30.10.2008., četvrtak

Kako se zoveš, tako ćeš i žeti

Ne uzimaju mnogi glumci i glumice bezveze umjetnička imena. Još davno sam konstatirao da se žene sigurno ne bi toliko palile na Wentortha Millera da se ne zove tako kako se zove. Neučestalo ime koje nikako nemreš iz prve zapamtiti pa se baš zbog tog sljedeći put potrudiš, pa je tu još to fotogenično duplo v, pa ova kombinacija '-rth' koju, da ne ispadneš antitalent za jezike, moraš onako fino izgovoriti s jezikom među zubima (kao kod 'month' ili kod njihovih rednih brojeva). Tip je još zgodan, glumi netipičnog anđela, sav je tako nekonvencionalan, pogotovo njegovo ime, normalno da se sve cure vrište za njim. (Dobro, u međuvremenu je ispalo da je peder – bio je u pravu frend kad je rekao da trči k'o pičkica!).

Neki glumci nisu bili zadovoljni zvučnošću rodne kombinacije imena i prezimena ili su se možda željeli riješiti europskih korijena. Tako je npr. Marion Robert Morrison postao John Wayne, Issur Danielovitch - Kirk Douglas, a Norma Jeane Mortenson - Marilyn Monroe. Iako mislim da danas Issur i ne bi tako loše prošao, kao ni Norma Mortenson (moram priznati da zvuči kao neka s velikim sisama, čak mi je bolje neg Marilyn)...

Važno je ime za uspjeh. Ne samo u glumi. Svugdje. I u sportu na primjer.

Nisu slučajno uvijek Brazilci najbolji u nogometu. Pa ti ljudi imaju po 7 imena! Normalno da mogu sve one finte izvesti. Ali oni nisu zadovoljni ni s tih sedam imena pa si onda nadimke udijeljuju. Pele, Robinho, Ronaldinho, Zinho, Jorginho... nije čudo da svi lude za njima. Nekad im ni ne treba nadimak, samo si izaberu jedno od tih sedam – Rivaldo, Ronaldo – i komentatori ne mogu dočekati da zaurlaju Rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrronadloooooo (Vela pogotovo obožava to R)! Da ne kažem kak svršavaju kad imaju priliku izgovoriti sva imena, prezimena i nadimke pojedinog igrača - Edison Arantes do Nascimento Pele! Trenutak karijere svakog sportskog komentatora.

Nizozemci pak nemaju toliko imena, niti nadimke, ali, sa svim onim 'van', 'de', 'of', kao i prizvucima njemačkog i engleskog jezika, imena im toliko dobro zvuče (predobro) da bi jednostavno bilo previše da im i rezultatski ide. Zato su i uspjeli osvojiti tek ono europsko '88., ostalo niš.

Pazite ovu postavu:
Ed de Goeij - Frank de Boer, Ronald Koeman, Frank Rijkaard - Rob Witschge, Ronald de Boer, Marc Overmars, Ruud Gullit - Marco van Basten, Jimmy Floyd Hasselbaink, Pierre van Hooijdonk.
Teško da bi je tko mogao nadmašiti (Jan Vennegoor of Hesselink, Ruud Van Nistelrooy i Dennis Bergkamp sjede na klupi. Johan Cruijff ni to. Toliko su jaki.). Eventualno da se skupe Pele, Garincha, Zinho, Jorginho, Bebeto, Romario, Rai, Redondo... tu bi već bilo nekaj.

Kad sam već na nogometu, samo da spomenem da vam je valjda jasno zašto su Andoni Zubizareta i Sergio Goycochea najbolji golmani svih vremena. Možda bi se tu dao ugurati i Walter Zenga, no subjektivan sam.

Argentinci su u principu slabi; osim spomenutog golmana, uvijek zvučnog Diega Armanda Maradone, izdvajam jedino još Claudija Cannigiu. Gabriela Omara Batistutu čak zaobilazim.

Neću sad prelaziti sve po redu... Talijani imaju u redu imena no niš posebno, dok Francuzi često kao da pri odabiru imena paze da se slaže (po nekakvoj 'polu-rimi') s prezimenom; Thierry Henry, Zinedine Zidane i sl.

Mi? Teško da ćemo imati nekog u Realu, Barci, Milanu i sl. u narednih par godina... uglavnom su nam svi na –ić, a to vani baš ne prolazi. 3 naša koja su nekaj vani napravila su Boban, Šuker i Prosinečki (nigdje –ić). Jarni, Štimac, Jerkan i Pršo očito nisu do kraja iskoristili potencijale, dok Slaven Bilić i Dario Šimić iz navedenih razloga bolje jednostavno nisu mogli.

Čudi me, recimo, da Ircima i Škotima u nogometu nede bolje. O'Hara, O'Shea, O'Mailey izgleda bolje sa svojima ne mogu. Škoti su sa svim onim silnim Mc (i Mac) jednostavno predodređeni za najveće uspjehe. Al ne znam u čemu je problem. Čak ni oni bez Mc nisu loši... al opet isti problem; zašto Steven Gordon Whittaker ne igra za Chelsea, nije mi jasno.

Poanta je jasna. Bez dobre kombinacije imena i prezimena nemreš niš.

Italoamerikanci su praktički blaženi. Joe di Maggio baseball legenda, karao Marilyn Monroe... više se ne može. De Niro, Al Pacino u potpunosti iskoristili potencijal.

Isto se ne može reći za Anthony LaPagliu (onaj iz „Bez traga“). Od novih snaga tu je Milo Ventimiglia („Gilmorice“, „Heroji“ – tam je Petrelli – isto vrlo respektabilno). I čist dobro mu ide. Štoviše, veza s Hayden Panettierre je u ovom pogledu nenadmašiva.

Ne znam jel tko od njih već osvojio Oscara, ali ako nije, sigurno ubrzo hoće - Forrest Withaker, Matthew McConaughey, Renée Zellweger.

Pretresao sam uglavnom nogomet i glumu, al pravilo vrijedi i za politiku, književnost, znanost...

Kad sam već Gilmorice spomenuo, Lorelai je definitivno jedno od meni najpoželjnijih ženskih imena. Jedino bih Kosjenku mogao više poželjeti.
- 10:46 - Stavi u košaricu (15) - Sadržaj košarice - Blagajna

24.10.2008., petak

Kakav je to novi film Miloša Formana!?

Naletih na kratku najavu novog filma Miloša Formana. Veli: „ (...) potresna ljudska drama u formi mjuzikla o dvojici mladića koji, poštujući posljednju želju svoga oca, nose njegov pepeo na vrh Himalaja. Nažalost kako nijedan od njih nema iskustva u planinarenju niti opreme za planinarenje već se u prvoj etapi penjanja smrznu i umru.“*

* Podsjetilo me ovo na ono novinarsko sumiranje Gospodara prstenova: „Hodali su, hodali, i na kraju bacili prsten u vatru.“

Ne mogu se pomiriti s ovakvim zapletom. Pa koliko ti likovi glupi moraju biti da zbog nečije posljednje želje, i sami poginu!? Ajde da je želja još konkretna (ubiti nekoga, naći blago, ne znam ni sam), ali ne! Ovdje je u pitanju prosipanje pepela!!!

A koliko tek glupi moraju biti da na vrh Himalaje krenu bez ikakve planinarske opreme!? Još kužim da krenu bez planinarskog iskustva; nošeni 'višim' motivom lako improviziraju, al bez opreme... piše da su se smrznuli, nadam se da su barem plamenik i kakvu deku imali...


Da se radi o potresnoj ljudskoj drami vjerujem, sigurno razglabaju o osjećajima, bitku, unutarnjim borbama, sjećanjima i sličnim pizdarijama koje dosadan film čine ozbiljnim (pa na kraju i kvalitetnim). Ali mjuzikl mi se nikako tu ne uklapa! Još bih razumio da njihov podvig napreduje pa svaku etapu proslave prigodnim plesom i veselom melodijom na nekakvom snijegom okupanom vidikovcu s pogledom na Indijski ocean. Ali ovi tulipani ni prvu etapu nisu završili!!! I di sad i zakaj oni imaju plesati!?

Jedinu nadu cijelom filmu daje solucija da su možda morali prije puta dignuti kredit (za platit avion, plamenik). Jer svaki mjuzikl koji drži do sebe sadrži scenu kad likovi dođu u banku pa usred razgovora sa ženskom na šalteru počnu pjevat, plesat... ubrzo im se priključe i svi nazočni činovnici koji, skup s onima koji u redu čekaju, nakon četiri takta već sve riječi i korake znaju, pa svi zajedno skladno u ritmu kišobrane otvaraju, po šalterima skaču, jedni druge preskaču i po lusterima se vješaju.

Tak mjuzikl mora izgledati!

Jeb'o me pas ak neću pogledati taj film kad dođe!


Sjetih se sad i filma s uvjerljivo najdosadnijim scenarijem ikad. Muž i žena kao turisti rone, nakon nekog vremena izrone, čekaju da brodić dođe po njih, no brodić na njih zaboravio i otplovio na drugu stranu. I njih dvoje usred oceana plutaju. I tako cijeli film. Plutaju. Što film više odmiče to imaju manje snage, to manje pričaju (a i kad su pričali puno, nisu niš pametnog rekli). Pred kraj ovog požderu morski psi. Ona ostane sama. Ni dijaloga više nema. Čak ni monologa. Praktički je onesvještena, spava. I sve to popraćeno s dvije kamere. Jedna s dva metra udaljenosti, druga s deset (da možemo ajkule vidjeti). Pardon, ima i treća - svako malo s pogledom ispod vode. I tako 80 od 85 minuta filma.
Samo kaj me tu ipak zanimalo kak će završiti, a kod ovog navodnog mjuzikla kraj već znam.

Al moram ga pogledati!
- 22:53 - Stavi u košaricu (14) - Sadržaj košarice - Blagajna

23.10.2008., četvrtak

Kriza medija (zdravog razuma)

Kolika je ta kriza uznapredovala jasno se moglo vidjeti jučer. Čovjek se u Dubravi spotakne, padne, lupi glavom, a na vijestima (Hrvatski radio) kažu: „...ne zna se radi li se o ubojstvu vatrenim oružjem ili prirodnoj smrti...“. I to je još, koliko sam čuo, blaža varijanta.

Ovo vam je otprilike kao da pilot u avionu putnicima iz čistog mira kaže: „Nismo sigurni radi li se o turbulenciji ili su nam motori otkazali. Ali bomba nije u avionu. Avion nije otet.“

I naravno da onda svi trube o sigurnosti u gradu, iseljavanju, pancirkama i sl. Ak vas baš zanima, neki dan sam prolistao Večernjak od 31.7.1997. (Dinamo-Partizan 5:0, zato ga čuvam) i u Crnoj kronici uredno nađem par ubojstva i pokušaj ubojstva. Samo što je o tome tada pisala samo Crna kronika (koja je bila sporedna rubrika; tamo negdje iza Sporta. Prve stranice bile su zaokupirane politikom, mirnom reintegracijom Podunavlja i sl.), i nije bilo ni interneta, ni toliko reportera na mjestu događaja pa bismo o tome doznali (ako uopće čitamo Crnu kroniku) tek sljedeći dan samo iz novina kada bi se prašina već slegla.

Sad se poklopi nekoliko takvih nemilih događaja u par tjedana, odmah smak svijeta. No, pisali su već i drugi blogeri na tu temu pa nema potrebe da i ja istu razlažem (iako donekle jesam).

Nastavio bih s tim famoznim reporterima s mjesta događaja. Komercijalne televizije morale konkurirati državnoj pa se ugledale na vijesti kakve smo znali vidjeti u američkim filmovima i serijama. Već zadnjih par godina za svaku glupost imamo reportera koji se s lica mjesta uživo javlja u eter. Pa smo tako mogli vidjeti uglavnom novinare Nove TV i RTL-a kako u 10 navečer stoje pred zgradom SDP-a ili HDZ-a i prepričavaju što se u toj zgradi (već gotovo potpuno pogašenih svjetala) dogodilo tokom dana. Vremenom je to pokupio i HRT, a napredak je očit jer, evo, sinoć u 15 do 10, novinar nas uživo, tamo negdje s granice s Mađarskom, izvještava o otvaranju autoceste koje se desilo negdje oko podneva.

Još malo pa ćemo uživo, s kamerom iz helikoptera, pratiti potjeru nekakve Thelme i Louis na potezu Kutina-Novska. Nova će otvoriti drugi kanal ili će nas o tome izvještavati na najavljenom HTV 3 između utakmica.

A ni ti famozni američki novinari mi nisu jasni. Doduše, ne mogu suditi o vijestima CNN-a ili tko već tamo slovi kao ozbiljan, nego samo na temelju naslova (i slika) koje susretnem u našim novinama, na našim portalima ili vidim dok na Yahoo-u provjeravam mail.
Oni (pa i mi) godinu dana detaljno prate unutarstranačke izbore (Hillary ili Obama, znači, nešto kao Antunovićka ili Milanović), a kad se oni napokon okončaju, reda radi poprate koju debatu kandidata, ali na kraju ispadne da ti predsjednički kandidati i nisu toliko bitni koliko smo mislili. Potpredsjednički kandidati su još bitniji. Zato valjda dva zadnja mjeseca kampanje slušamo samo o Sari Palin. Gotovo da više o njoj znam nego o onom McCainu, pa skoro i Obami.

Onda će taj Obama ili ta Sarah (Večernjakova anketa među Hrvatima kaže Obama) doći u Hrvatsku pa ćemo o tome trubiti 2 mjeseca. Posjetit će i Sloveniju. I tome ćemo se diviti. Ne toliko koliko se divimo britanskoj kraljici i njenom mužu koji nedaleko od Ljubljane gledaju konje, ali divit ćemo se.


P.S. večeras eksplozija, ubojstvo. Je li nam zbilja trebala jeziva slika uživo (popraćena konfuznim ženskim glasom) iz mračnog fatalnog dvorišta samo sat vremena nakon eksplozije? Koja je poanta? Normalno da takve stvari nelagodu izazivaju. A nelagoda se lako u strah pretvori, strah u paniku...
Protok informacija je prebrz.
- 10:45 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

17.10.2008., petak

Trepnuti ne mogu ne! Trepnuti se mora!

Ma koji su to ljudi koji si mogu dirati ili metnuti nekaj na oko bez da trepnu!?!? Pa to se kosi za osnovnom prirodom ljudskog tijela! Trepnuti je najprirodniji refleks (pogotovo kad se nekaj oku približava)!!! I on se kao takav ne može spriječiti! Kak da si ja leću na oko na oko stavim kad, da bih uspio, ne smijem trepnuti!?!? Ne mogu ne trepnuti, kad mi se nekaj oku približava, jednostavno moram! MORAM TREPNUTI!!! I to ne mogu kontrolirati!
Kako su leće uopće još u opticaju!?!? Treba ih zbraniti! Leće su protiv prirode!

(Ovo se odnosi samo na stavljanje, skidanje ni ne spominjem!)


Lijeva
Ubojica lijeva



Desna mi se još više zamjerila. Ova barem ima cilindar (nije svejedno na koju se stranu zakriljenu) pa osjećam kakvo-takvo strahopoštovanje.

Nemrem ih stavit nikak pa nikak...

Najradije bih odustao, al sad su mi se već preveć zamjerile!



P.S. Ceremonija je, inače, bila planirana za 15.10. Kako sam si ja zamislio da je 15. utorak, nemam pojma. No, ništa strašno; dan prije, preživjeli smo.
- 20:05 - Stavi u košaricu (16) - Sadržaj košarice - Blagajna

14.10.2008., utorak

Skromna, ali emocijama vrlo bogata (sada već tradicionalna) svečanost

Junac


Dragi moji,
užitak mi je i ove godine prirediti jednu skromnu, ali emocijama vrlo bogatu svečanost. Samo vama u čast. Vama, Najdražim najvjernijim komentatorima!
Komentatorska sezona 2007./2008. ovim postom je završila. Najbolji tko je?

Krenulo je vrlo burno. Postovi su bili dovoljno česti, komentari pljuštali, bodovi se po striktnim pravilima redovito zbrajali (možda ste mislili da se šalim kad sam prošle godine pričao kak volim tablice, bodovanja i sl.), proglašavali se i pobjednici mjeseca.

tablica


Nakon nekoliko tjedana, na vrhu Ljestvice izdvojili su se Bleki i Koraljka i tako se nametnuli kao veliki favoriti. No, uslijedila je spisateljska kriza, akutna neinspiracija ponovno se javila, postovi se znatno prorijedili, žar bodovanja ugasila, poredak na ljestvici zamrznuo. Junac skoro pa je blog napustio.

No, vratio se. Kriza se na kraju pokazala samo kao fini filter. Ostali su oni koje je zanimalo što Junac piše i kad ih ne komentira. Još su neki i prestali pisati, tako da se broj pretendenata na naslov s početnih 18 smanjio na 8 (javili su se u međuvremenu i neki novi klinci, sisate klinke, putene domaćice, no sezona je već poodmakla da bi se ravnopravno uvrstili u konkurenciju, tek od danas konkuriraju).

Junčevom ljetnom renesansom, osim procvata njegove abdomenalne ljepote, javio se i novi poredak na ljestvici. Vrh su preuzele, do tad samozatajne, sramežljive djevojke koje su se odjednom drznule skinuti grudnjak, pogledati prema suncu, osunčati dupe i okupati gole!

No, pustimo detalje. Krenimo radije sa večerašnjim programom.

Kako rekoh, neki su prestali pisati, a kako su pojedinci ipak ostavili traga na ovom blogu, teško ih je samo obrisati i ne ostaviti nikakvog traga za njima. Zato i postoje Počasni komentatori. A od ove godine oni su: Kokošje sljepilo u sastavu Bleki i Maja, Amberka i Shvati me.

Molim jedan pljesak. Hvala. Laureati neka dođu preuzeti ove prekrasne statue, i ako žele, mogu nam nešto i reći. Samo nemojte predugo...iako vidim da Kokošjeg sljepila nema (ili ipak ima? vidim da tam netko maše, ali signaliziraju da nemaju što za reći) pa možete si dati oduška.

Shvati me: Dragi Blogeri i Blogerice...
Iznimna mi je čast sudjelovati na ovoj Ceremoniji te se iskreno zahvaljujem Našem Dragom Juncu na tome što me postavio za Počasnog komentatora. Iako je moja karijera blogera već odavno završila a moj zadnji komentar već blijedi, još uvijek se poveselim kada mi netko spomene blog, a suza mi krene kada mi netko spomene Junca. Suza radosnica, naravno. Ne znam kako bih mu zahvalila na ovom statusu. Ma, vidjet će on to u mailu :D.
Eto, to bi bilo sve od mene...moram ić kuhat kompot :D

Shvati me



Amberka: dragi junče, ovom prilikom se nadam da je dekolte dovoljno fin. naime, uslijed bure povoljnih hormonalnih promjena došlo je do bujanja mojih ženskih atributa pa odlučih počastiti sveprisutno pučanstvo pogledom na iste, u nadi da će ovaj nadasve samaritanski čin proteći neprimjećen od strane don kaćunka. nakon ovog coming outa morat ću se svakako okaniti bilokakvog kretanja blogoprostranstvima pošto očekujem nepregledan niz prošnji, uz sve one koje primam svakodnevno, kad im se i ove pridruže moja (ne)jaka pleća to više neće moći podnijeti. eto, više nisam ni plavuša, shvatih da vamp crnke puno bolje prolaze kod muškaraca :D dragom juncu zahvaljujem na statusu počasne komentatorice i poručujem da neka me ne pokušava stalkati po kvartu nakon pogleda na moje obnažene grudi.

Amberka


Vidiš, nikad te nisam zamišljao s takvim narukvicama! Zanimljivo.

Kako me ne biste pamtili samo po ljepoti, već i po darežljivosti, odlučio sam ove godine dodijeliti i nagradu Lijepa riječ. Uvijek napiše nešto lijepo, udijeli suptilni kompliment (i iako se i za lažne dobiju bodovi, vidi se da je njen iskren), jednostavno, ugodno je za pročitati i ne može proći nenagrađeno.
Pljesak za Kneginjicu!

Par riječi? Kaže da nije osobitno riječita u ovakvim prilikama. Zahvaljuje se uz mali naklon. Malo se i zacrvenila...

Kneginjica


Kad ćeš već jednom 18??!!


Prošle godine nisam izdvajao nikakve komentare, no ove moram jer dva ne mogu nikako zaboraviti.

• Smisao mog života je čitati junac.blog.hr....jel ovo vrijedi za 50 bodova?!? (Skitam se i kenjam 12.11.2007. 11:46)
Od komentara ne mogu više tražiti.

• Jedna mi se stvar ne sviđa u svemu tome. Tamara je kao duh Marie, Benove supruge iz Sunset Beacha. Tamaru se ne može pobijediti. (smisaozivota42 06.07.2008. 12:48)
Di je taj Sunset Beach isčupala još ni dan danas nije mi jasno. A da ne pričam o Mariji(!), Benovoj(!) supruzi(!)! Da sam tad još bodovao, 100 bodova bi dobila. Al, evo, pobijedila ju je!

Komentatorica sezone 2008./2009., jasno je tko je, nitko joj ovo ljeto ni blizu nije bio, skinula je skalp i Loosici i Doris i Alexis iz Pennsylvanije, možda ona sama 'to' i je – Smisaoživota42!!!

Neizmjerno zahvaljujem na ukazanoj časti, sretno se smijem kao kad sam prvi put ugledala svoje ime na ovoj posebnoj listi i mnogo zahvaljujem Mom Dragom Juncu što mi je omogućio to zadovoljstvo!

Smisaoživota42



Bravo, bravo!

Svečanost je dosegnula vrhunac, svatko pametan sad bi najavio kraj i nešto otpjevao, no ja ću vas ipak još malo nepotrebno udaviti.

Razmišljam da kao nadimak ostavim samo Junac. Dragi Moj pomalo mi djetinjasto i pekmezasto zvuči. Vama ostavljam odluku. Izrazite se, molim.

To je to. Nažalost, neki su opet ostali bez praznih ruku, al ne brinite, pamtim ja, pamtim!

Doviđenja, laku noć!
- 21:47 - Stavi u košaricu (14) - Sadržaj košarice - Blagajna

Problemi

Dragi uzvanici, imamo malih problema pa će svečanost malo kasniti. Loosica je upala, skužila je da je zaljubljena u mene i sad tu dramatizira i ne želi se maknut.

Junac
- 20:00 - Stavi u košaricu (1) - Sadržaj košarice - Blagajna

08.10.2008., srijeda

Nit puč, nit niš...

Volim promjene. „Varietas delectat“ uvijek je vrijedilo za mene. Još u školi sam volio promjene rasporeda sati, rasporeda sjedenja, učionica, predmeta... Volim kad se nekaj novo gradi; nova kuća prek puta, cijelo naselje u susjedstvu... Kad se postavljaju semafori, kad se skidaju semafori pa radi kružni tok...

Tako volim i izbore, promjene vlade... ja bih da vlade padaju svake godine... da su svake godine izbori; parlamentarni, predsjednički, lokalni, čak mi nije ni bitno... i čak ni nije sve u tim promjenama koliko volim te ankete, brojke, postotke, tko vodi, tko zaostaje, pa one izlazne ankete pokažu jedno, prvi neslužbeni rezultati potpuno drugo... super mi je sve to.

Zato sam se jučer, vidjevši pozive na mirne prosvjede, ponadao da možda mirno ne znači i tiho, da možda dođe do 'događanja naroda'... možda i do pada Vlade. Ne zbog arogantnog Milanovića (koji usput rečeno traži prijevremene izbore kad god se pokvari mlijeko), nego baš zbog tih izbora (i fućka mi se za te potrošene novce na te listiće, k'o da bih bio bogatiji da izbora ni nema).

Nažalost, prosvjedi su doživjeli relativan debakl. Na Cvjetnom trgu u Zagrebu okupilo se nekoliko stotinjaka prosvjednika (što možda i nije loša brojka), u ostalim gradovima nekoliko desetaka. Ali pretiho je to sve bilo... ako one svijeće još ne gore, već je i zaboravljeno.

Ne znam, možda se nije ni planiralo napraviti nešto veliko, no kako rekoh, malo sam se ponadao. Prisjetio sam se 1996. i spontanog okupljanja na istom tom Cvjetnom trgu povodom ukidanja koncesije Stojedinici. Bilo je pentranja po skelama, čini mi se, i zapaljenih baklji. Sljedeći dan uslijedio je veliki organizirani prosvjed na Trgu. Sjećam se, nisam zapravo ni slušao 101, ali ipak sam znam većinu 'jinglova' („ja volim samo tebe-be-be-be-be i Radio 101“ i sl.), s 14 godina ni ne slušaš političke emisije, no osjetili smo da nešto ne štima, da je ta demokracija o kojoj su nam pričali u pitanju, i hopsali smo tam poslije škole s ruksacima na leđima, derali se, vjerojatno psovali predsjednika i sl... Mislim da se radilo o brojci od 110.000 ljudi. I upalilo je. Stojedinica svira i danas.

Ni približno slično nije se dogodilo jučer. Očito da ljudi ipak nisu zabrinuti do te mjere da su na puč spremni.

Nitko nije kupio ni pancirku, niti se iselio.

Ajmo realno, za sigurnost na ulicama puno je bolja verzija da se radi o naručenom ubojstvu. Zna se točno tko je meta i vjerojatno će se pobinuti da svjedoka nema tj. da se nitko ne pojavi na stubištu u 'kritičnom' trenutku. Ak nemaš putra na glavi ili previše para, možeš mirno spavati.

Na sreću, ipak je većina nas onaj poštar s monoklom koji prima i šalje telegrafe na Divljem zapadu, dvoboje gleda iz ureda... i doživi duboku starost. Da, nikad nije pokarao onu žensku sa šanka, al jbg, tak to ide.
- 10:42 - Stavi u košaricu (11) - Sadržaj košarice - Blagajna

03.10.2008., petak

Vjerovati Antoniji Balek ili treneru?

Paraolimpijske igre u Pekinge izrodile su novu zvijezdu – Antoniju Balek. Dvostruku osvajačicu zlatnih medalja i dvostruku vlasnicu svjetskih rekorda. Zlatnu medalju osvojio je i Darko Kralj, dok se srebrnom okitio Branimir Budetić. No, njihova imena i lica na slikama po novinama nisu se pojavljivala (ni približno) u toj mjeri.

Već sam pisao da volim Paraolimpijske i lijepo mi je sve to, no sami rezultati i medalje ne znače mi mnogo. Razni koeficijenti, stupnjevi invalidnosti – tko će sve to izvagat, uravnotežit. Koliko god se studiozno prišlo k tomu, brojke koje predstavljaju objektivni omjer raznih tjelesnih 'nedostataka', po mom mišljenju, nemoguće je dobiti.
Npr. u bacanju koplja (jednoj od disciplina u kojim je trijumfirala Balek) – daljina bacanja množi se s bodovima koji predstavljaju stupanj invalidnosti. I po umnošku tih vrijednosti radi se poredak. Labavo mi je sve to.
Zato te rezultate i (pogotovo) svjetske rekorde uzimam s velikom rezervom.

Gledajući reportaže iz Pekinga, konkretnije, završnu u kojoj smo vidjeli sve za nas bitne trenutke Paraolimpijskih, lijepo mi je bilo vidjeti sreću Kralja i Budetića i čuti koliko im to znači i primjetiti ponos. Nažalost, isto ne mogu reći i za Antoniju Balek. Nisam mogao vjerovati kad je počela o tome kak je ona bila sigurna u svoju pobjedu, kak nije ni malo sumnjala, kak se cijeli stadion, 90.000 ljudi divilo njenom hicu, kak ona nije išla na daljinu, nego na eleganciju, kak je to bilo nevjerojatno, kak joj se svi u olimpijskom selu dive, svi u Pekingu, svi, cijeli svijet se divi! I nimalo simpatičnom mi se nije doimala.

Na tren sam vidio hitac neke ženske, isto u kolicima, ali imala je glavu nagnutu (nisam siguran, ali rekao bih da se radi o Downovom sindromu)... i naravno da njeno bacanje nije bilo ni približno elegantno Antonijinom. I sad se ona hvali kak je elegantna... Meni nimalo simpatično.

Pišem ovo sve jer jučer ste mogli zamijetiti u novinama naslove kak se Antonija boji svog trenera koji joj prijeti da će je gurnuti niz štenge, a sve zbog prepirke oko raspodjele novčane premije. Tvrdi da je trener na popis suradnika svog olimpijskog tima stavio svoju ženu, nekog dečka s kojim ona nikakvog posla nema i sl. Ona je u strahu od njega, izbjegava ga pa zato ni ne trenira.

Niš mi se ta priča nije svidjela. Sve je to rekla-kazala, no, naravno, lakše se njoj prikloniti. Tako sam i ja. Iako sam i dalje bio skeptičan jer, rekoh, nije mi simpatična (ne samo neskromnost, nego i nekak cijela pojava), a i teško je povjerovat da netko tko ima volje raditi sa sportašima s invaliditetom, može biti i toliko zao da istog tog sportaša i gurne niz štenge. Možda je on i prije 3 mjeseca nanjušio paraolimpijsku medalju, složio računicu, namirisao lovu. Ne znam.

Danas čitam članak. Njegovu stranu priče. Prema njenim tvrdnjama, zaprijetio joj je navodno u Parizu pri povratku iz Pekingu. Nakon toga u javnosti su viđeni nekoliko puta, bili su na utakmici, na primanju kod župana, u televizijskim emisijama. "Treba li doista toliko vremena provoditi s čovjekom kojeg se bojiš...", pita se novinar.
U utorak navečer viđena je i na treningu (rekla je da uopće ne trenira). Trener Ivan Jakeljić kaže da je Antonija sama inzistirala da njegova žena u Peking ide kao fizioterapeut.

U priču se pak upliče i Branko Omazić, izbornik i član izvršnog odbora Paraolimpijskog saveza, koji navodno njom manipulira, dok on nju optužuje da ona želi biti u medijima pa izmišlja događaje, da često laže, zna biti teška, i sad kad je došla do novca, želi ga još i više.

Kome sad vjerovati, teško je reći. Nekako mi se najiskrenijim čini trener Jakeljić i njemu ću se prikloniti.

I da opet ne bude cijeli tekst samo o njoj, još jednom ću čestitati Darku Kralju i Branimiru Budetiću. Svaka čast.
- 12:49 - Stavi u košaricu (17) - Sadržaj košarice - Blagajna

02.10.2008., četvrtak

Niš

Koliko je moja depresija od utorka višestruko uznapredovala vidjelo se i sinoć kad sam se nakon samo minute latentnog inzistiranja na gledanju Lige prvaka, pridružio majci i Dnevniku Brigite Jones. Iako sam gledao već jednom taj film, radnje se baš i ne sjećam, a i Rene Zelweger nije tak teško dva puta gledati (koliko za napisati). Koliko god kiseli njen osmijeh bio, i dalje je sladak. I uživam slušati njen glas (na pameti mi je „Bee Movie“ i to onaj dijalog kad ženska prvi put priča s pčelom).

Ak u romantičnoj komediji ne glumi dosadni Richard Gere, tu je još romantično-komedičniji Hugh Grant. Osim kose, još me jedna stvar fascinira na njemu. Uvijek nosi košulju s dva-tri gumba raskopčanu. I tak to normalno na njemu izgleda. Zapitam se odmah zašto ne bih i ja tako. No, skužim, lako njemu pokazati dekolte kad nijedne dlake nema. Znači, ili se brije, ili (još gore) dlake mu po prsima ni ne rastu. Kako god bilo, jedini zaključak koji se nameće – Hugh Grant je pičkica. Makar, to smo shvatili čim je uspio zajebat brak s Liz Hurley. Budala.

Ma... bezveze.
- 13:29 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

01.10.2008., srijeda

Kupiti stan za tolko i tolko

Nekad mi neke stvari stvarno nisu jasne. Čitam jutros članak s naslovom „Luka Bebić plaća najam stana 2200 € mjesečno“. Po naslovu sam zaključio da se opet radi o nesavjesnom trošenju novaca poreznih obveznika. Ali ne. Predsjednik sabora kupuje novi stan. Stari prodaje, a dok se ne dogovori oko cijene novog, živit će u njemu kao podstanar. Stari će vjerojatno prodati za tolko i tolko, novi će ga doći tolko i tolko, morat će dignuti kredit (procjenjuje se oko tolko i tolko) na 30 godina, no kak već ima 71 godinu, kredit će vjerojatno dići njegova kćerka. I čitam tak, čekam cijelo vrijeme trenutak kad će ga napasti da ovo ili ono nije pošteno i sl... Ne, sve uredno. Najamnina 2200 eura, što je 15 i pol tisuća kuna, plaća mu je 24 tisuće (novinarki je čudno da netko daje više od pola plaće za stan... kao da je problem dati i 80% od plaće koja je 100.000).
Na kraju spomene da je Rončević kupio stan tam i tam za tolko i tolko s tolkim i tolkim kreditom. A Hebrang tam i tam, za tolko i tolko, no akontacija je bila tolka i tolka, garaža tolko, a parkirno mjesto tolko. Njih je spomenula jer će sad svi oni biti susjedi. Rončević je na Bukovcu. Bit će da novinarka u Budimpešti živi kad su joj Babonićeva i Bukovac u susjedstvu.
Što je novinarka (ili urednik/ica) htjela reći, nije mi jasno. Valjda nam je htjela pokazati kak nije teško kupiti veliki stan ak imaš para. Pretpostavljam da sutra slijedi izlaganje financijske i stambene (kako su ga kupili i kolike su rate bile) strukture podpredsjednika sabora, a zatim i pojedinih zastupnika.
Je, Bebić je sam inicirao iznošenje tih činjenica u javnost (da se ne bi prašina digla kasnije nepotrebno)...no to me ne spriječava da popljujem članak.

A što je najgore, članak mi je bio zanimljiv.

P.S. čujem sad (13 sati) na vijestima (!?) na radiju (!?), Bebić obrazlaže zašto kupuje novi stan (hoće mir i tišinu). Pa tko je ovdje lud!?
- 12:32 - Stavi u košaricu (16) - Sadržaj košarice - Blagajna

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.

Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

U komentarima trijumfirali:

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

Razonoda i statistika






.