Pozdraf. Kako se iz prethodnih postova da nazrijeti, nisam baš nešto raspoložen ovih dana. Nisam ni ono smrtno sjeban ali brate nisam ni najbolji...
Da mi je onako kao što to Balaš rekne: "Malo šta me pomera i dotiče" (sanja)
Da mi je pisati post i komentare kao carolija... Al mi se ne da. Idem sad, i pozdravljam vas mašući ovim ptičijim cvrkutanjem, udaranjem kapi kiše na prozor, balašeim notama i ponekim zvukom sa ulice, djeleći tako s vama ambijent iz kojeg se spremam izać u raju...