četvrtak, 25.05.2006.
Balada o jednom benjaminu
Kad sam se (udala i) uselila u stan, dobila sam od tete i tetka ficus benjamin. Kod njih sam ga milo gledala, i šta će jadni ljudi, ponudili mi ga. Ja, normalno prihvatila.  Volim sobne biljke, a ovaj benjamin je stvarno bio impozantan. Gust, zdrav,lijep da ljepši nije mogao bit'. No, ne za dugo. Prvo mu je otpalo pola listova ove zime. Bez obzira što sam ga držala dalje od radijatora, u sobi bez grijanja. Kak je došlo proljeće počeo on pupat ponovno, al ja sam to htjela ubrzati, i negdje sam pročitala da željezo potiče rast. Poprskala ga željezom, no otpalo je još listova, a ostali dobili 'rđave fleke.  Onda sam ga stavila na balkon, jer i kod tetka je bio vani i pasalo mu. Ali, moj balkon je visoko, pa ga samo vjetar išibao. Otpalo još listova.  Onda sam ga stavila van na malu proljetnu kišicu, da skine prašinu s njega, a biljke vole proljetnu kišu. No, moja proljetna kiša se pretvorila u nevrijeme, pa ga stuk'o led i vjetar prevrnuo. Tu je otpao sve i jedan mladi listić.  Onda ga opalilo sunce, pobijelili listovi i otpali. Sad ga držim u stanu, više ne ide van. Polako se oporavlja, al' još uvije izgleda kao da je sto kuga prešlo preko njega. A kad se sjetim da je moj tetak, (čovjek već u godinama) tu mrcinu od 2 metra i kusur vuk'o na četvrti kat, a mene ga danas stid pokazat. |
