četvrtak, 22.12.2005.
Predbožićni ugođaj 3
Na poslu:Evo kako bi se to dalo opisati u jednoj rečenici: Skupite 30 vragova, zatvorite ih u salu za sastanke i natjerate da se vesele. Ajmo iz početka. Božićnicu smo dobili (hvala Bogu). Pokušali smo organizirati predbožićni šoping u Grazu, al je nakon dva mjeseca dogovora i pregovora sve neslavno propalo. Bilo je suza, predbacivanja, svađe, tužakanja Šefu (ah te žene) i ništa od puta, a zadnji put smo bili na izletu prije 10 godina. Na kraju se umiješao i sindikat koji je zaključio da ni ne trebamo ići na izlet, jer ako nismo išli kada je prije dvije godine sindikat „organizirao“ ne trebamo ni sada. Sindikalna organizacija izleta je bila tako uspješna da se nisu mogli dogovoriti u koju državu bi otišli, nije bilo dvije osobe koje su htjele ići u isti grad. Uvijek smo bili „složni“. Pokušali smo organizirati i predbožićnu feštu, ali nismo se mogli dogovoriti oko termina sastanka gdje bi dogovorili detalje. Nije bilo na previše zainteresiranih za ikakvo slavlje, jer se svi međusobno mrzimo i ne pričamo međusobno. Cijeli tjedan pakujemo čestitke i poklone. Za nas ništa. Ovih godina smo znali dobiti poklone po želji, obično parfeme. Ove godine drek na šib'ci. Obrazloženje je bilo da su parfemi preosobni poklon. Šefovi odjela su dobili (toliko o tome: svi smo jednaki). I prethodnih godina su to bili preosobni pokloni, pa se nitko nije žalio, dapače, to je sve što dobijemo kroz cijelu godinu. Na kraju je ispalo da ni jeftinih rokovnika i kemijskih nema za nas. Odlazak u kakav restoran na ručak ne dolazi u obzir, šef se ne voli družit s referentima. Na badnjak nas Šef pozove u salu za sastanke na druženje. Mi to zovemo Tužni skup, jer se samo pogledavamo i gnijezdimo na stolici od neugode, i gledamo kako da zbrišemo. Uglavnom, jadno i žalosno. Merry Christmas !!! |
