampano epsonom:) Prelijep tekst čini se (romantika...) i onda vadim prsten! Koinsidencija, rođendan je 21 po redu a prsten ima 21 KAMEČIĆ!!! Taman prstu, taman očima - vidio sam onaj sjaj:)
I šetnja rivom dok zalazi crveno sunce:)
Mislim da se ljepše i ne može očekivat!

Šta vi mislite?

Raja moja - pa šta ima? Danas sam imao problem! Nije to nerješiv problem, ali ima neke naznake sasvim dovoljne da se za nj može kazati da je iscrpljujući! E, a kako taj "posao" zna biti mučan i skoro pa sizifovski bezuspješan!
Kupiti poklon za rođendan! Pa prođeš cijelim gradom, od radnje do radnje, gledaš tekstil, gledaš keramiku, gledaš plastiku... I kontaš kako će ta osoba da primi odabrano! Onda gledaš u očima sjaj ili pomalo natmuren pogled kako bi osjetio dopadljivost poklona... Zaključio sam da je kad nekome već odlučiš kupiti neki poklon onda je uzmeš za ruku i provedeš gradom od-radnje-do-radnje i pustiš je da izabere ono što joj se najviše dopada!!!

Današnji poklon ovog Mirze za rođendan je prsten (koji odlično izgleda sa nekim kamenjem vrlo ukusno raspoređenim, možda ima neke geometrijske karakteristike...), koji je od srebra i vrlo lijepo izgleda, a usput je prijemčljive cijene!

U svakom slučaju, mi ćemo se čitati večeras kada se vratim sa toga rođendana, ustvari ranijeg obilježavanja... Rođendan je tek 10.08. ali silom prilika (kao što mnogo raje to čini) ga obilježavamo danas. Neće biti derneka, već samo ja+ona:)

Pozdrav

p.s.
Poželite mi da u NJENIM očima zasija dragost i sreća kad ugleda moj skromni poklon.:)

Ne piše mi se:( Kad budem imao neku novost ili nešto iole vrijedno čitanja - budem vam pisao! pozdraf našoj raji

Gledam neka je raja stavljala slike svojih soba. I onda ja pronađem u arhivi CD-ova Photoshop 8.0 CS i fino ga instaliram, napravim neke fotke sa digitalnim i evo šta sam napravio...

pogledajte to [ OVDJE ]

Ustao sam, za ne povjerovat! u 7:50!!! Napravio par fotografija digitlnim prebacio to fino na CD, i sad namjeravam editirat snimljeno, pa prebacit na web. Nisam doručkovao, a kako bih rado ćevape smazao, i to travničke! Oni su najbolji! Šta veliš množitelju? Naručimo dvije 20-tke, kiselu, kefir i zasjednemo k'o nekad travnički veziri! KO?! pa mene ne bi mogao iz takvog položaja niko dignut! To ti je isto kao molitva, kad jedeš ćevape, kao najdublja meditacija! Jednostavno saživljavanje sa svojim zalogajem:) Jest ovo uf... Al zamisli moj množitelju, sjedimo, jedemo, eglenišemo i onda uzmemo čačkalicu, pa čistimo po pola sata zube! Jao!!! Ima li iko još da pravo voli jest ćevape?


Sarmu hvali al ćevape jedi!!!

samo da pozdravim čitatelje:)

Bio sam pred večer kod prijatelja! Uh jesam se najeo! Nisu mi dali ići kući dok nisam pomogao da se pojede spremljeno jelo! I nisam se pokajao što sam ostao! A sad idem neku utakmicu pogledat, se čitamo - mijau!

Joj! Ko nema auta - rahat je! Pa svako malo nesto ode i ti onda izvoli odriješiti kesu! Sad sam se vratio od majstora i fala Bogu - odriješio kesu. Sve što je u njoj bilo, a nije bilo puno, ode u komade željeza i na ruke vrloooom majstoru! I onda me pitaju - pa čekaj Mirza zašto ne kupiš laptop!!! Od čega? Jedino pa prodam sve ovo CD-ova i poneke hlače i poneku majicu! Ne ide i tačka! Auto = breme na leđima! Bez auta = magare bez bremena!
Fakat:)

Već sam to spomenuo negdje, evo ponavljam se, ali gledajući svakojake filmove na TV-u, poželim da se prave filmovi u samo 3-4 žanra. Triler, Komedija, Avanturistički. Svi ili sa SF predznakom ili u real-time okruženju. Meni su najdraži trileri - zauzmu vašu pažnju, vi se cijeli film pitate ko je koga gdje i kako, a odgovori vam ispred očiju, AL MALO SUTRA ćeš skontati. Komedije - naravno zbog humora i suza od smijeha, al kvalitetnih, inteligentno urađenih. A avanturističke filmove, sa primjesama drugih žanrova ili čistokrvnih poput Indiana Jonesa, Mumije...ima li neko da ne voli?! Al dobro, nisu svima interesantni ti izleti u nepoznato ili u prošlost. Mene opuštaju i u stanju sam filmove ovih žanrova gledati i po 5 na dan. Ipak, u posljednje vrijeme ne visim toliko na TV-u, ponekad pogledam neki satelitski program, neku utakmicu i to je to. Svo to vrijeme trošim na netu ili offline na kompu...

• Privatni biznis „Strmopizd“ - pravljenje pizdarija, povoljno.
• Kresanje vaših voćaka vlastitim priborom
• Važem psu treba društvo u lajanju na zvijezde? Žao vam je njegove samoće? Pozovite dd „Strać“ i vaši su problemi riješeni. Vrlo povoljno lajemo na zvijezde i seremo po dvorištu, autentično pasji lavež studiran u KP Zenica! Posjedujemo i Diplomu kao dokaz o tome
• Po potrebi navijamo za Montoyu – za pare sve!!!
• Pravimo incidente na derbijima u HNL-u, od Splita do Velike! Naš moto je „Bez marisane nema derbija!“ te „Jebo tekmu koja tuču nema!“ i dakako onaj iz naših TV-reklama „Tuci, ubij, pokopaj – za rezultat tekme ne brigaj!“
• Mijenjamo ustavne amandmane, dva naprema jedan!

Kašeta je jubilarni 1000-ti posjetilac ovog bloga:) Kašeta, unajmljena si za čitatelja i komentatora! Plata, kao i uvijek u naturi!
3 August 17:05 HT-Internet, Croatia (Hrvatska)

Vidim sviđa vam se ova oglasna ploča:) zato ću evo objaviti i još neke oglase i reklamne džinglove:))

• „Kako prevariti momka s Mirzom“, bestseler – veoma povoljno!
• Unajmljujem gospođicu od 19-24 godine, za peglanje veša. Plaćanje u naturi. (iskustvo nije potrebno – podučavam besplatno)
• Mijenjam Bill Clintona za Monicu Levinski
• Dolazim na derneke, vlastiti prijevoz, vozačka dozvola, poznavanje rada sa roštiljem, iskustvo u ispijanju piva, potvrda da sam mesojed i mesožder! Najveći kez SI Bosne! Uzvraćam a ne povraćam! Idealan roštilj partner? Upravo tako! Pozovite, ja ne izradim –uvijek dođem, ispadnem čovjek za razliku od vaših prijatelja!
• Ako ste sami u kući, djevojka do 30 godina, dosadno vam je a ne radi vam TV, momak je na putu pa ga ne možete pozvati, roditelji su vani, ubijate se od nervoze – pozovite Mirzonija! Vrlo povoljan popravak Televizora!


meni je onaj od jučer extra drag:)
---> Kako prepoznati Mirzu u krevetu? - bestseler, lekcije u 25 minuta, cijena - 25 minuta:)

Unajmljujem dadilju, imam 25 godina.
Kupujem povjerljive informacije.
Nudim, ko želi primiti nek mi se javi.
Ispunjavam želje, uključujući i muzičke, uz naknadu!
Izdajem Vojislava Šešelja.
Mijenjam Golfa II za dva Golfa I
Priznajem: griješio sam!
Prodajem, hoće li iko kupiti:(
Prodajem Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju za vikendicu na moru!
Jeftino plačem po sahranam!

Prodajem blog, povoljno!
Kupujem postove!
Galeriju slika formata 200x150 mijenjam za postere većih dimenzija!
Izdajem reklamni prostor za linkove!
Otkupljujem sve vrste komentara!
Mijenjam blog uz doplatu - vrlo dobra lokacija, ima i WC!
Kršim obećanja djevojci, uz uslov da imate durex.
Oslobađam crne magije! Uz Kemolux bijelu boju
Aplaudiram na vaše mudre izjave, srčano i intenzivno!
Mijenjam flašu dedinog otrova sa Kube za flašu Jack Danielsa
Ostavljam vas na miru vrlo jeftino!
„Kako prepoznati Mirzu u krevetu? – lekcija u 25 minuta“- bestseler, cijena - 25 minuta!
Oglas moga djeda: Mijenjam albume Vesne Zmijanac za pakovanje Viagre

Evo me pocrnio k'o arap, bio na jezeru - prvi put ove godine! Mislio sam da sam zaboravio plivati, kad gle čuda - ipak nisam! Razbacao se ja po onome jezeru, raja guta vodu koliko mašem rukama, da sam na suhom neko bi poslio da ću poletjet:), al me sustiže moj porok! Cigara se dimila iz mene, ona jučer popušena isto kao i ona od prije 3 mjeseca! Bacim dva puta ruku preko vode, pomjerim se pola metra i pokrenem se na leđa da odmorim! Ovo za nečije iznenađenje nije slatkovodno jezero - već slano! Tuzlansko, imenom Panonsko! Znate da je Tuzla poznata po soli, pa su to nekako iskombinirali i napravili jedinstveno kod nas, jezero. Uvijek ima oko 2.ooo ljudi i za sve ima bartem malo mjesta da se razmaše. Ko nema para ili vremena (kao ja) ode tamo i uživa kao na moru da je!
Pocrnio sam, kažem, a koristio zaštitnu kremu s faktorom 25. Dobro je bilo, a sad da vaspozdraFim i idem malo zraknuti vaše blogove - pozdrav!

Maloprije sam vozio BMW-a, treća serija, jebi ga je dobar!
Nisam ga prebrzo vozio - ča je merak voziti ga.
Spremam se čitati i upravo sam se najeo. Kako je ovih dana lijepo na selu. Uz vazdanji mir i tišinu, čist zrak, zelenilo... Zdrava hrana. I onda se ima neko čuditi zašto stariji ljudi idu u penziju na selo! Logično i ispravno. Ljepota je selo ljeti. Bezbeli da je uvijek zrak čišći na selu ali se od proljeća osjeća koliko je različit od smogovitog gradskog zraka. Idem čitati

Čim dođe august počinje se ozbiljnije razmišljati o septembru. Malo treba da se panika ražiri po cijelom organizmu. Ne valja. Vrijeme ne ide - vrijeme piči! Moram pročitati još najmanje 15 knjiga. Puno za mjesec dana, svaka dva dana knjiga za pročitat, teško izvodljivo računajući moju lijenost.
Sreća pa ima među njima i knjiga koje su dobre, koje nisu dosadne, recimo knjige Ćamila Sijarića - fantastično! Koliko pisaca nije ulazilo u lektire pa ljudi za njih nisu ni čuli a mnogo su bolji nego neki u nju uvršteni.

Odgledao sam X-men 2. Priznajem da još uvijek volim one filmove sa SF-elementima. Pored trilera i komedije to je žanr koji mogu pogledati i volim. Šta ću - I can't help my self.