Velike i male ribe, školske torbe i mapa za likovni
|
Ovih dana stalno čujem: „sve u to male ribe, velike treba pohvatat.“. Vezano za akciju „Indeks“. Ma, koje su to velike ribe? Radi se o kupnji ispita. Dogovoru profesora i studenta. Profesor kaže koliko para, ovaj plati. I gotova priča. Tu i tamo je neki posrednik koji prenosi informacije s jedne strane na drugu. No i on je mala riba. A koje bi to velike ribe bile? Dekan? Donosi li on svake godine troškovnik ispita? Ili postoji još neka 'viša' krovna organizacija (mafija, vlada, kaj-ja-znam) koja dekanu ili profesorima na početku svake godine dostavi važeći cjenik ispita? Pa onda ubire 'porez' na svaki prodani ispit? Pretpostavka je da profesori u tom slučaju izdaju račune pa ih predoče toj krovnoj organizaciji na kraju svakog mjeseca, ispitnog roka, godine, kao dokaz urednog poslovanja. Sigurno svake godine dobe i povrat poreza ovisno o olakšicama... Ma dajte molim vas... budalaštine. To mi ide u isti džep sa glupim novinarima i zastupnicima koji od ministra obrazovanja zahtjevaju da stavi školsku torbu punu svih knjiga na leđa. Da vidi kak je torba teška. Pa svaki pametan roditelj djetetu će u torbu staviti knjige potrebne samo taj određeni dan! Nitko normalan ne nosi sve knjige svaki dan u školu! Iako klincima se ne da svaki dan mijenjat knjige i spremat torbu pa onda radije nose sve... al ne mora biti problem ministra, nego roditelja. |
