Pozdrav raja,
ja se fino vratio sa ispita i nisam ga do kraja položio, ostalo je jedno pitanje koje mu "dugujem". Ipak i ovaj je ispit pao 90%, a onaj pređašnji ispit (kojeg sam također završio 90%) je sutra popodne, tako da evo čitam sonete.
Enivej, kako ste mi vi fini, lijepi i pametni - vi ćete fino, lijepo i pametno da mi uputite koju riječ ohrabrenja pred sutrašnje mrcvarenje i veoma važne momente oko 13:35h

Pozdrav i imate mijau

Sada sam na ispitu vjerovatno se preznojavam da profesorova pitanja zadovoljim ne pukim "laičkim" riječnikom već onako "kako je to lijepo rečeno i nabrojeno".E baš je smiješan. Enivej, ja se sad ovdje, mislim, tamo, mučim ali vas pozdravljam jer između riječi postoji i blog

Kaže Ilija Ladin, pokojni pjesnik u pjesmi "Crv":
Reci mi šta jedeš da ti kažem tko si
Jedeš rižu znači riža.

A ja evo jeo krušku kad tamo crv, i odmah se sjetim svog omiljenog pjesnika, pa kažem, Mirza - ti si kruška!
Onda sam sebi zahvalim za uvredu i za komliment, pa hajd reci da nisi sladak!? A vjerujem svojoj curi, šta ću drugo, pa onda je nazovem i kažem joj: "Hvala ti na komlimentu"...
Onda se okrenem onim svojim tekstovima iz metodike i kažem hvala vam, hvala vam zbog toga što postojite, da bih vas prezirao, manje vas više onu budalu što govori o vama...

Ispit sutra oko 11h

Nemojte se svađati!
Svaka svađa vodi drugoj, trećoj, a svaka nova je jebenija, da se tako izrazim.
Možda bih trebao prekinuti vezu koju imam sa curom i koja traje skoro 2 godine, radi toga što se stalno svađamo, jer mi je mučnina u stomaku kad mi počne neku sovju politiku prosipat!
A opet mi žao kad zagužvamo jer bezveze su povodi.
Ma u pizdu materinu - kad bi se moglo živjet sam...

Evo me ponovno kući...
Lijepo je lutati, voziti se bez narooočite potrebe, više radi ćejfa i unutarnjeg nagona. Kad bi se imalo i para koliko auto može popit...
Ich bin wieder da, I'm here again, mu laime sta a rei...

Ne šali se ova hladnoća. Nije joj stalo do našeg smijeha:(
Ostaje nam da iz arhive iščupamo džempere i druge zimske odjevne predmete. Političari u ovoj kampanji obećavaju da će, ako oni dođu na vlast, povećati temperaturni prosjek u oktobru i novembru na 23 stepena. Naglasili su usput da je ovakvo vremensko stanje uzrokovano prije svega nesavjesnim upravljanjem budžetom te se sva odgovornost za ovako brzo povlačenje ljeta treba tražiti u onima koji obnašaju vlast jer nisu stvorili povoljan ambijent da ljeto nastavi sa svojim osjenčavanjem naših, resursima bogatim planinama!
Nakon svega, pozivaju se građani, birači da na predstojećim izorima pokažu kako je došlo vrijeme za promjene, jer ovi na vlasti su se usmrdili budući nisu pelene mijenjali duže vremena. Najčešće su parole: "Zašto kupovati nove pelene - bolje promijeniti političara" iliti "Ko ne voli celzije neće doć do penzije"

Predizborna je kampanja, u svitanje izbora lokalni političari oštre i bacaju koplja, sjekire se oštre, dotežu se drvena volovska kola u kojima se vozi municija, čitav arsenal uvreda, podvala, neukusnih replika...
U svemu tome ima i dobra - lokalni političari s vremena na vrijeme uzmu rječnik stranih riječi i razbacuju se frazama. Loše u tome je što mnogim riječima koje su tamo pronašli ne znaju pravo značanje. Trebalo bi mnoge od njih upisati na neki kurs oratorstva, učenja retorike, podučavanja historiji a bogme i geografiji.
Desi se onda da lokalni političar miješa stranke, umjesto da pročita platformu svoje on lupa "ko maksim po diviziji". Ali, ništa za to...
A kako bismo mi inače shvatili koliko su političari zakržljali homo sapiensi, i umjesto da rade na sebi, oni bi da rade na nama. Za sebe. Jebi ga - kako bismo se u ova tmurna vremena nasmijali, ako ne bi bilo viceva i političara?

Jutro je počelo u 10.35 h. Malo žvakanja sezonskog povrća i odlazak do pikado aparata. Tek dvije odigrane partije dupli ulaz/dupli izlaz, rezultat 1:1 sa Borom. Povratak kući i slanje pozdrava tebi...

I onda pitaju! I onda pitaju kako je biti student! Pa... nije loše! Sem ako ti neki profesor odjednom uvede pravila posebne vrste u pologanju ispita! Dođe i kaže, laganim ali odlučnim tonom, kako nema više k'o prije. Ako ćeš izać sad i padneš li - dobivaš 5, te nemaš pravo izać na slijedeći rok. Ma hajde... Ali nema veze.
Bolje biti student nego biti profesor. Znam iz iskustva.
Enivej, sad ponovno čitanje. Danilo Kiš - predobar pisac da bi ga se zaobišlo.
Pozdraf

Kiša, jesenja sitna kiša, tvrda, teška... Ona što kod pojedinih ljudi izaziva depresiju, tugaljivo sjećanje... Kod mene samo malo sjeni oči, učim pa i ne obraćam pažnju na izgled prirode izvan svojih prozora.
Učim metodiku, a lako bi bilo se mašit kakve igrice i zapodjenut okršaj s višim silama, ili pak protivničkom ekipom na Socceru. Moglo bi se pri tome ipojest nešto, eh da sam bogdo ovako učio preko cijele godine gdje bih sada bio...!!!????
Dizajn? Pa znate mene, malo malo pa napravim promjenu, iako ovaj čaj ne bi bio loš za popit, jel da?

Jutros sam platio telefonski račun koji i ovaj mjesec prevazilazi mogućnosti moga džepa. Sreća je pa se ponudi nekoliko drugih džepova pa iz njih uzmem taman toliko koliko mi usfali. Najvjerovatnije u četvrtak poslijepodne ću formatirat disk(ove), pa ću krenut na reinstalaciju svega na ovom računaru. Pretpostavljam da ću počet radit od polovine oktobra ali o tom potom...
Sad se spremam za ispit koji mi je na programu za 2 dana.



idem a ne odlazim

blogoljupci zdravo zdravo!
danas sam imao usmene ispite iz ona dva ispita koja sam pismeno položio. Na jedan nisam nikako izašao, a drugi i jesam i nisam položio. Naime, ostalo mi je da pripremim sonete Skendera Kulenovića. A to vam je kao da sam 90% položio. U svakom slučaju sam zadovoljan.
Prvo mi je pitanje bilo vezano za Andrićeve romane, pa sam mu ja otegnuo, dakako uz njegova neprestana podpitanja priču o mom čitanju Andrića, njegovom viđenju ideologije, tradicije, mentaliteta i sl.
Za 3 dana imam ispit iz Metodike, koju uopće nisam spremao ali se valja spremit pa izać na taj ispit.

Ah, olakštanja kad sam došavši kući odvojio gomilu knjiga koju više ne moram čitati i s kojima sam završio. Hvala Bogu. Inače to mi je najomiljeniji dio cjelokupnog slavlja nakon položenog ispita - odstranjivanje knjiga koje više ne moram "konsultirati"!!!
Sad slušam svoj Rammstein i sumiram. Imate pozdraf!

E jest gadno kad se ogladni! I cool je u takvim slučajevima što se možeš suzdržati od glasnog komentara: "mama, pa ovo i nije nešto...".
I ne samo da se možeš suzdražati nego i misliš da je baš to što jedeš, nešto najbolje što si ikad probao! I tako uvijek iznova!

Pitam se kako muškarci prelaze sa mamine hrane i kuhanja na ženino... Neko kaže da je to baš zeznuto, teško njemu da se navikne teško njoj da nauči drugačije kuhat. Ja volim sve samo da je ok, da nije otrovno i da zadovoljava minimum uslova da se proglasi ukusnim.
Idem sad propitivati mogućnosti drugačijeg gledanja na kuhanje moje mame! probat ću da shvatim ovo njeno uporno pozivanje: "Mirza, gotovo je jelo, hajde odmah silazi..." Isto imaju mnogi slušati a evo vidim i ti i ja
pa-pa

Došla je jesen, ona jesen koja po danu još miriše na ljeto a po noći cvokoće na zimu, došla je a nismo joj se nadali baš u jeeku naših ljetnih idila...
Nema više spavanja na terasi, nema više kratkih majičica ili spavanja bez majičica, nema više finih mirisa, još malo pa će nas ubijati ugalj iz peći, neobuzdani smog sa ulica...
Došla je jesen, Jesen, i podsjetila da, dok još možemo, uživamo u blagodatima temperatura iznad 18 stepeni.
Nekad sam je volio, a sad mi je mrska, ne baš mrska već, onako, nije mi draga:)

hej moja raja, pa evo mene... neko iz mase bi rekao evo tebe evo nam problema... možebitno! Ma ne...nema problema...
Vratio sam se kući, nakon 4 dana izbivanja, i hvalim te Bože - položen još jedan pismeni... Usmenog i opet nije bilo, ali je termin ipak određen - u ponedjeljak u 13h.

Ja bih sad trebao biti daleko od kuće, negdje u šumskim masivima, u carstvu komaraca i istotako insektoidno odijeljen od svega. Ako mi uspije... Kad ću kući blage veze nemam, to je pitanje istih ovih šumskih predijela u kojima obitavam prognan vlastitiom sviješću i potrebom za osamom... Nije to kriza to je potreba za mirom i tišinom koja bi bila pogodna za učenje, obično čitanje. Potreba je to da se samo vratiš prirodi i kao gorštak dođeš u amfiteatar i dokažeš profesorima ako je saćivjeti se sa prirodom plodotvorno;)

Imate pozdrav, a o impresijama kad se vratim

Nisam oduševljen prelaskom na almost cool listu!
Manje me ljudi klikne sad, a ako te ne klikne neće te ni čitati pa se krug čitalaca može samo suziti, to, ako ćemo o posjećenosti.
Nezadovoljan sam jer si sad ni na nebu ni na zemlji, već tamo negdje na vrhu neke lomljive jele i prijeti ti da tresneš s nje al da valja, to, ako ćemo o poziciji u blogogradu.
I treće, nezadovoljan sam jer sad moram baš ono pisati, jer šta ćeš koji k. na almost ako ne pišeš, to, ako ćemo o obavezama.

To su samo moja razmišljanja, ali ipak, nije bitno ni gdje si ni na kojoj poziciji ako imaš svoj krug raje s kojom, maltene živiš!

Pozdrav mojoj raji, a za kafu ćemo se dogovorit:)

I tako...
Danas sam osjetio nemoć. Nemoć koja ljude navodi da se odaju alkoholu, posegnu za ulogom Boga, zakonodavca ili jednostavno zamrze druge. Pričaju se priče iza leđa, a leđa su valjda bremenom uvijek okovana, pa takve priče ne bi trebale da saviju kičmu, a onda sve to dođe do ušiju. A uši, svojim čulnim karakterom odrežu mozgu dozu bijesa, arogancije, prezira i volje za osvetom.
A kako bi osveta bila lijepa i smirujuća. Kako se smiriti? Uzeti dopust, otići daleko - u izbu van svake civilizacije, u grotlo, mravinjak ljudi (recimo Pariz), zaboraviti se, plaćati kurvama i muzičarima...
Kako preživjeti izjedanje jetre, želuca ovom karcenoidnom tugom? Uzeti nož i glumiti japance? Harakiri nije rješenje, ipak.
Popljuvati treba od malog dijeteta do najstarijeg, odreći se svijeta, odreći se druženja. Pobjeć u MRAVINJAK! Tamo gdje tvoje ime ništa ne znači, gdje si samo statistika. Mali čovjek pripada jatu, mala sredina jede velike ljude, savija ih u kičmi...
Žudim za mravinjcem...
Rezigniran sam, kako ljudi uveseljuju jedni druge tvojim neuspjehom ili prividom neuspjeha... A neuspjeh je prolazna faktura, ako to nešto što kola od usta do usta i jeste neuspjeh!
Idem

Danas sam brao šljive. Uzeo korpu, krenuo u šljivik a rosa blago miluje nožne članke, sunce "ko od majke rođeno" - blaago, ne bije potiljak i ne odvlači pažnju. Došavši na odredište sjednem i zapalim. Gledam radišne ljude po udaljenim proplancima, mlataruju svojim tijelima tamo-amo po zelenoj podlozi. Othrvem se mislima i hitrim kretnjama krenem za poslom.
Oko podne dođem kući, zaspim, probudim se kroz 2 sata i uključim računar.
Logujem se da vam kažem, kako je neko, dok se verao po šljivama mislio na vas, a na neke posebno.

Dobro je zaključila tamara... Ovisnost o blogu je fakat dosegla neslućene visine. Nikako se nisam naspavao, odmorio, jer evo več nekoliko dana, jutrom legnem jutrom ranim. Sad me evo zbunjuje Paradise Lost sa zvučnika, malo su mi poglupi...al et.
Za sutra planiram kod rodice noćit, sama je kući pa ćemo vidjet raspalit neki roštilj a rekla je da bi pravila lazanje...njam njam, jedva čekam.
Primjetio sam da mi ove tinte za printera nikako da stigne, malo-malo pa kupuj novu! U jebote...
Kad neko ovako počne pričat o nečemu a završi pričom o tome kako ne zna o čemu priča, znaj je to da on stvarno nema pojma ni šta bi ni o čemu bi pisao, on bi samo spaaaavaao.......spaaavvvaaaaaaoooo....[mirza sklapa oči - al ga budi Paradise Lost].
Idem spavat, ali prije toga obići ću moje draaaage prijatelje po blogogradu

Upravo sam se vratio iz Zenice. Da napomenem, u Zenici se igrala utakmica kvalifikacija za odlazak na Svjetsko Prvenstvo u fudbalu u Njemačkoj 2006. Igrale su BiH i Španija. Kako su mnoge stvari nepravedne! Pa mi smo njih rasturili, baš kao i u Sarajevu prije 4 godine, onda smo izgubili a sad igrali neriješeno. Nisam bio na stadionu iako je ONA bila za to i imala je čak i kartu... O razlozima nekom drugom prilikom - gledali smo utakmicu na TV-u kod njene sestre i zeta, u stanu 200 metara udaljenom od stadiona.
Put me je umorio. Noć, gužva na putu, djelomično magla...
Jedva gledam. Još jedvitije pišem...
Što reko čuveni pokojni pjesnik, meni ponajdraži Ilija Ladin, dakako uzz sveprisutnu ironiju: "Ima dobra u tome kad ti sruše kuću...", ja mogu reći, Ima dobra u tome kad se umoriš od vožnje, jer ćeš zaspat ko političar u skupštini!!!

Idem, odlazim, netajem u bunilu drijemeža...

Pozdravljam. Maloprije stigoh kući. Ispit je odrađen da valja, a na pitanje Poezija Abdulaha Sidrana i zatvorenih očiju, u snu, u tunelu, dok sam u sex-movementu, mogu odgovoriti. Razvalio sam ga (ispit - nap.a) a isto bih tako razvalio, bolje se blaže izraziti i reći, ne-bi-nam-mala-bilo-loše, jednu ovamo...
No nećemo sad o tome. Vidim raja kritikuje, te ružan ti dizajn te stalno ga mijenjaš, a mene boli moj jer kako god okreneš opet ću radit šta hoću i mijenjat kako mi je ćejf. Beri gljive oko svoje njive, čupaj travu u svojoj avliji... ima tih izreka, pometi ispred svog dvorišta...nja nja nja.
Enivej, idem sad da se najedem kolača, a bogami i kaficu da popijem...
mijau

Pozdraf...i jedno svesrdno mijau. Promjena dizajna je logičan slijed događanja i zasićenja nekim stvarima u mom životu. Znate kad je statičnost svuda oko vas, pa vas proguta, onda jedino svjetlo koje je u mraku je shoping iliti mnogo jeftinija opcija - promjena životnog prostora, premještanje fotelja, dvo- trosjeda, plakara, ormara, kreveta, stolova... Ovo je moj drugi životni prostor i nekoliko ljudi koji su tu uvijek su nekako moja raja, a čim su moja raja moram sa njima podijeliti blagodati promjena koje su nastupile.
Sutra idem kod prijatelja, prekosutra i dan kasnije imam ispite. Vidjet ćemo da li je ovo natureno čitanje vrijedilo truda.
Već sad razmišljam kako ću bez bloga toliko sati... vidjet ću.

Imam povremeno.

A volio bih da nemam
Kad imam - to što mi je dato pazim
Kad nemam - ne trošim na čuvanje

I dok se Sidran na TV-u češe po bradi
Bude mi drago što nemam bradu.

Sidran me kao gleda
I kao da kaže:
Ako nemaš ništa, nemaš ni pameti
A ako nemaš pameti kao da ni tebe nema
A ako te nema, i ne postojiš
Onda te ne mogu ni vidjeti. Jel tako?
A ja te ipak vidim
I moraš promijeniti svoju filozofiju
Jer ili sa mnom ili sa tobom nešto nije u redu.

I kao da kaže:
Nisam ti ničim pomogao zato me se ne boj

Razmišljam da češće imam

Da li znate?

Znate množitelja? E pa - više ga ne možemo čitati! Čovjek je otišao... Nije ostavio razloge ali je jednostavno rekao posljednje zbogom blogu na helpblogu. Ipak, kad-tad i nas isto očekuje, nečujno doći a ostaviti buku kad odlaziš, jer oni koje poštujemo i znamo uvijek odlaze praveći buku. Ja našem množitelju želim sve najbolje...

Doprinos konačnom rasvjetljavanju pitanja zašto je pile prešlo cestu.

Podravka
Svi pileći putevi vode u Koprivnicu!

Policajac
Vrlo je važno upitati se da li je prešlo na pješačkom ili mimo njega

Profesor jezika
čekajte, vi ovdje govorite u prezentu o perfektu? gospodo, to je svršeno vrijeme...

Ostala pilad
Jer smo rekli da je smotano!


Karadžić
Mi nikada nećemo napasti pile, pile je zadnje kojeg bismo mi napali. RS je slobodna zemlja u kojo ima mjesta i za pilad koja prelaze cete


Joška Fišer
Niko piletu ne smije zabraniti prelazak ceste jer je ono biće koje ima svoja prava. ovo je dokaz da pilad uviđaju da imaju slobodu izbora


Balašević
Jer čak i piletu vreme leti


Pokret feministica
Očito je da je to pile bilo ženskoga roda i to je iskaz buđenja svijesti kod moderne žene


Neil Armstrong
To je mali korak za pile ali veliki za perad


Dijete iz obdaništa
Jer je na drugoj strani lopta


Eko-zeleni
Zato što je na drugoj strani ekološki zdrava hrana


Pile se nije htjelo izjasniti o ovome pitanju i pri tome je demonstrativno prešlo cestu!

:))
hej komedije večeras. Ulazi vidno pijan tip (kojeg znam) u diskont. Zapazimo to ja i jaran i registrujemo, ali nkon 10-tak minuta izlazi on a hvata ga radnik sa kase dok ovaj izlazi iz diskonta i čuje se nešto kao ...paštete... Izlazi ovaj nesretnik (u vidno pijanom stanju) pravo policajsima u ruke:))))))))
Tip je ispod jakne i u tole naguro argeta i parizera ukupno možda 20-tak:) I odvedoše silnog pljačkaša u policijsku stanicu (radi dalje kriminalističke obrade):) noseći u kesi nesuđeni džabalamski plijen:))
Mi smo se povaljali od smijeha...zamisli.

Hrčem kad spavam.

Tek skoro sam to otkrio
Sanjao sam kako se skolile svrake oko moje glave
I umilno im tepam

Iz ruku mi jedu sir
I zovem ih da ostanu
A onda se začu rafal
Kao na frontu: ta ta ra ta ta ra

Skupim se od straha
Svrake odletješe nošene strahom
Poželim da prespavam paljbu
A onda me geler pocijepa i probudim se

Žena na lijevoj strani kreveta
Nesumnjivo moja žena
Kaza
- opet hrčeš i govoriš u snu!

Ja sam gradsko dijete
moj je asfalt - ja asfaltu pripadam
Ja jedem asfalt - asfalt jede mene
on se potpisivao na meni i ja na njemu
na trotoaru sam probao prvi džoint
dok tamo neko seljanče jede kajmak
i ne sluteći kako se leti.
evo tu, oborio sam drugaricu s rola
a tamo, e to je duga priča
ali tamo smo pretukli one glupane
iz susjednog bloka
ja sam se verao po zgradama i krao iz predgrađa kruške
popio sam prvi put na derneku kod druga
dok mi zvuci hip-hopa kidaju dušu i nagone na ples
ne smeta mi što dišem smog
kad odrastem, kako i priliči
pozdravim se sa roditeljima
: "Vi ste svoju ulogu da me othranite izvršili
sad idem sam da se hranim"
Dok mašem iz lokalnog busa
roditelji ostaju i ne vide u mome gestu ničeg lošega
i kao ptica letim u svoj brlog
da jutrom pijem kafu sam
da uživam u svome neredu

I tako, vrijeme leti... Danas sam se toliko ismijao da sam slutio da će se desiti nešto loše. Baš je zanimljivo kako se ljudi plaše puno smijati, jer razuzdan smijeh (plaše se) izazvat će nešto loše. Da li su nas time plašile majke i očevi gnjeva Više Sile (jer pobogu - pa kako ćeš se smijati bez razloga i kako ćeš se smijati ako je sve crno oko tebe?!). Ili su nas naši roditelji plašili bojeći se da se ne obrukamo u masi. Među ljudima koji će nam to uzeti za zlo (iz mnooooogo razloga). Dobro su postupali naši roditelji ukazujući nam na takvo ponašanje, ali zašto se strah od Sile transformirao u okove dok smo okruženi intimom vlastitih zidova... Trebalo bi to nekoga upitati.