30.09.2008., utorak

Sumorni utorak

Bio sam na cugi nakon posla. Obično kad se tak usred dana iznenadim pivicom il dvije, lako se nacrvcam, poželim još ili samo odem bolje raspoložen doma (pa kenjam po blogu ili tak nekaj slično).
Danas sam se nakon cuge našao u depresiji. Teme poput kredita, kamata, stambenih pitanja ne mogu te baš razvedriti. Pišem ovo pokisao i nemajući nikakvog pametnijeg posla do Lige prvaka. Tolko sam neraspoložen da mi se neda ni gledati koju tekmu prenose. Nek me iznenadi. A tek je pol 7. Ne mogu se ić ni besciljno voziti (pivica). Teoretski možda i mogu, al bolje ne.

U životu mi inače nikad nije bilo bolje. Radim, motor-četverokotač imam. U kući mi nije gužva. Mira sam uvijek imao. Curu nemam, no nikad je nisam ni imao. Na poslu sam donekle zadovoljan. Atmosfera, kolko se radi, kolko si za to plaćen, sve super. Jedino pogled na budući razvoj karijere je malo siv. Nadam se da me sivilo neće nakon te 2 godine (koliko sam odlučio minimalno tamo biti) progutat. Ne znam, tak i tak sam sanjao raditi do 35-40, a onda...ne znam ni sam, to je za neki sanjarski, optimističan post.
_______________________________

Ne znam zakaj ovo sve pišem kad sam se sam sebi zakleo nikad ne pisati u dnevničkoj formi. Valjda iz dosade. Neki hobi mi treba. U biti, film bi si neki mogao pogledati. Taman do Lige prvaka. Kad bih barem imao nekog prijatelja koji je skinuo onu parodiju na Bonda pa bi mi ga posudio. Ah... valjda ipak previše tražim...

Vidiš, Mr. Beana u Francuskoj nisam nikad do kraja pogledao. Hm...

Ideju za sutrašnji post nagrađujem s 50 bodova.

P.S. vidim sad, Slaven igra... kud je svijet otišao; Kup UEFA utorkom.
- 18:47 - Stavi u košaricu (9) - Sadržaj košarice - Blagajna

27.09.2008., subota

Meksikanka na kočiji

Preksinoć sam prvi put gledao Scarlett Johanson u filmu. I ženska stvarno na momente izgleda neodoljivo. A čak se ni ne palim na plavuše pretjerano. Dobar je bio film, dobra gluma, prirodne situacije (iako se i u njemu, kao i u svim filmovima, ali ovdje u manjoj mjeri, dopuštaju neke stvari koje se u stvarnosti ne bi desile npr. društvo u troje – dvoje se neprekidno gleda čak i dok treći priča, i k tome, tom trećem nije nimalo sumnjivo kaj njegova žena ne skida pogled s ovog drugog). Gledam po teletekstu tko je redatelj i naravno – Woody Allen.

Uvijek je imao dobre filmove, no nikad me nisu privlačili; previše dijaloga (iako su uvijek bili suvisli, kvalitetni), ljubavne/bračne/tko-koga-voli/napuštam-svoju-ženu peripetije... nekad me živciralo i kaj uvijek on sam mora glumiti glavnog lika na kojeg žene lakoćom padaju (iako tako u stvarnom životu očito i je; mislim da je na brojci od 7 brakova, od kojih je jedan sa svojom posvojenom kćerkom). Čak je i Clint Eastwood manje karao u svojim filmovima. Mel Gibson je već možda nedodirljiv...

Čini mi se da Woody nikad nije dobio nikakvog Oscara. Čak su se i u Simpsonima jednom prilikom našalili na njegov račun (napokon je na nekakvoj dodjeli pobrao 7 nagrada, i sav je sretan bio, da bi na kraju ispalo da je čitava ceremonija lažirana samo kako bi se obitelj Simpson pomirila).

Zaključka nema, htio sam samo reći da je Scarlett zgodna. A to sam samo rekao da mogu usput spomenuti kako sam zamijetio da u zadnje vrijeme imamo dosta zgodnih nepoznatih glumica.

Prije bi se u serijama, filmovima vrtile uvijek iste; Ena Begović, pa Mia Begović, Nina Violić, Ksenija Pajić i još njih par. Al zadnjih dana pogledao sam par scena naših novih sapunica pa malo katastrofalne Bandićeve i mogu reći da stvarno ima nekih novih, zgodnih lica, dobrih nogu, a da nisu zvijezde. Nije to ništa izvanserijski, ali napokon smo na tragu meksičkih, venezuelanskih i brazilskih sapunica i mnoštva egzotičnih ljepotica. I to me veseli; da se zapitam, tko je ova? Zgodna je.


Subotom je na telki ciklus filmova Elizabeth Taylor. Mojoj mami je ona uvijek bila najljepša i svaki put moram slušati kak je prekrasna kao curica u "Lassie se vraća kući" - "k'o lutka".
No meni nikad te starije glumice (Elizabeth Taylor, Audrey i Katherine Hepburn, Ingrid Bergman itd.) nikad nisu bile ništa posebno. Jesu, lijepe su one, ali kao da su mi iz slikovnica ispale.
Od tih starih filmova, jedino me u jednom vesternu uspjela zapaliti Meksikanka na kočiji. Duga crna kosa - divlja, ali ukroćena, kao i ona sama...tamna put...
- 13:32 - Stavi u košaricu (18) - Sadržaj košarice - Blagajna

26.09.2008., petak

Zgodna maloljetnica i kenjanje u letu

Post treći dan za redom. A nisam gladan! Ahahaha! Koje fore valjam, odličan sam si!

Još malo pa ću s „Dragi Dnevniče“ započinjati postove.

Jučer sam s autom išao na posao. Inače sam odlučio generalno ići pješke, no padala je kiša, nije mi se jeo kakao s keksima (više sam bio za kroasane s vanilijom i voćni jogurt), ni čokolino (čija je dovoljna količina u pitanju ovih dana)... i zakaj da pokisnem... idem ja autom. No dok ja dođem do auta (ulica nam raskopana pa je sparkiran u susjednoj), dok se okrenem, krenem prema dućanu, odmjerim zgodnu maloljetnicu (iz nešto niže perspektive nego inače), dok dođem do dućana, tamo se sparkam...pa nakon dućana otparkiram, dođem do firme... kako je već bilo prošlo 8, parkirati je malo teže; dva parkirališta popunjena, sparkam se u sporednoj ulici ne pretjerano zadovoljan... i opet imam za hodati do firme... na kraju mi je do posla trebalo 5 minuta dulje nego pješke. I još imam brigu više na pameti (pa se nakon ručka preparkiram). Ne isplati se nikako. A novce ni ne brojim.

Pješke mi treba 30 minuta u idealnoj varijanti. Sve preko toga točno je onoliko koliko sam dulje (od uobičajene 3-4 minute) tramvaj čekao. Prošli tjedan mi je bio prvi kao vlasniku motornog vozila (jel se može motor-kotač reći za auto ili je to samo za motore rezervirano?) pa sam si 3 puta dopustio komfor odlaska njime na posao. Ako krenem rano, do pol 8, isplati mi se, 15 minuta mi treba i parking je još slobodan.

I polako mi već ide na živce ta vožnja po gradu; kreni, u drugu, 3 sekunde nakon koči, stani, kreni, u drugu, stani, kreni, stani, kreni, stani.

* * * *
U nedjelju i ponedjeljak sam petljajući se oko auta stao u drek. Kažu sreća. Prije bih obično rekao, jebena sreća; staneš u drek ili te pokenja ptica. Baš si sretan. No, mislim da ipak ima tu nečega.

Zagovornik sam teorije ravnoteže. Sve je u ravnoteži; za svaku dozu nesreće, čeka te protudoza sreće. i obrnuto. Nekad se to dozira po malo, a nekad te opali odjednom pa si miran.

E, pa tako sam ja stajući na drek iskoristio svoju nesreću i onda imao sreću na vrijeme skužiti da mi auto klizi prema onom napred sparkiranom (prtljah s frendom po ventilaciji, a zaboravio na kočnice)... stao sam na valjda centimetar. A deda taman ubaci u rikverc i krene...

Zato je bolje nesreće ispucati na stajanje u drek i prekrasne galebe koji vole kenjati u letu.
- 10:58 - Stavi u košaricu (13) - Sadržaj košarice - Blagajna

25.09.2008., četvrtak

Kad bi vrijeme kraće bilo i Pre(dra)suda (ili ne) je na vama

Neki dan Zazen mi komentira: „(...) skratio bi vrijeme i sebi i drugima da si (...)“. Na stranu što blog i postoji zato da troši vrijeme, više mi je razmišljanje okupirala pomisao o kraćenju vremena.

Zamislite da je vrijeme kraće. Npr. da je minuta kraća. Toliko kraća da dan ima 60 sati.

Probudiš se u 17 sati. Dođeš k sebi, umiješ se, opereš zube, podoručkuješ – 17.30. U varijanti s tuširanjem i brijanjem, već je 18. Kreneš na posao. Radiš od npr. 19. Do 39 (9 popodne). S pauzom za ručak od sat i 15 minuta. Dođeš doma iza 40 (10 popodne), do 42.30 (12 i pol popodne) malo se odmoriš, pojedeš nekaj... pogledaš Malcolma koji završava u petnaest do 44. Vrijeme za sport, rekreaciju, zajebanciju, sviranje harfe. Večera je oko 50-52 sata. Pogledaš neki film (filmovi traju minimalno 3 i pol sata, ozbiljniji oko 5. Cijela trilogija Kuma 23 sata. Tekma nogometna 225 minuta (produžeci 2 put po 38). Rukomet dva put po 75.
„25 navečer je, marš u krevet!“ Stariji idu spavat oko 27-30 navečer. Za dobar san potrebno je 20 sati.

Prebrzo bi ti sati tekli. Preživčani bismo bili, čini mi se.

* * *

Upao sam neki dan u diskusiju pa vas molim da presudite.

Kažem ja: „svaka čast Francuzima!“. U smislu tvrdoglavosti i forsiranju svog francuskog.

Kaže ona: „Francuzi su gamad.“

Oklasificiram to kao predrasudu.

Ona odgovori: „Sva sreća pa su Francuzi ksenofobična gamad, ne srame se toga i javno to govore i propagiraju. Povrh svega Nicolas Sarkozy čiji su biseri prešli u zaborav jer se oženio bivšim polumodelom.
To nisu predrasude, to su činjenice. Ili si ih svjestan, ili nisi. Predrasude su način na koji se oni ponašaju i razmišljaju.“

Kažem joj da bi sigurno onda voljela da se i nju sudi po Sanaderu, Kosorki i Mesiću.

„Gle, na TV-u su prikazane i izjave pojedinaca, osim toga, nema se tu što pričati, to se zna, opće poznata stvar kako Francuzi reagiraju na strance i točka.
Ne bih voljela, ali Sanader, Kosorka i Mesić jesu ogledalo našeg naroda koji ih je izabrao! Isto tako, Sarkozy je ogledalo naroda koji ga je izabrao. Tu nema ničeg spornog.“

Opet velim da je to klasična predrasuda, ona veli da nije... i tako možemo u krug.

Ne želim o tome jesu li oni ili nisu ksenofobična gamad i sve ostalo, samo me zanima radi li se o predrasudi ili ne. Uostalom, može se reći da se i moja prva izjava (kad hvalim Francuze) temelji na predrasudi.

Zato se nadam da ćete vi, o mudra poroto, presuditi pravedno.
- 11:00 - Stavi u košaricu (15) - Sadržaj košarice - Blagajna

24.09.2008., srijeda

Velike i male ribe, školske torbe i mapa za likovni

Ovih dana stalno čujem: „sve u to male ribe, velike treba pohvatat.“. Vezano za akciju „Indeks“. Ma, koje su to velike ribe?

Radi se o kupnji ispita. Dogovoru profesora i studenta. Profesor kaže koliko para, ovaj plati. I gotova priča. Tu i tamo je neki posrednik koji prenosi informacije s jedne strane na drugu. No i on je mala riba.

A koje bi to velike ribe bile? Dekan? Donosi li on svake godine troškovnik ispita? Ili postoji još neka 'viša' krovna organizacija (mafija, vlada, kaj-ja-znam) koja dekanu ili profesorima na početku svake godine dostavi važeći cjenik ispita? Pa onda ubire 'porez' na svaki prodani ispit? Pretpostavka je da profesori u tom slučaju izdaju račune pa ih predoče toj krovnoj organizaciji na kraju svakog mjeseca, ispitnog roka, godine, kao dokaz urednog poslovanja. Sigurno svake godine dobe i povrat poreza ovisno o olakšicama...

Ma dajte molim vas... budalaštine.

To mi ide u isti džep sa glupim novinarima i zastupnicima koji od ministra obrazovanja zahtjevaju da stavi školsku torbu punu svih knjiga na leđa. Da vidi kak je torba teška. Pa svaki pametan roditelj djetetu će u torbu staviti knjige potrebne samo taj određeni dan! Nitko normalan ne nosi sve knjige svaki dan u školu! Iako klincima se ne da svaki dan mijenjat knjige i spremat torbu pa onda radije nose sve... al ne mora biti problem ministra, nego roditelja.
- 10:09 - Stavi u košaricu (9) - Sadržaj košarice - Blagajna

22.09.2008., ponedjeljak

Kukuriku, kužiš spiku 2

Nisam već dugo. Tko me čita manje od godinu dana možda i ne zna za moju borbu protiv vjetrenjača.

Ne volim, idu mi na živce, ne vidim svrhu - stranim riječima, izrazima i kraticama. Pretežito se o engleskom radi. Njemački ću još i tolerirat (kao purgerski štih). Tolerirat ću i talijanski u Istri, Primorju... Ali engleskom ovdje ne vidim ni povoda ni razloga. Iako, razlog je očit – filmovi, serije, reklame i sl. – meni ne i dovoljan.

Prvi takav nepoželjan izraz odnosno kratica kojeg sam spomenuo na ovom blogu je:
Btw. – jednostavno me fascinira. Kao prvo, mene uvijek prije asocira na „between“, nego na „by the way“. Kao drugo, bez obzira tipkate li s dva ili deset prstiju (odnosno 8 – palčevi lupaju po 'space'-u*), mislim da vam duplo duže treba da na tipkovnici 'nađete' „w“ pa zatim „.“ (točku), nego da utipkate samo „put“ (od „usput“). Tako je barem moj dojam. A i da nije tako, ne bi vas ubilo ni da „usput rečeno“ napišete.

* Strane riječi toleriram jedino u informatici, no iznimno mi je drago kad riječ poput tipkovnice potpuno istisne 'tastaturu'.

Nastavljam s nepotrebnim, nepoželjnim (barem na ovom blogu) riječima:

- teambuilding, mobbing, mobing, bulling – u svakodnevnu uporabu uveli ih nepismeni sociolozi, psiholozi, menadžeri i sl.
- shooting, personality, make up – još nepismeniji akteri modnog svijeta, kao i sudionici Hrvatskog top modela
- gay – liberali i oni koji samo žele zvučati politički korektno, a zvuči jadno.
- event – idioti
- PR (pi-ar, public relations) – na ovo posebno poludim – ne znam, moderni novinari, samo preseravanja radi – vrijeme je novac pa je valjda preskupo reći 'odnosi s javnošću'. Primjetio sam da studenti novinarstva redovito koriste tu kraticu, ne znam jel i profesori..?
- etc. (iako nije engleski, već latinski, preuzet je iz engleskog u većini slučajeva) – isti oni koji i „&“ upotrebljavaju.
- almost, cool, fresh, flash – nedovoljno inovativni, vole raditi unaprijeđenja servera svakih par tjedana
- aka (also known as) – blogeri koji su lijeni upotrijebiti zagradu ili napisati „ili“ (vidi čuda – isto 3 slova!), al zakaj i bi kad im je „aka“ tak fora.
- anyways – glupo, ni komentara vrijedno
- too much – obično preseravanje
- by (kao npr. „by Tajtana Jurić“) – nije da ne znaju da postoji genitiv, al i oni žele biti fora
- WTF – „koji kurac“ (nemojte mi izigravati nekakvu pristojnost, imate već „koji klinac“, „pas masters“ i slične pizdarije)

Koliko-toliko toleriram:

- fensi (šmensi) – uvukla se riječ, ak već moram, radije ću reći „hoch“
- hard to get – često mi dođe da je upotrijebim, verbalno popustim, na papiru se suzdržim
- sex, fax, index – ne znam zakaj sam ovo stavio pod 'toleriram' kad „x“ uopće ne postoji u našoj abecedi...

Nikako ne toleriram:

- RL (real life), RIP (rest in peace) – direktno vrijeđanje hrvatskog jezika, sam vrhunac.


Od svojih vjernijih komentatora, kritike upućujem u prvom redu – Assilletti. Dalje, Ruska. Nešto bolje su LaRamie i Ruby Nelle, no i dalje za kritiku. Kliknem sad Ribca da vidim kak on stoji, kad u trećem retku – blowjob – pa pušenje kurca, valjda!!! Oralni seks ak netko hoće biti pristojan. I ne sex, nego seks!!!
Mandraka sam skoro pohvalio kad sad vidim – mainstream. A i nikad mu neću zaboraviti too much i pravdanje event-a!
Kritika i svim koji imaju adresu bloga, naslov bloga ili nadimak na engleskom. Pa i na francuskom i ostalim jezicima.

Pohvala ide Kneginjici, Smisluživotačetrdesetdva, Rossanni (iako su tu nekakva dupla slova) i Šimi (ali samo ako se ubuduće neće sexati !).

Danas sam ljut!
- 12:29 - Stavi u košaricu (29) - Sadržaj košarice - Blagajna

19.09.2008., petak

Lakši i teži fakulteti

Mnogo priče o akciji protiv korupcije na fakultetima, mnogo postova na tu temu.

Ne mislim pisati o tome, ali upravo sam čuo na radiju jednu reklamu pa samo u kratko.
Reklama za Jutarnji list; njihovi novinari pratili jučerašnju akciju iz prvog reda od prvog trenutka. Sinoć u Otvorenom Dijana Čuljak-nešto pitala ravnatelja policije kako to da su novinari već u 5 ujutro pratili snage policije, a akcija je bila organizirana u velikoj tajnosti. Rekao je da novinari imaju pravo kretati se javnim prostorom i on ne može tu ništa.
Očito da je informacija negdje procurila, a logično je za zaključiti da nije procurila za badava. Što bi reklo da se radi o kupnji povjerljivih informacija tj. - mitu i korupciji. Znači, jedan od dva naša najveća dnevna lista podmićivanjem dolazi do informaciji o akciji protiv podmićivanja. Zanimljivo.

Počeo sam pisati s drugim povodom. Blogerica Mala crna knjižica napisala post o spomenutoj akciji i u prvoj rečenici kaže kako „uspješno polaže ispite na jednom od težih fakulteta“. To je samo jedan primjer, i inače se fakulteti često dijele na „teže“ i „lakše“.

Kakvi su to teži fakulteti? Pohađaju li i završavaju li njih oni pametniji, sposobniji, marljiviji?

Po vladajućim predrasudama medicina slovi kao jedan od najtežih fakulteta, dok pedagoški, novinarstvo kao lakši. Tako se bar meni čini, ustalom od svojih prijatelja sam čuo kako svoje novinarstvo ili ekonomiju nazivaju malo težim tečajem... dok su studenti medicine nekakvi nadljudi koji uspjevaju pohađati redovito predavanja, i redovito učiti, i naučiti, i položiti ispit. Da, tamo uglavnom vlada disciplina, slažem se. Ali na to ih tjera sistem – slušaj samo jedan predmet par tjedana, nakon tog imaš par dana (tjedan) za učenje, položi ispit, kreće drugi predmet... Zajebavaš se mjesec dana, cijeli ispit si u zaostatku, teško ćeš to nadoknaditi, a padanje godine je najmanje što ti treba; 6 godina i ovako nije malo.

Po meni svaki fakultet je podjednako težak odnosno lagan. Poznata je stvar da ne moraš biti bog-zna-kaj pametan, inteligentan da bi završio faks... samo uporan, marljiv.

Medicina je utoliko teža što traje 2 ili godinu i pol duže od ostalih. Možemo govoriti o težini fakulteta u smislu obaveznih predavanja, vježbi, laboratorijskih vježbi, kolokvija, programa i sl... Po tome bi prirodoslovni i tehnički fakulteti bili „teži“, ali meni osobno, laboratorij puno zabavnije (i lakše) zvuči od druženja doma sa rimskim pravom.

Svaki fakultet ima nešto svoje. Mislim da moj fakultet spada pod te neke „teže“... al meni je duplo lakše 4 matematike polagati, nego za jedan ispit proći 3,4,5 knjiga po 300 stranica...

Možemo govoriti i o lakoći polaganja ispita; negdje se ispiti uredno padaju, petica je većinom nemoguća misija, dok drugdje petica i nije rijetkost, ali padanje ispita već je.

Možda sam umišljen, ali smatram da bih svaki fakultet mogao završiti. Osim likovne i glazbene akademije. Onda bih mogao reći da su ta dva najteža fakulteta. Al opet... da sam kao mali krenuo na solfeđo i svirao neki instrument, sluh bi mi se izoštrio, i tko zna... isto i sa slikanjem... može se naučiti crtati...

Neki možda ne bi mogli matematiku završtiti. Ako im ne leži. Al to ne znači nužno da je matematika teška. Onome kome leži neki predmet, njemu nije toliko teško. Zato je on i upisao taj faks, a netko drugi (kome leži nešto drugo) neki drugi.

Ono što me smeta je kad netko omalovažava svoj fakultet kao nešto što bi svatko mogao završiti dok neke druge fakultete uzdiže u neslućene visine.

Svaki fakultet cijenim, nijedan ne podcijenjujem. Istina, možda ću nekad na neke struke pogledati malo s visoka, ali to je samo zato što sam u jednoj od tri struke u kojoj se mogu doseći najviše plaće pa sam ipak valjda djelomično umišljen. To što do tih cifra vjerojatno nikad neću stići (najviše zbog mojih interesa i moje ljestvice vrijednosti), druga je priča...

Pouka priče je, djeco, završite fakultet! Isplati se. Bez fakulteta nikad ne bih mogao biti pripravnik, ne raditi niš, pisati blog i imati pristojnu plaću. Fakultet ti u većini slučajeva samo omogućuje da za isti posao dobiš više love.

Vrlo mudro se danas osjećam.

***
Kratko da se osvrnem i na prošli post tj. komentare. Nisam zaljubljen u svoj auto! Niti sam mu nadjenuo ime (žensko). Nemam taj običaj, bicikl mi je također bezimen (ali je isto crven, zanimljivo). Čak si ni za pimpeka nemam ime. U postu je sve rečeno, prikazano (ako ne u njemu, u komentarima je). Rijetko u post stavljam sliku pa kad stavim valjda to nešto znači.

I to što je ovaj post nešto dulji, ne znači da sam se odljubio.

To je sve.

Pozdrav od mudrog Junca.
- 14:12 - Stavi u košaricu (9) - Sadržaj košarice - Blagajna

14.09.2008., nedjelja

--

sž42 Čini mi se da Paraolimpijske igre nikad nisu bolje bile medijski popraćenije. Vrlo pohvalno. Lijepe su mi te Paraolimpijske; nema love, nema medijske pompe, nema medijskih očekivanja, nema medijskih razočaranja. Čak se, na neki način, polako nadam da ne postanu prepopularne.

--

Vrhunski sportaši imaju Olimpijske, sportaši s invaliditetom imaju Paraolimpijske, a što je s nama – zdravima, nedovoljno talentiranima, nedovoljno upornima, nedovoljno ambicioznima, dovoljno lijenima? Nismo li i mi zaslužili svoje Igre?

Imam ideju. Igre se sastoje od nekolicine sportova, uglavnom ekipnih (nogomet, košarka, rukomet, odbojka, vaterpolo, hokej na travi, itd.). Svaka država šalje samo 15 natjecatelja. I tih 15 igra sve sportove. Znači svi - sve. Nema profi nogometaša, košarkaša i sl.
Tu i tamo možemo ubaciti i neki individualni bazični sport (atletika, plivanje) pa osim štafeta iz zajebancije ubacimo i skok s motkom, troskok, bacanje koplja... I trampolin, definitivno.

--

Kupio sam auto pred dva dana. Crvene („vermillion“) boje. I već su počele more. Doslovno noćne more. Sinoć sam sanjao da mi je nestao auto ispred kuće. „Pa tek ga dva dana imam i već sam ostao bez njega!“, vapio sam. Rade nam ulicu ovih tjedana pa mi je jedina nada bila da je smetao radovima pa su ga uklonili. Tak sam sretan bio kad sam se probudio... i naravno da sam u pol 5 u noći išao provjeriti jel stoji tam di treba.

--

Danas u crkvi klinac puše nos. Ali ne potiho, neg baš trubi. K'o truba. Kaj nije to nepristojno?
Nije mi jasno kak se to trubi. Meni to nikad ne uspijeva.

--

Sve neki kratki postovi u zadnje vrijeme. Prvo sam mislio da sam to pokupio od Mandraka. Sad vidim da nije to.

Zaljubio sam se. Pobijedila i Loosicu i Doris i Alexis.
- 13:39 - Stavi u košaricu (19) - Sadržaj košarice - Blagajna

09.09.2008., utorak

Samo mi je to trebalo

Rekla mi je djeva jučer da imam crnu kosu i svijetle (zelene) oči. Do sad sam mislio da mi je kosa tamno smeđa, a oči isto tamne; zelene ili smeđe, ovisno koliko je svijetlo. Ali ne, kaže ona, nikako, definitivno crna kosa i svijetle oči. A to je, navodno, upravo ono za čim žene žude.

Samo mi je to trebalo...

K'o da mi nije bilo dovoljno kaj sam pametan (vremenske zone su mi u malom prstu + 12. mjesto na školskom iz latinskog + pročitane sve lektire osim Filipa Latinovicza), duhovit (svaki dan imam novi vic sa rabinom, papom i prezbiterijancem), emotivan (čuvam kino kartu kao uspomenu), senzualan (nikad ne znam kaj to zapravo znači, al tak mi dobro zvuči)...

K'o da nije dovoljno kaj se pičke bacaju pred mene zbog para (godišnje zarađujem 375 000 kn, a to je tek pripravnička plaća)...

K'o da nije dovoljno kaj plaću prikazujem kroz godišnju zaradu...

Ne, sad još moram i zgodan biti!

Život stvarno nije fer...
- 10:21 - Stavi u košaricu (16) - Sadržaj košarice - Blagajna

03.09.2008., srijeda

Ovo nede na dobro

Jutros si točim mlijeko, ispraznim cijelu bocu i istog trenutka je isperem!!! Istog trenutka! A znate zakaj? Zato kaj je lakše odmah, nego kasnije... !!!!

Pazite vi taj način razmišljanja!

Prije bih obično stavio tu praznu bocu od mlijeka negdje nasred kuhinje gdje mi najviše smeta i stajala bi tamo sve dok se ono malo mlijeka koje uvijek ostane ne bi skorilo na dnu i počelo smrditi. Tek onda bih eventualno pristupio ispiranju...kad bih bio iznimno dobre volje i radnog raspoloženja.

Joj, smrdi mi ovaj jutarnji način razmišljanja na nekakvu odgovornost, racionalnost, ozbiljnost... nije valjda da postajem odrastao?

Sljedeći korak u tom pravcu je pranje suđa svaki dan. Da se ne nakupi; lakše je svaki dan jedan tanjur, čašu i nož, nego za vikend sve to po 10 puta (plus neka rajngla koja se uvijek odnekud stvori ili ak su mi se kojom nesrećom jela jaja pa je i tava sva skorena)... a najgore mi je od svega prati te rajngle i tave...i čaše one uske visoke...

Zanimljivo kak gost uvijek, od svih čaša, nađe baš takvu. Koliko god se ja trudio sakriti je i zgurati je što dublje u element, tamo iza svih čaša...al ne, uvijek je izvuku od nekud...

Nakon svakodnevnog pranja suđa, samo čekam dan kad ću prestati bacati kutijice od margarina, sladoleda i sl. Da imam u kaj zapakirati kolače ili peciva sa sezamom... ili juhe, sarme i gulaše kad skuham previše pa bih rado zamrznuo da se ne pokvari i da imam ak se zaželim toga za koji tjedan.

Samo jedno može biti gore; razmišljati KAJ ĆU JESTI SUTRA!

Katastrofa.
- 15:15 - Stavi u košaricu (17) - Sadržaj košarice - Blagajna

01.09.2008., ponedjeljak

Savršenstvo na 90210

Brendon i Brenda Ste znali da je Brandon Walsh prezbiterijanac? To prošlotjedno otkriće mi je bilo ravno onom da je Cordell Walker (teksaški rendžer) pol indijanac. Nije dovoljno kaj vlada borilačkim vještinama, kaj je junak, rendžer, kaj uvijek postupa u skladu sa zakonom, nikad ne prelazi granicu, nikada ne zloupotrebljava svoju značku, kaj ga svi vole, kaj se zna i nasmijati, našaliti... ne, on još mora biti i pola indijanac! I to vam je odgovor ako ste se ikad pitali otkud njemu ta mudrost, racionalnost u razmišljanju, nesklonost naglim nepromišljenim odlukama i potezima i sl...

Iako je Brandon imao problema s kockanjem (koji su sad pod kontrolom), s vrlinama Cordella lako se može nositi. Mlad, zgodan, pametan, dobre ocjene, postojana frizura, radi u školskim novinama – odlično piše, perspektivna politička karijera (koje se odrekao jer nije htio biti kao ja pa napustiti svoje ideale)... Od uobičajenog lika štrebera (šmokljana) odudara samo frizura i pridjev zgodan (nisam mjerodavan, al vodit ću ga kao zgodnog, žensko čitateljstvo neka odluči), tako da se ne može ni svrstati u tu kategoriju štrebera. Znači, pristojan dečko, nije štreber, ima dobre ocjene i svijetlu budućnost i još k tome kara naokolo (nadprosječno mnogo za jednog dobrog dečka, mislim da je od svih tam, upravo on imao najviše cura). Dobar prijatelj i uvijek ima pravu riječ i savjet.
I ne, to sve nije dosta! Ne može on biti običan katolik ili protestant uskih svjetonazora... ne, on je prezbiterijanac! Nije uopće bitno kaj je to (a to je nekakva, koliko sam na brzinu shvatio, većinska protestanstka ispovijest, niš posebno), al jednostavno zvuči tako uzvišeno, dobronamjerno, samaritanski... uzvišenije bi zvučalo jedino da je misionar u srednjoj Africi.

Nisam ni Brendu zaboravio, nije ona loša, jedino je malo pretemperamenta, prenagla... ali savršenstvo njenog brata mogu nadmašiti jedino možda njihovi roditelji.
- 13:14 - Stavi u košaricu (12) - Sadržaj košarice - Blagajna

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.

Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

U komentarima trijumfirali:

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

Razonoda i statistika






.