I tako, vrijeme leti... Danas sam se toliko ismijao da sam slutio da će se desiti nešto loše. Baš je zanimljivo kako se ljudi plaše puno smijati, jer razuzdan smijeh (plaše se) izazvat će nešto loše. Da li su nas time plašile majke i očevi gnjeva Više Sile (jer pobogu - pa kako ćeš se smijati bez razloga i kako ćeš se smijati ako je sve crno oko tebe?!). Ili su nas naši roditelji plašili bojeći se da se ne obrukamo u masi. Među ljudima koji će nam to uzeti za zlo (iz mnooooogo razloga). Dobro su postupali naši roditelji ukazujući nam na takvo ponašanje, ali zašto se strah od Sile transformirao u okove dok smo okruženi intimom vlastitih zidova... Trebalo bi to nekoga upitati.