Pozdravljam vas, dame i gospodo, klinci i klinceze, jarani i frendice, potencijalne (i impotentne)...ja našo malo vremena da se javim sa rečenicom-dvije. Znate - ljudi kako idu dalje jurećim korakom prema svojoj smrti uvijek naiđu na neku svar koja im taj njihov trk ka konačnici učini lagodnijim ili bolje reći, ne tako upečatljivim. Ovih dana sam sav u fazonu Photoshopa i Macromedia Flash MX-a. Pa istražujem pokušavam da uđem u niti skrivene ispod negdje, ma pokušavam makar onu površinu da svarim:) I tako mi to odvuče pažnju od svega ostaloga i zabijem glavu u ekran i mumijski reagujem na okolne zvuke - ma nikako.
S vremena na vrijeme je pravo osvježenje pronaći neku takvu zanimaciju, nešto što će oslijepiti i zauzdati čula i nagnati mozak na rad, na rad koji odmara naoko.
Sjećam se kad sam prvi put došao u dodir sa "pravim" računarima, bio je to jedan mac, a nakon toga i 486-ica! Jebote pa to je bio pojam za mene, rad u 3d-studiu, otkriće worda i sl. Onda web... Kako je to bilo jadno, jadni pogledi beznadežni - kao tele u šarena vrata kad gleda! Nemaš pojma i diviš se tamo nečemu što je danas za nas, bar kad je korištenje u pitanju - jednostavno!
uf!
Šta li nas tek čeka, i milion sam puta poželio da sam mogao živjet 10-15 godina u raznim epohama, da mi je vidjeti Zemlju 2100.godine npr.
Eh i ta prolaznost...
Post je objavljen 19.08.2004. u 23:29 sati.