Volim promjene. „Varietas delectat“ uvijek je vrijedilo za mene. Još u školi sam volio promjene rasporeda sati, rasporeda sjedenja, učionica, predmeta... Volim kad se nekaj novo gradi; nova kuća prek puta, cijelo naselje u susjedstvu... Kad se postavljaju semafori, kad se skidaju semafori pa radi kružni tok...
Tako volim i izbore, promjene vlade... ja bih da vlade padaju svake godine... da su svake godine izbori; parlamentarni, predsjednički, lokalni, čak mi nije ni bitno... i čak ni nije sve u tim promjenama koliko volim te ankete, brojke, postotke, tko vodi, tko zaostaje, pa one izlazne ankete pokažu jedno, prvi neslužbeni rezultati potpuno drugo... super mi je sve to.
Zato sam se jučer, vidjevši pozive na mirne prosvjede, ponadao da možda mirno ne znači i tiho, da možda dođe do 'događanja naroda'... možda i do pada Vlade. Ne zbog arogantnog Milanovića (koji usput rečeno traži prijevremene izbore kad god se pokvari mlijeko), nego baš zbog tih izbora (i fućka mi se za te potrošene novce na te listiće, k'o da bih bio bogatiji da izbora ni nema).
Nažalost, prosvjedi su doživjeli relativan debakl. Na Cvjetnom trgu u Zagrebu okupilo se nekoliko stotinjaka prosvjednika (što možda i nije loša brojka), u ostalim gradovima nekoliko desetaka. Ali pretiho je to sve bilo... ako one svijeće još ne gore, već je i zaboravljeno.
Ne znam, možda se nije ni planiralo napraviti nešto veliko, no kako rekoh, malo sam se ponadao. Prisjetio sam se 1996. i spontanog okupljanja na istom tom Cvjetnom trgu povodom ukidanja koncesije Stojedinici. Bilo je pentranja po skelama, čini mi se, i zapaljenih baklji. Sljedeći dan uslijedio je veliki organizirani prosvjed na Trgu. Sjećam se, nisam zapravo ni slušao 101, ali ipak sam znam većinu 'jinglova' („ja volim samo tebe-be-be-be-be i Radio 101“ i sl.), s 14 godina ni ne slušaš političke emisije, no osjetili smo da nešto ne štima, da je ta demokracija o kojoj su nam pričali u pitanju, i hopsali smo tam poslije škole s ruksacima na leđima, derali se, vjerojatno psovali predsjednika i sl... Mislim da se radilo o brojci od 110.000 ljudi. I upalilo je. Stojedinica svira i danas.
Ni približno slično nije se dogodilo jučer. Očito da ljudi ipak nisu zabrinuti do te mjere da su na puč spremni.
Nitko nije kupio ni pancirku, niti se iselio.
Ajmo realno, za sigurnost na ulicama puno je bolja verzija da se radi o naručenom ubojstvu. Zna se točno tko je meta i vjerojatno će se pobinuti da svjedoka nema tj. da se nitko ne pojavi na stubištu u 'kritičnom' trenutku. Ak nemaš putra na glavi ili previše para, možeš mirno spavati.
Na sreću, ipak je većina nas onaj poštar s monoklom koji prima i šalje telegrafe na Divljem zapadu, dvoboje gleda iz ureda... i doživi duboku starost. Da, nikad nije pokarao onu žensku sa šanka, al jbg, tak to ide.
Post je objavljen 08.10.2008. u 10:42 sati.