Gledala sam u nedjelju Oprah show. Ne gledam ju često, većinom mi je dosadna, ali ovaj put je bila odlična tema. Emocionalno zlostavljanje. Kaže Oprah da u Americi svaka 3. žena trpi emocionalno zlostavljanje.
Postavili su kameru u dom jedne obitelji (muž, žena i dvoje male djece) na tjedan dana. U ovo slučaju je muž zlostavljač. To je bilo stravično šta je on njoj sve izgovorio u tih tjedan dana, a zna da ga snima kamera. Ženu je vrijeđao i nazivao pogrdnim imenima za sve. Za ono što i je bila kriva i nije. Žena cijelo vrijeme šuti i trpi. Nakon nekoliko godina, totalno je izgubila samopouzdanje, klonula duhom. Što se vidjelo u studiju. Šuti i plače. A on, on se toga ni ne sjeća ( kada su mu pokazali snimku u studiju). Ma strava!
Možda me je ta tema tako pogodila zato što sam tu prepoznala svoje roditelje. Znam da nemaju savršen odnos, vidjela sam da nisu sve stvari u redu, ali nikad ih nisam promatrala kao zlostavljača i žrtvu. Nije to toliko zlostavljanje kao što je bilo prikazano na Oprah, ali postoji. I kod njih je otac zlostavljač. Ne jednom sam bila svjedok što je tata sve znao reći mami. Pred gostima, ili nepoznatim ljudima je redovno ušutkivanje i podcjenjivanje nje. Vrijeđanje. Mama šuti, radi mira u kući (poznato vam)?. Mislim da tata na taj način liječi svoje propuste i greške u životu, jer mama je uspjela napraviti puno više od njega koji je glava obitelji. S nižim obrazovanjem od njega napravila je zavidnu karijeru. Trguje ko velika, uspjela ih je materijalno osigurati do kraja života. Cijeli život se samo ona brinula za mene i sestru. Tata nije prstom pomakao, niti se interesirao oko zajedničke djece. Imala je i ona svojih loših poteza, al' većinom je ispravljala njegove greške i vraćala dugove njegovih propalih poslova. Ali, to se njemu ne smije ni spomenuti, a on će noj danima nabacivati na nos loš skuhan ručak.
Jednim dijelom vidim da sam naslijedila neke tatine karakteristike. Kad se naljutim i posvađam znam biti stvarno užasna. Vrijeđam sve u šesnaest! Ali mene je moj Lube naučio „kako se svađati“. Od samog početka dao mi je do znanja da neće tolerirati nikakvo vrijeđanje, bez obzira koliko ljuti bili. I on se toga pridržava. Svađamo se, ali nema vrijeđanja. To se zove „svađa na finjak“. Samo to još moram početi primjenjivati i na svađe s ostalima.
Post je objavljen 24.05.2006. u 10:39 sati.