Jutros si točim mlijeko, ispraznim cijelu bocu i istog trenutka je isperem!!! Istog trenutka! A znate zakaj? Zato kaj je lakše odmah, nego kasnije... !!!!
Pazite vi taj način razmišljanja!
Prije bih obično stavio tu praznu bocu od mlijeka negdje nasred kuhinje gdje mi najviše smeta i stajala bi tamo sve dok se ono malo mlijeka koje uvijek ostane ne bi skorilo na dnu i počelo smrditi. Tek onda bih eventualno pristupio ispiranju...kad bih bio iznimno dobre volje i radnog raspoloženja.
Joj, smrdi mi ovaj jutarnji način razmišljanja na nekakvu odgovornost, racionalnost, ozbiljnost... nije valjda da postajem odrastao?
Sljedeći korak u tom pravcu je pranje suđa svaki dan. Da se ne nakupi; lakše je svaki dan jedan tanjur, čašu i nož, nego za vikend sve to po 10 puta (plus neka rajngla koja se uvijek odnekud stvori ili ak su mi se kojom nesrećom jela jaja pa je i tava sva skorena)... a najgore mi je od svega prati te rajngle i tave...i čaše one uske visoke...
Zanimljivo kak gost uvijek, od svih čaša, nađe baš takvu. Koliko god se ja trudio sakriti je i zgurati je što dublje u element, tamo iza svih čaša...al ne, uvijek je izvuku od nekud...
Nakon svakodnevnog pranja suđa, samo čekam dan kad ću prestati bacati kutijice od margarina, sladoleda i sl. Da imam u kaj zapakirati kolače ili peciva sa sezamom... ili juhe, sarme i gulaše kad skuham previše pa bih rado zamrznuo da se ne pokvari i da imam ak se zaželim toga za koji tjedan.
Samo jedno može biti gore; razmišljati KAJ ĆU JESTI SUTRA!
Katastrofa.
Post je objavljen 03.09.2008. u 15:15 sati.