srijeda, 21.06.2006.
Još danas radim, pa gibam na godišnji.  Nisam bila od 8. mj., pa ne mogu dočekati. Otići ću na more tjedan dana. Trebala sam otići još prošli tjedan, pa da ove vrućine provedem na plaži, ali imamo neke svatove sad u subotu, gdje smo kumovi, pa nikako to ne mogu izbjeći. Već mi četiri godine uzastopce sjebu godišnji kojekakvi svatovi. Tako i ove: našli praviti svatove u sred mog godišnjeg. Mrzim svatove po vrućini!  Svake godine idem na more u 6. mjesecu ( i 8.), valjda će se nastaviti ovo lijepo vrijeme.  Sjećate se onih vrućina prošlog ljeta krajem 7. mjeseca? Ja sam tad skapavala na poslu, a kad sam se dovukla na more, svaki dan je pirila bura. Smrzla sam se ko' govno početkom 8. mjeseca na moru. Plaže nisam vidjela. Ujutro idem po kruh i mlijeko, pa kupujem čarape da preživim dan. Kupila sam si i lijepi novi kupaći, koji nisam ni obukla. E, o tome bi ja pisala… kupaćem!Jedino što ne volim kupovati, to su tekući puder i kupaći. Zašto? Zato što imam male sise! Lijepo su one oblikovane i dobro stoje, al su male. Tako da nađem kupaći (čitaj: gornji dio) koji mi se sviđa, koji je kol'ko-tol'ko kvalitetan i da nisam u njemu ravna ko fosna, trebam provesti cijeli dan po kabinama. Problem rješava push-up, ali svake godine jezičinu odvalim na trokutiće (bikini). Ti su mi najljepši. Probam ja njega uredno iz godine u godinu, i dođe mi da se rasplačem u kabini kako to meni jadno stoji.  Prošle godine sam pukla i kupila jedan (onaj koji nisam stigla ni obući zbog bure). Probala sam ga nedavno da vidim jesu mi sise što narasle od prošlog ljeta. Jesu vraga! Izgledam ko' dečkić, ravna ko' daska.Zapravo, imama u njemu manje sise, nego da se skinem potpuno gola. Nekidan sam probala onaj s podstavljenim trokutićima. Taj mi bolje stoji. Nisam ga kupila samo zato što je bio rozen. Riga mi se od rozene boje. I dalje se suzdržavam da ne kupim novi. Odlučila sam s natjerati da ću nositi ovo ljeto taj ravna-sam-ko-fosna i priznam svijetu da nemam sise. |
utorak, 20.06.2006.
Žensko i nogomet ilitiga Rastajem se dok ne završi SP
Ja sam žensko. Tipično žensko, koje zanima kozmetika, krpice, cipele….Zadnja stvar na svijetu koja me NE zanima je nogomet. Znam da tu 22 šupljoglavca trče za jednom loptom (šta svakome ne daju jednu, pa da svatko trči za svojom)  i oko toga se vrti trenutno cijeli svijet. Ja ne znam što je to korner, zaleđe, pfsajd, jedanaesterac…Pokušali su mi objasniti, ali moja spoznaja ne doseže dotle. Iskreno, puca mi ona stvar za SP, samo čekam da to završi, pa da možemo nastaviti normalno živjeti. Nemojte mi sad pričati ako se kroz sport promiče Hrvatska  u svijetu bla, bla, znam ja sve to, al neću ja dobit veću plaću zato što je Kovač dao gol.A problem je u tome što sam udana za nogometnog freaka. Taj prati i domaću seosku ligu. Za SP živi! Nije uzeo godišnji dok traje taj cirkus, al ne miče se ispred TV-a. Tu jede, spava, radi. Ko' tuljan je stalno na dvosjedu, već se udubio od njegovog tijela. Ne daj Bože propustiti koju utakmicu, nema veze što nema pojma ni gdje se nalazi država čija repka igra. Hvala Bogu imamo dva TV-a! Ovaj vikend smo imali prvi ovosvjetskoprvenstveni fajt. Kumče mi imalo rođendan. Trebali smo doći na ručak koji ja njemu najavljujem već 2 tjedna. U jutro mi je rekao da on u svom rasporedu ima samo jedan sat vremena da odvoji za taj rođendan, mora ići kod tam' nekog frenda 30 km daleko gledat utakmicu. Tu smo se posvađali. Jebala ga utakmica. Ne možeš ljudima doć, najest se i otić. Uostalom imaju TV. Na kraju sam mu zabranila da ide s mnom. Ja sam otišla sam, a on je ostao doma sam i bez ručka (nek mu Cico Kranjčar kuha ). Dok sam se ja vratila već je otišao na peder party. Vratio se u neko gluvo doba. A seks?! Šta je to seks??? Nema on vremena za seks. Il je utakmica, il komentiranje utakmice il emisija o nogometu, uvijek nešto. A baš mi gušt se 'nako umiljato prišuljati i zahtjevati seks u sred utakmice.  Obeća mi nekad u poluvremenu. A koji je to seks…?! Ko' zec...je'n, dva, tri… gotovo, i u trku navlači gaće da stigne na 2. poluvrijeme.Iskreno, nije da meni nije drago kad naša repka pobjedi (kol'ko sam upućena, nije već dugo?), al mi ni iz džepa ni u džep, pa se stoga ne isplati živcirat.  |
ponedjeljak, 12.06.2006.
10. godišnjica mature
U petak sam imala 10 godišnjicu mature. Radovala sam se tome tjednima. Na kraju sam se od silnog iščekivanja razboljela. U petak u jutro sam se probudila s takvom grloboljom da sam jedva pričala,  a trebala sam do navečer biti zdrava. Nakon što sam pojela dvije kutije tableta za grlo i ništa nisu pomogle, babe na poslu su mi počele davati savjete iz narodne medicine, pa sam tako: grgljala slanu vodu – nije pomoglo (nemojte to ni pokušavati, odvratno je), grgljala čaj od kadulje - nije pomoglo, oblog od rakije i meda – ni to nije pomoglo. Na kraju sam se dvoumila da li da idem ili ne. Ipak sam otišla.Našli smo se ispred škole. S razrednikom smo proveli sat vremena u učionici. Svatko je rekao nešto o sebi… bla,bla. Malo više od pola razreda je došlo. Nije došao nitko od onih koje nisam dugo vidjela, samo oni koje stalno srećem po gradu. Večera je bila solidna, ali je dosta kasnila, jer je bilo puno ljudi. Tu večer više generacija je slavilo godišnjicu mature u hotelu, a nagurali su nas kao sardine. Plesni podij je ostao isti, tako da dva razreda nisu mogla normalno plesati, a kamoli svih 300 i više. Muzika je bila odlična (lokalni bend – ali dobar), čak nas je i Kićo počastio svojim kraćim nastupom. Šta je on tu radio nemam pojma. Bilo je dobro, ali primijeti se da smo se smirili. Šta ćeš kad i najveće razredne kurve i pijanci počeli glumit fine ljude. Za petu godišnjicu je bilo puno luđe, spavali smo pijani u foajeu hotela sat nakon što je i muzika otišla kući. Mogao je to ispasti jako dobar izlazak, da nisam bila bolesna. Ovako nisam mogla ni piti, ni pušiti, ni pjevati, a napor mi je bio i pričati jer se stalno moraš nadglasavati s nekim,a meni grlo otkida.  Samo sam se malo plesala i pokupila takav bronhitis da sam cijeli vikend „umirala“. Danas mi je bolje, ali nisam 4 dana zapalila!!! |
četvrtak, 08.06.2006.
Pričamo jutros na poslu o tuđim provalama, smiješnim,glupim, sipatičnim.Da vam prenesem par najboljih kojih sam se ja mogla sjetiti. Lube, moja mama i ja u Kauflandu prošlo ljeto. Prolazimo pored dijela s auto-kozmetikom i dr. glupostima za auto. Uz prolaz stoji metalni boks i moja mama objašnjava zetu: vidiš ovo u ovom metalnom boksu? Ti se kolutovi stave na plinsku peć, pa ti ručak ne zagori! Zet: punice, to su ratkape!!! Još jedna provala moje mame. Nedavno smo imali nekakve goste na ručku, i pričamo poslije ručka gdje je tko putovao. I sad mene mama podsjeća: Ti bila u Monte Carlu. Sjećaš se da si se slikala ispred kockarnice, pored Spačeka? Ja: Mama!!!!! To je bio Rols Roys!!! I moj Lube zna biti smiješan sa svojim preventivama: Netko od nas dvoje nije pustio vodu na wc-u (poslije pišanja). Ne sjećam se ni da nisam ni da jesam, pa ne mogu ništa tvditi, i sad on mene kori: Nisi pustila vodu na wc-u, to nije dobro za bojler! Ja: Kakve veze ima bojler i moje pišanje?! Lube: Amonijak iz mokraće isparava pa može bojleru ovo-i-ono napraviti.  Daaaaj mooolim tee!!! Izgleda da mu ja na slonicu sličim kol'ko pišam. Moja šefica. Ovo je bilo prije par godina, ali je tako dobro da se pamti. Pričamo mi nešto o mobitelima. Kaže ona: Joj, baš mi je lijep tvoj mobitel. Lijepi, mali, ali težak mi je. Ja bi sebi kupila Siemens (ne sjećam se koji model), ali ima meni na engleskom, pa se bojim kad mi HT pošalje poruku neću ju razumjeti.  Poslije je kupila taj Siemens, valjda joj je netko objasnio. Imam ja i svojih provala. Oooo, da!!! I to onih pravih „al sam plava“ provala. Ali svojih se ne sjećam. To nek' vam netko drugi priča. |
ponedjeljak, 05.06.2006.
Babinje
Da vam ispričam jednu malu afericu (ako se tako uopće može nazvati) što se odvija u našem društvu ovih dana.Imamo dva para susjeda-prijatelja s kojima se družimo. (Nazvat ću ih Par 1 i Par 2) S Parom 1 smo u odličnim odnosima. Dragi su ljudi i sviđaju mi se obadvoje. Imaju kikića od 4-5 godina. S Parom 2 nisam previše bliska. Moj Lube se dosta druži s muškom polovicom Para 2, dok meni ženska polovica ne leži pretjerano. Prije mjesec dana dobili su dijete. E, i oko toga je nastala cijela frka Naime, Par 1 bi trebao biti kumovi djetetu. Majka i dijete došli iz rodilišta i normalno da su kumovi htjeli vidjeti dijete. No, majka djeteta kaže da će ih nazvati kada mogu doći. U našoj sredini to baš nije običaj. Prijatelji i najbliža rodbina se raduju djetetu i jedva čekaju da ga vide. Kuma se nije uvrijedila, al joj baš nije bilo pravo što mora čekati poziv da može doći vidjeti dijete. Još je s majkom provela cijelu trudnoću. Prošlo 3 tj i majka nazvala kumove da sada mogu doći (u babinje, kak se to kaže). Najavili se kumovi da će doći tad i tad, i stigli. Roditelji otvorili vrata, rekli da oni sam spavaju i nek dođu kasnije.  Par 1, ništa, okrenuo se i otišao kući. Za 10 min roditelji zovu da su se sad probudili i da mogu doći ponovno. Kad sam to čula ja sam popizdila. Naživcirala sam se kao da se to meni dogodilo. Kod nas nije običaj da se gosti otpravljaju, pogotovo ne kumovi djeteta koji dolaze prvi put (nakon skoro mj dana). Ja bi ih obadvoje poslala u 3 p.m. i rekla neka si traže nove kumove.Razumijem, da su umorni. Tu je beba koja svima diktira raspored. Ali potrudila bi se barem nešto narezat i počastit KUMOVE svoga djeteta. Mi smo, takav narod, do gostoljubivosti se drži i njeguje. Ostalo ne razumijemo (ja prva).Par 1 je izvan sebe. Večeras dolaze k nama da se izjadaju. (Sinoć smo se čuli nabrzaka) Ja i Lube bi isto trebali otić na babinje. Strah me uopće nazvati. Ako su kumovi dobili termin tek za mj dana, ja neću doći na red do djetetovog polaska u školu. |
