srijeda, 31.05.2006.

Imala sam jutros napad bijesa, i to opaki. Probudila sam se depresivno-živčana i dok sam gledala Funny Home Video plakala sam ko gladna godina. Zašto sam plakala, ne znam. Znam! Sinoć smo Lube i ja imali razgovore ugodne oko novca. On troši kao Rokfeler, a ja poslije pretačem iz šupljeg u prazno Mislim da je suvišno pričati kako je razgovor završio.Plakala bi je vjerojatno do podneva, al trebam ići na posao. U kupatilu me zatekle njegove prljave gaće na radijatoru (OPET), pet majica na veš-mašini i općenito takav nered da sam popizdila, i to je sve uspio napraviti jutros. Pokupila sam svu tu odjeću i samo ju zgurala u njegov ormar (da i prljave gaće). Onda sam vidjela da je punjač OPET u struji ( ne puni se mob. već to tamo samo stoji. Znate, izvaditi punjač iz utičnice zahtjeva puno vremena, snage i koncentracije.) E, tu mi se zacrnilo pred očima. Uzela sam taj njegov prokleti punjač i lupala s njim od pod dok ga nisam razbila. Obično svoje napade bijesa uspijevam kontrolirati, ali jutros nisam mogla. Možete sad slobodno reći da sam luda, da trebam na liječenje. Vjerojatno i trebam. Ovo je moj blog i neću se prikazivati u ružičastom svijetlu. Nisam gđa. Savršena. Nisam najmoralnija osoba na svijetu, nekad lažem, znam biti ljubomorna, ljuta, depresivna, pokvarena i tračam u slobodno vrijeme. Imam mana, da. Puno!!!

- 11:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 30.05.2006.

ponedjeljak, 29.05.2006.

Ja sam, znate, ne zahtjevna mušterija

Imam početkom 6 mj. 10-tu godišnjicu mature, a krajem 6. mj. svatove u kojem smo kumovi, pa kako se mi žene volimo naspremat u takvim prilikama, odlučila ja u petak otići u šoping. Lube otiš'o na svoju stranu, ja na svoju. Bolje nek' obavlja svoje poslove po gradu nego da meni dahće za vratom, muško je, pa nema živaca za ikakav šoping. Htjela sam haljinu u stilu 50-tih. Ima ih hrpa u gradu, ali u Importanne galeriji sam našla The Onu. Haljina koju sam izabrala je model kao na slici, ali s točkicama. Samo, problem je što su sve te haljine veličine 38 i 40, nema većih-nema manjih, a ja sam više tip džepne Venere, pa mi je sve bilo veliko. Dužina haljine sve 5. ali u prsima prevelika. Nema problema, kaže prodavačica, mi sužavamo, samo da ja nju pričekam da posluži mušteriju koja je baš ušla. Nek' se ja presvučem u svoju odjeću, pa će me odvesti negdje u podrum kod krojačice. Ali, bila sam se već skinula i obukla 100x u 2 sata, pa reko'; idem ja u haljini, svoje nosim sa sobom, da se ne moram presvlačit opet kod krojačice. I čekam ja da ona posluži mušteriju, al' stalno ulaze novi. Ja već nestrpljiva i gladna (čitaj nervozna). Vidi ona da ja žurim, pa će ona meni objasniti gdje je krojačica, pa neka ja odem sama. Ajd' ok, jer ću još malo pustit' korijenje. Uzmem ja svoje krpice preko ruke, drugom rukom držim haljinu i tražim lift. Moram u podrum. Uđem u lift, a tamo dva poslovna čovjeka u odijelima, stojim ja s njima i skužim kako ja njima izgledam: imam na sebi samo svoje gaće, nosim svoju odjeću preko ruke i viri moj grudnjak, a držim haljinu rukom jer bi lako mogla pokazat i svoje sise, ako haljina sklizne. Izgledam kao da bježim s kakve jebačine. Koji neugodnjak me uhvatio!!!. Stane lift, ja brzo izjurim. Moram ići lijevo, rekla prodavačica, i uletim u glavni ured Hrvatske turističke zajednice. Stojim na sred ureda kao da me ljubavnik upravo ister'o iz stana i tražim krojački salon. Očito je da tu nema nikakve krojačice, a žena iz TZ me blijedo gleda. Kup' krpc'e, drž haljinu i natrag u lift. Fulala sam kat. Uđem u lift, opet ona dva poslovna čovijeka, kao da mi nije dosta sramote. Našla sam na kraju krojačicu, ali nije mi mogla danas suzit, bla, bla. Vratim se u butik da platim tu haljinu i da više pobjegnem odatle, sužavat ću ju doma, i kaže mi prodavačica: joj kad bi sve mušterije bile ne zahtjevne kao Vi! M'rš! Pa kad nitko neće podnosit toliko sramote kao ja! Zapravo, nije ženska kriva, lijepo mi je rekla da se obučem.

- 09:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.05.2006.

Balada o jednom benjaminu

Kad sam se (udala i) uselila u stan, dobila sam od tete i tetka ficus benjamin. Kod njih sam ga milo gledala, i šta će jadni ljudi, ponudili mi ga. Ja, normalno prihvatila. Volim sobne biljke, a ovaj benjamin je stvarno bio impozantan. Gust, zdrav,lijep da ljepši nije mogao bit'. No, ne za dugo. Prvo mu je otpalo pola listova ove zime. Bez obzira što sam ga držala dalje od radijatora, u sobi bez grijanja. Kak je došlo proljeće počeo on pupat ponovno, al ja sam to htjela ubrzati, i negdje sam pročitala da željezo potiče rast. Poprskala ga željezom, no otpalo je još listova, a ostali dobili 'rđave fleke. Onda sam ga stavila na balkon, jer i kod tetka je bio vani i pasalo mu. Ali, moj balkon je visoko, pa ga samo vjetar išibao. Otpalo još listova. Onda sam ga stavila van na malu proljetnu kišicu, da skine prašinu s njega, a biljke vole proljetnu kišu. No, moja proljetna kiša se pretvorila u nevrijeme, pa ga stuk'o led i vjetar prevrnuo. Tu je otpao sve i jedan mladi listić. Onda ga opalilo sunce, pobijelili listovi i otpali. Sad ga držim u stanu, više ne ide van. Polako se oporavlja, al' još uvije izgleda kao da je sto kuga prešlo preko njega. A kad se sjetim da je moj tetak, (čovjek već u godinama) tu mrcinu od 2 metra i kusur vuk'o na četvrti kat, a mene ga danas stid pokazat.

- 09:43 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 24.05.2006.

Emocionalno zlostavljanje

Gledala sam u nedjelju Oprah show. Ne gledam ju često, većinom mi je dosadna, ali ovaj put je bila odlična tema. Emocionalno zlostavljanje. Kaže Oprah da u Americi svaka 3. žena trpi emocionalno zlostavljanje. Postavili su kameru u dom jedne obitelji (muž, žena i dvoje male djece) na tjedan dana. U ovo slučaju je muž zlostavljač. To je bilo stravično šta je on njoj sve izgovorio u tih tjedan dana, a zna da ga snima kamera. Ženu je vrijeđao i nazivao pogrdnim imenima za sve. Za ono što i je bila kriva i nije. Žena cijelo vrijeme šuti i trpi. Nakon nekoliko godina, totalno je izgubila samopouzdanje, klonula duhom. Što se vidjelo u studiju. Šuti i plače. A on, on se toga ni ne sjeća ( kada su mu pokazali snimku u studiju). Ma strava! Možda me je ta tema tako pogodila zato što sam tu prepoznala svoje roditelje. Znam da nemaju savršen odnos, vidjela sam da nisu sve stvari u redu, ali nikad ih nisam promatrala kao zlostavljača i žrtvu. Nije to toliko zlostavljanje kao što je bilo prikazano na Oprah, ali postoji. I kod njih je otac zlostavljač. Ne jednom sam bila svjedok što je tata sve znao reći mami. Pred gostima, ili nepoznatim ljudima je redovno ušutkivanje i podcjenjivanje nje. Vrijeđanje. Mama šuti, radi mira u kući (poznato vam)?. Mislim da tata na taj način liječi svoje propuste i greške u životu, jer mama je uspjela napraviti puno više od njega koji je glava obitelji. S nižim obrazovanjem od njega napravila je zavidnu karijeru. Trguje ko velika, uspjela ih je materijalno osigurati do kraja života. Cijeli život se samo ona brinula za mene i sestru. Tata nije prstom pomakao, niti se interesirao oko zajedničke djece. Imala je i ona svojih loših poteza, al' većinom je ispravljala njegove greške i vraćala dugove njegovih propalih poslova. Ali, to se njemu ne smije ni spomenuti, a on će noj danima nabacivati na nos loš skuhan ručak. Jednim dijelom vidim da sam naslijedila neke tatine karakteristike. Kad se naljutim i posvađam znam biti stvarno užasna. Vrijeđam sve u šesnaest! Ali mene je moj Lube naučio „kako se svađati“. Od samog početka dao mi je do znanja da neće tolerirati nikakvo vrijeđanje, bez obzira koliko ljuti bili. I on se toga pridržava. Svađamo se, ali nema vrijeđanja. To se zove „svađa na finjak“. Samo to još moram početi primjenjivati i na svađe s ostalima.

- 10:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.05.2006.

Ljudska glupost je bezgranična

Ispizdit ću! Vještica me prca u mozak od ranog jutra. Cijeli prošli tjedan sam nešto radila, i jutros privela kraju. Pitam hoćete ovako da napravim ili onako? Meni svejedno, a ona voli osjećaj šefovanja. Ona hoće ovako. Ajd' dobro, ja na pravim tako. Poslije dođe do mene i bezobrazno kaže da šta sam napravila ovako šta nisam onako. Pa goni se u 3 pm, jesam te pitala kako hoćeš, šta me jebeš s glupostima. Normalno, nisam joj to rekla, već sam se nasmijala kroz zube i procijedila: „nema problema“, jer dotična ne podnosi ni trunku otpora i nepokornosti svojih podanika. Hoćete čuti njenu novu provalu ( s vremena na vrijeme prosuje nešto dobro): kako na vratima kancelarija stoji pločica s nazivom djelatnika i radnog mjesta, na jednim vratima trebalo je promijenit natpis. Papir s natpisom se gurne u prorez sa strane pločice. Kaže ona: „baš bi bilo dobro da su pločice magnetske, pa da se samo stave!“ Zanijemila sam od količine gluposti! Pa glupačo glupa, vrata su nam DRVENA, ne radimo u hladnjači da imamo metalna vrata!!!!

- 12:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 17.05.2006.

Kad jedna ovisnot vodi k drugoj

Jedna od razloga zašto nisam pisala blog zadnjih mjeseci je moja nova ovisnost. Jamb! Svaki slobodan trenutak na poslu kradem da igram jamb na Playtoyu. Odrekla sam se i jutarnje kave i pauze za gablec sve zbog jamba. Igram s kolegicom iz ureda, pa nismo vremenski ograničene. A koja muka je vikend!! Nemam doma internet, pa ne mogu dočekati ponedjeljak da bacim partiju. Vikendom Muža teroriziram jamb-vulgarisom. Nekako ga sve teže nagovaram da igra sa mnom doma, jer ga uvijek pobijedim. A kak' i ne bi kad svaki dan „vježbam“. E, sad. Jamb je igra koja traje, pa zna biti dosadno dok čekaš red na bacanje.Da ubijem vrijeme, pušim. Nisam nikad bila teški pušač, ali sam na pravom putu. Do prije par mjeseci kutija bi mi trajala 3 dana (radnim danom), a sad spržim više od pola dnevno. Pokušala sam se ostavit cigareta, al ne ide. Vuče me. Umirem od želje za cigaretom. A što više igram jamb, više pušim. Kad je napeto, pred kraj, povučem do pete. Šefica mi je na sastanku, a vi znate gdje sam ja!

- 11:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 16.05.2006.

Ljudi moji, što se ja znam osramotiti! Zapravo, nisam se osramotila koliko sam se našla u smiješnoj situaciji pred cijelim kolektivom. Ev' kesim se sama sebi cijelo jutro: Dolazim jutros na posao, provirim u kuhinju, a tamo, k'o svako jutro njih 15 se gura 'ko će prije kavu skuhat. I uočim odmah na vratima neku babu što se vratila s bolovanja, 2 tj. je nije bilo. Baba baš nije omiljena, zapravo zlo u ljudskom obliku, koje djeluje po principu ako-ti-ne-mogu-pomoći-potrudit-ću-se-da-ti-odmognem. ne volim ju baš, i bježim od nje ko' vrag od tamjana. Za zaključit je na nismo baš bliske. I sjetim se da joj moram nešto reći, a onda istodobno se sjetim da moram nešto pitat i kolegu do nje. i tako,zbunjeno ja gledam jedno, gledam u drugo, ne znam kom' bi prije rekla, i cijelo vrijeme stojim ispred babe. Uzme mene baba za ruku i nešto se naginje, ja reko' 'oće se ljubit. Pa, 'ajd ljubit ćemo se. I tu se mi izljubimo, a preko njenog ramena vidim 15 ljudi kolji u mene gleda telećim pogledom koji pita:"koji vrag ju ljubiš, pa došla je s dvotjednog bolovanja!!!??????" Tak' mi je bio bed kad sam shvatila šta sam napravila, a onda sam se zavukla u svoju kancelariju i riknula od smijeha. To je zato što sam se sinoć napila, pa očito ni sutradan nisam uračunljiva.

- 11:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.05.2006.

Na Forumu je otvoren topic pod nazivom "tu noc kad si se udavala (http://www.forum.hr/showthread.php?t=21461 kako da promjenim naziv linka u tekstu?)Tema topica je o bivšima i njihovoj ženidbi/udaji i našoj reakciji na isti događaj. Nije riječ o svim bivšima već Onima. Oni=s kima smo imali leptiriće u trbuhu i bolan prekid. Nisam imala što napisati na tu temu jer nisam imala takvih iskustava. Sada imam. Ovaj vikend je „otišao“ moj prvi.Oženio se. Imam 4 takva koja trpam u kategoriju Njih= posebnijih (jel to puno?). Ni slučajno nemojte pomisliti da je meni u bilo kojem pogledu pogodilo njegovo vjenčanje. Ni slučajno! Već godinama ga smatran „oženjenim“, jer s curom živi jako dugo, imaju i zajedničko dijete. Naša veza je bila kratka, i da se nisam tako zapalila, bila bi gotovo beznačajna. A najviše ju pamtim po okrutnom načinu na koji me ostavio. Preko sms poruke, bez ikakve najave mi rekao da mu se sviđa druga cura. (ta koju je oženio). Tad sam bila šokirana, bilo mi je žao, jer mi se sviđao. Zabolio me takav prekid i smatrala sam ga gadom bezosjećajnim. Kasnije, kada sam se ohladila, a i danas, sam mu zahvalna što je on vidio ono što ja kao zaljubljena kokoš nisam. Dosta je stariji od mene, i vidio je da smo previše različiti i u životu želimo sasvim različite stvari. On je i tada bio dosta čudan, npr. ne izlazi nigdje, samo posao-kuća, a ja sa izlazila ko' luda. Želja mu je bila da živi na selu i ima konje (što je i ostvario), a ja kao gradsko dijete, ne volim prirodu, a životinja se bojim, tako da bi teško bili sretni zajedno. A vjerujem da je za mene nešto osjećao, ako ne laže. Ostao mi je u sjećanju kao najiskreniji, nije me zavlačio i lagao, već direktno u glavu, bez obzira kako okrutno bilo. Eh, da su i drugi bili takvi. Nek' mu je sa srećom i imao puno (djece) i konja!!

- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 12.05.2006.

Priznajem, nisam bila dobra blogerica. Nisam se javljala od Božića. Zapravo, tako dugo nisam bila na svom blogu da sam lozinku zaboravila.Da, pisala bih ja ali nisam mogla ući na svoj blog Jeste primijetili (,a sumnjam da niste) gdje god se okreneš, svuda taži, šifre, pinove, lozinke. K vragu, pa ne mogu ja to sve zapamtiti u svojoj maloj, plavoj glavi. Ajd ako tu šifru, pin, lozinku, mogu birat. Onda uzmem jednu od dvije najčešće korištene. Jedna je moja stara, prva lozinka koju sam na netu upotrijebila. I dan-danas ju imam na svom mailu. Malo čudna, ali lako pamtljiva. A druga još lakša. No, kad to dođe u kombinaciji s nickom, pa malo/veliko slovo (nedajBože koji broj ubacit) imam u glavi hrpu kombinacija. Ali poslaše meni moju blog-lozinku i evo mene, da bacim slovo na blog i pokažem da sam živa onoj šačici slučajnih prolaznika na ovom blogu. P.S. Obećajem, svečano prisežem da ću češće pisat blog.

- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #