četvrtak, 22.12.2005.
Predbožićni ugođaj 3
Na poslu:Evo kako bi se to dalo opisati u jednoj rečenici: Skupite 30 vragova, zatvorite ih u salu za sastanke i natjerate da se vesele. Ajmo iz početka. Božićnicu smo dobili (hvala Bogu). Pokušali smo organizirati predbožićni šoping u Grazu, al je nakon dva mjeseca dogovora i pregovora sve neslavno propalo. Bilo je suza, predbacivanja, svađe, tužakanja Šefu (ah te žene) i ništa od puta, a zadnji put smo bili na izletu prije 10 godina. Na kraju se umiješao i sindikat koji je zaključio da ni ne trebamo ići na izlet, jer ako nismo išli kada je prije dvije godine sindikat „organizirao“ ne trebamo ni sada. Sindikalna organizacija izleta je bila tako uspješna da se nisu mogli dogovoriti u koju državu bi otišli, nije bilo dvije osobe koje su htjele ići u isti grad. Uvijek smo bili „složni“. Pokušali smo organizirati i predbožićnu feštu, ali nismo se mogli dogovoriti oko termina sastanka gdje bi dogovorili detalje. Nije bilo na previše zainteresiranih za ikakvo slavlje, jer se svi međusobno mrzimo i ne pričamo međusobno. Cijeli tjedan pakujemo čestitke i poklone. Za nas ništa. Ovih godina smo znali dobiti poklone po želji, obično parfeme. Ove godine drek na šib'ci. Obrazloženje je bilo da su parfemi preosobni poklon. Šefovi odjela su dobili (toliko o tome: svi smo jednaki). I prethodnih godina su to bili preosobni pokloni, pa se nitko nije žalio, dapače, to je sve što dobijemo kroz cijelu godinu. Na kraju je ispalo da ni jeftinih rokovnika i kemijskih nema za nas. Odlazak u kakav restoran na ručak ne dolazi u obzir, šef se ne voli družit s referentima. Na badnjak nas Šef pozove u salu za sastanke na druženje. Mi to zovemo Tužni skup, jer se samo pogledavamo i gnijezdimo na stolici od neugode, i gledamo kako da zbrišemo. Uglavnom, jadno i žalosno. Merry Christmas !!! |
srijeda, 21.12.2005.
Predbožićni ugođaj 2
U mom novom domu, iliti mužić i ja ( i božić):Prošle godine smo se skućili i ovo nam je drugi Božić u našem novom domu. Napokon imam Božić kakav želim. U ovo predbožićno vrijeme u našem domu se ni ne primijeti da će skoro božić. Nema kojekakvih kičastih ukrasa i piceboci, to je sve smeće za mene. Mrzim ukrase iliti stvari koje ničemu ne služe. Imam samo vjenčić na vratima i bor ne okićeni na sred dnevne sobe. I , da , mama mi je neki dan uvalila pšenicu. U nedjelju mi se kitio bor, al sam se nekako suzdržala, pa što ćemo raditi na badnjak. Prošli badnjak u novosueljenom stanu nismo imali ni kuglice, pa smo u Pev'cu potrošili 900 kn samo na bor i božićni nakit. Al sam zato imala (,a imat ću i ove godine) PREEEEKRASAN BOR. Bor smo kupili umjetni. Bio je skup, al je jako lijep. Ima male prirodne češere na granama, pa kad „razmotavamo“ grane na našem umjetnom boru ulijepimo se u pravu prirodnu smolu. Znači, imamo poluprirodni bor. Svi koji nikada nisu imali umjetni bor, zamjeraju mu što nema mirisa bora. Glupost, kod roditelja sam uvijek imala prirodni, i ne sjećam se baš mirisa bora. Al' zato otpalih iglica itekako. A da mi se iglice osipaju dok nosim bor s četvrtog kata, nema šanse!!!! Živio umjetni bor (, a i čuvamo prirodu) !!!. Prošli badnjak sam sama kitila bor, mužić je spavao. Mogu reći da sam se pravo naradila. Ove godine se neće izvući. Osim kićenja bora za badnjak nemamo nikakvih drugih obaveza. Na večeru idemo kod mojih. Badnja večera kod mojih je posebna tradicija (post iza), ali od kada imaju zeta za stolom ne rade više scene. Merry Christmas!!! |
utorak, 20.12.2005.
Predbožićni ugođaj
Kod mame i tate:Tata kupi bor tjedan prije Božića (jučer obavljeno). Ima specifičan ukus za borove, mora bit visok do plafona i rijedak. Ne znam nikoga osim moga tate tko voli rijetke borove, čak je znao kupit tako rijedak da mora bušit stablo bora i dopunjavat granama da imamo na što staviti kuglice. Mama tjedan dana prije Božića sprema i pravi kolače. Tada je najbolje ne biti doma, jer mama je ljuta kao Godzila, jer joj nitko neće pomoć. Od mene i sestre se očekivala pomoć utoliko da smo prisutne doma da se mama ima izderati na nekog kadosjeti potrebu. Unazad 3 godine naručuje kolače od neke žene, pa su predbožićne tenzije malo smanjene. Na badnjak, dok mama pravi posebnu badnju večeru, kitimo bor (onog golaća što ga je tata kupio tjedan prije). Svatko od članova moje obitelji bi rado bio oslobođen ove dužnosti jer u našoj obitelji je kićenje bora teška trauma. Svatko želi okititi po svom ukusu, ali NE! Mora biti po tatinom, a on je cijepljen od bilo kakvog ukusa. Onda natefterimo na naš rijetki bor sve kuglice koje imamo, od nekakvih pradjedovih starih (koje tata posebno voli) do ptičica i anđelčića. Imamo i kuglica… u svim bojama. Uglavnom, bor izgleda šaren ko' cirkus, još se i dobro zakrvimo svi međusobno. Jedne godine smo imali lijep bor. Mama ga je kitila. Crveno srebreni s crvenim mašnicama. Onda je tata nakon par dana poskidao mašnice i bacio ih u smeće, uz obrazloženje da neće komunistički bor. Onda je mama vadila mašnice iz smeća. Onda je tata skinuo mašnice i sakrio ih. Više ih nismo našli. Poslije kićenja bora svi sjedamo za stol na večeru, koju mama posebno pravi samo na badnjak. I tu je tokom godina znalo biti dobrih scena. Jednom me tata istjerao van na zimu jer sam prolila kuhanu rakiju koja se pije prije večere. Za večeru imamo „crnu juhu“. To je juha od graha. Ne znam kako se pravi, tamno smeđa je i ljuta. Zatim, pijani šaran, dimljeni šaran, i ostale ribe po želji ( za sestru) i grah salata. To je naša „posna“ večera, a znala sam se najesti ko' zvijer. Poslije večere, ja i sestra idemo van, naći se s društvom. Pije e sve dok onog pijanog šarana ne izbacim van, istim putem kojim je i ušao. Merry Christmas!!! |
